ARHEOLOZI su identificirali kanibalizirane ostatke časnika koji je smrtno stradao tijekom nesretne arktičke ekspedicije u 19. stoljeću, što je omogućilo uvid u tragične i jezive posljednje dane posade. Uspoređujući DNA s uzorkom živog rođaka, novo istraživanje otkrilo je da ostaci pripadaju Jamesu Fitzjamesu, kapetanu broda HMS Erebus.

Brod britanske kraljevske mornarice i njegov sestrinski brod HMS Terror bili su pod zapovjedništvom Johna Franklina, koji je vodio ekspediciju do Sjeverozapadnog prolaza. Ovaj prečac preko vrha Sjeverne Amerike vijuga kroz otoke kanadskog arktičkog arhipelaga, piše CNN.

"Stvari su pošle užasno krivo užasno brzo"

Točno tri godine nakon polaska iz Engleske, u travnju 1848. pripadnici ekspedicije napustili su brodove zarobljene ledom. Prethodno su umrli Franklin i još 23 člana posade. Fitzjames je poveo preostalih 105 ljudi na dugotrajno izvlačenje; muškarci su vukli čamce na sanjkama u nadi da će pronaći sigurnost. Međutim, svi su izgubili živote tijekom mukotrpnog putovanja. Točne okolnosti njihove smrti nisu poznate.

"Stvari su pošle užasno krivo užasno brzo", rekao je arheolog Doug Stenton, docent antropologije na Sveučilištu Waterloo u Kanadi, koji je vodio istraživanje.

Druga je istraživačka ekipa na otoku King William u kanadskom teritoriju Nunavut 1993. pronašla 451 kost, za koje se smatralo da pripadaju najmanje 13-orici Franklinovih mornara. Ostaci identificirani kao Fitzjamesovi u novoj studiji, objavljenoj 24. rujna u Journal of Archaeological Science, bili su među njima.

Pribjegli kanibalizmu

Izvješća prikupljena od lokalnih Inuita 1850-ih godina sugeriraju da su neki od članova posade pribjegli kanibalizmu. Dok su ova izvješća isprva dočekana s nevjericom u Engleskoj, kasnija istraživanja, provedena tijekom posljednja četiri desetljeća, otkrila su da je značajan broj kostiju imao tragove posjekotina koji su otkrivali katastrofalan kraj ekspedicije.

Identificiranje Fitzjamesovih ostataka čini tragediju osobnijom, ističe antropologinja i povjesničarka Claire Warrior iz Nacionalnog pomorskog muzeja u Londonu, u kojem se nalaze mnogi predmeti s ekspedicije.

Istraživači su pronašli Fitzjamesove ostatke u području sada poznatom kao zaljev Erebus, koje se nalazi 80 kilometara južno od Victory Pointa, gdje je posada izašla na obalu tražeći utočište. Okolnosti sugeriraju da je Fitzjames umro nekoliko tjedana nakon odlaska s Victory Pointa i da je vjerojatno već bio lošeg zdravstvenog stanja.

Kosti iskopane na tom mjestu vraćene su na otok King William 1994. i pokopane u spomen-grobnicu. Međutim, Stenton je 2013. sa suradnicima došao na otok kako bi uzeo uzorke za DNA analizu. Istraživači su se prvenstveno usredotočili na zube. "Imamo otprilike 42 arheološka DNA profila. Kako koji novi DNA potomaka postaje dostupan, uspoređujemo ga s arheološkim DNA profilima", rekao je Stenton, umirovljeni direktor baštine u Ministarstvu za kulturu i baštinu Nunavuta.

Početkom ove godine Stentonovi suradnici kontaktirali su Nigela Gambiera, kojeg je Fitzjamesov biograf identificirao kao izravnog potomka. "Bilo mi je drago pomoći. Puno ljudi uložilo je napor pokušavajući otkriti što se dogodilo. Smatram da je to jako intrigantno i imam osobnog udjela u tome što se dogodilo", rekao je za CNN Gambier, koji živi u istočnoj Engleskoj.

"Shvatio sam koliko su ti jadnici morali biti očajni kad su odlučili jesti tijelo jednog od svojih drugova"

Gambier je bio svjestan svoje poveznice s Fitzjamesom, koji je bio vrsni časnik kraljevske mornarice prije nego što se pridružio Franklinovoj ekspediciji. Nakon što je Gambier poslao bris Stentonovom koautoru Stephenu Fratpietru, koji je tehnički voditelj Paleo-DNA laboratorija na Sveučilištu Lakehead u Thunder Bayu, analiziran je DNA iz njegovog Y kromosoma, koji prati mušku liniju. Znanstvenici su otkrili da genetske informacije odgovaraju onima iz arheološkog uzorka.

Fitzjames je drugi član ekspedicije koji je identificiran na temelju DNA uzorka potomaka. Prvi je bio Erebusov glavni inženjer John Gregory, čiji su ostaci pronađeni na istom mjestu. Međutim, za razliku od Fitzjamesovih ostataka, Gregoryjeve kosti nisu pokazivale nikakve rezove koji bi upućivali na kanibalizam. U zaljevu Erebus, osim Fitzjamesovih ostataka, tragovi kanibalizma pronađeni su na kostima još najmanje trojice muškaraca.

"Shvatio sam koliko su ti jadnici morali biti očajni kad su odlučili jesti tijelo jednog od svojih drugova", rekao je Gambier.

Otkriće časnika Fitzjamesa kao prvog identificiranog člana ekspedicije koji je kanibaliziran pokazalo je malo značenje statusa u borbi za preživljavanje tijekom završnih dana ekspedicije. Dodatna identifikacija ostataka preko DNA mogla bi baciti malo svjetla na ono što se točno dogodilo s ekspedicijom.

Kanadska uprava za nacionalne parkove i inuitska zajednica pronašli su posljednje počivalište HMS Erebusa 2014. i HMS Terrora 2016. Sudbina Franklinove izgubljene ekspedicije vjerojatno će ostati izvor fascinacije, ali otkrivanje pojedinosti o tome što se dogodilo zahtijeva puno više informacija, uključujući i podatke o dva brodoloma.

Ekspedicija osuđena na propast inspirirala je knjige i drame kao što je The Terror, televizijska serija iz 2018. temeljena na istoimenom romanu Dana Simmonsa iz 2007. "Njihova priča živi u mašti, jednako kao i u stvarnosti. Polarna područja su ekstremna i opasna mjesta gdje se još uvijek možemo osjećati malenima i nemoćnima pred prirodom", zaključila je Warrior.