EKONOMSKI odnosi među državama nisu zadani u kamenu, a relativni standard i ekonomska snaga se stalno mijenjaju. Može biti potrebno nekoliko desetaka godina, ali države se mogu izdizati iz bijede i gospodarske nerazvijenosti.

Prvi primjer za to je Kina koja je u tridesetak godina prešla put od države u kojoj stotine milijuna ljudi žive na rubu gladi do države koja parira najvećoj ekonomiji na svijetu, SAD-u. To je globalni primjer, ali iste se promjene događaju i na razinama kontinenata i regija.

Od raspada socijalističkog bloka pod vodstvom SSSR-a isto se događa u srednjoj i istočnoj Europi. Nekadašnje siromašne socijalističke države se približavaju standardu razvijenog zapada Europe, a to mijenja odnos ekonomskih i političkih snaga na kontinentu.

Posebno od toga profitira Poljska koja uslijed impresivnog rasta gospodarstva od stjecanja nezavisnosti polako postaje ekonomska, politička, znanstvena i vojna sila EU, sve više se približavajući razini utjecaja Njemačke, Francuske i Italije.

Sve su započeli Solidarnost i "šok terapija"

Od kada je Poljska prešla na višestranačje i odbacila socijalističko ekonomsko uređenje, ostvaren je ogroman napredak. Pod vodstvom sindikata Solidarnost koji je prerastao u pokret pa u stranku i nobelovca za mir Lecha Wałęse, uspostavljena je višestranačka i kapitalistička Poljska.

Odmah su započete ekonomske i političke reforme s ciljem što bržeg udaljavanja od socijalizma i jednostranačja. Već 1989. je stvoren plan za takozvanu "šok terapiju", set ekonomskih politika uvedenih s namjerom da se izazove nagla tranzicija sa socijalizma na kapitalizam, nazvan "Balcerowiczev plan" po tadašnjem ministru financija.

Omogućen je bankrot državnih kompanija koje su do tada bile održavane na životu bez obzira na to jesu li bile produktivne, profitabilne i održive. Zabranjeno je da se deficit državnog proračuna financira izdavanjem novog novca središnje banke. Ukinuti su povlašteni krediti državnim kompanijama, a kamata se vezala za inflaciju.

Zabranjen je rast plaća veći od inflacije koja je te godine prelazila 200 posto. Dopušteno je stranim građanima i kompanijama da ulažu u Poljsku i slobodno profit prebacuju u inozemstvo. Nacionalna valuta je pretvorena u valutu kojom se slobodno trguje na međunarodnom tržištu. Pomogli su i međunarodne financijske institucije sa Zapada, Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka.

Prve dvije godine nakon "šok terapije" je uslijedila velika kriza, ali se već 1992. vratio rast BDP-a. Do 1995. zemlja se već vratila na razinu prije reformi. Od tada gospodarstvo raste puno brže nego u razvijenim državama zapada Europe, a 2003. Poljska ulazi u EU.

Impresivan ekonomski uspon, postaje industrijska sila

Jedina je članica EU koja je izbjegla krizu 2008. i jedna od rijetkih u svijetu (osim siromašnih). BDP po stanovniku korigiran za razliku u cijenama je 1995. iznosio jednu trećinu njemačkog, a 2021. dvije trećine.

Danas je Poljska neizostavan dio ekonomije EU i industrijska sila u nastajanju. Dok je u EU udio industrijskih radnika (uključen građevinski sektor) kontinuirano padao, s 34 posto 1991. na 25 posto 2019., Poljska je uspjela sačuvati industrijski sektor.

Ima veći postotak industrijskih radnika od Kine. 32 posto radnika u Poljskoj radi u industriji, a u Kini 27 posto. To je rezultat dugogodišnje visoke razine stranih investicija upravo u proizvodne sektore.

Izvoz ne ovisi o samo jednoj industriji jer je gospodarstvo Poljske jako diversificirano. Upravo je to razlog zbog čega je jako otporno na vanjske šokove, pa je u jeku pandemije pad BDP-a bio samo 2 posto, dok je prosječno na razini cijele EU pao za 6.1 posto.

Elektronika zauzima otprilike 10 posto izvoza, strojevi i mehanički uređaji 15 posto, 10 posto proizvodi od metala, 5 posto farmaceutski proizvodi, 7 posto proizvodi od plastike itd. Automobili i automobilski dijelovi, autobusi, brodovi i druga prijevozna sredstva zauzimaju također 10 posto izvoza. Postotci mogu blago odstupati iz godine u godinu, ili zbog različite klasifikacije, ali je općenito izvoz proizvoda jako raznolik.

Strane investicije su preporodile nekada jako siromašnu državu

Poljska je jedna od najprivlačnijih država u EU za strane investicije. Prema podacima Konferencije UN-a o trgovini i razvoju (UNCTAD), priljev izravnih stranih ulaganja u Poljsku je dosegao rekordnu razinu od 24.8 milijardi dolara 2021., i 83 posto više nego prije pandemijske 2020. To je treći najveći iznos stranih ulaganja u EU, i 14. u svijetu.

Glavni aduti Poljske su njezin strateški položaj, brojno stanovništvo, članstvo u Europskoj uniji, ekonomska stabilnost, obrazovana radna snaga i stabilne javne financije. Bankarski sektor je stabilan, a osim otvorenog tržišta EU ima potpisanih 37 bilateralnih ugovora o trgovini i investicijama sa zemljama poput Irana, Bangladeša, Čilea, Argentine, Kanade i drugih.

Prometna povezanost s Njemačkom i geografska lokacija u srcu Europe omogućuju kompanijama da iz Poljske opskrbljuju u kratkom roku i uz niske troškove ogromno tržište. Tradicionalno se radi o fiskalno odgovornoj zemlji, s javnim dugom manjim od 50 posto BDP-a, a stanovništvo je manje zaduženo nego u ostalim državama EU. 

Strani investitori kao problem najčešće navode sporost državne birokracije (trošak i vrijeme za pokretanje posla je veći nego u Hrvatskoj) i nisku mobilnost radne snage.

Hrvatska zaostaje za Poljskom od krize 2008.

Hrvatska je bila u puno boljoj ekonomskoj situaciji prije 90-ih nego Poljska. Razlika se stalno smanjivala, posebno nakon 2008. Zadnjih nekoliko godina se to mijenja, a Poljska prelazi Hrvatsku prema gotovo svakom ekonomskom pokazatelju.

Danas je BDP po stanovniku korigiran za cijene Poljske 38.125 dolara, a Hrvatske 34.535 dolara. Prvi put je Poljska Hrvatsku pretekla 2010. i od tada se razlika samo povećava. To je ostvarila uz daleko manje zaduživanje, pa danas javni dug iznosi 53.75 posto BDP-a, Hrvatske 79.8 posto.

Prosječna plaća je od nedavno veća nego u Hrvatskoj, što se vidi i iz troška po satu rada. Kako se radi o ekonomiji orijentiranoj na industrijsku proizvodnju, izvoz proizvoda po stanovniku je veći za 2690 dolara nego u Hrvatskoj.

Ne tako davno, krajem prošlog stoljeća, građani Poljske su imali daleko manji standard od građana Hrvatske. BDP po stanovniku i nije toliko puno zaostajao, ali je zbog rigidnijeg socijalističkog sustava 70-ih i 80-ih realni standard građana bio manji, nedostajalo je više proizvoda i trgovine su bile praznije. 

Problem s inflacijom je bio puno veći u Hrvatskoj krajem 80-ih nego u Poljskoj, a i kasnije je stavljena pod kontrolu. U razdoblju od 1985. do 1990. je Poljska također imala problem s inflacijom, ali je kumulativno u Jugoslaviji bila višestruko veća. Višestranačka Poljska svoju inflaciju stavlja pod kontrolu već 1992., a Hrvatska 1994. 

No unatoč većem problemu s inflacijom s kraja 80-ih i ranih 90-ih, te rata, Hrvatska ozbiljnije počinje zaostajati tek nakon 2008., bez obzira na to što se počela masovno zaduživati. Čak je Hrvatska 2007. imala manji udio javnog duga u BDP-u (37.4 posto), nego Poljska (44.5 posto). Do 2015. javni dug Poljske raste na 51.3 posto BDP-a, a Hrvatske 84.3 posto BDP-a. 

Poljska širi svoj utjecaj unutar EU

Rast ekonomske moći uvijek prethodi rastu političke i vojne moći. Tako je i u slučaju Poljske. Iako trenutno čini samo 4 posto ukupne ekonomije EU, to je po veličini 6. nacionalno gospodarstvo u njoj. Ali je najveće gospodarstvo "Nove Europe", država koje su ušle u EU tijekom 21. stoljeća.

Time je pozicionirana kao predvodnik istoka EU i država s velikim potencijalnom. Iako je najveći neto primatelj fondova EU, što je snažan impuls njenom ekonomskom razvoju i sigurno jedan od većih faktora njene ekonomske renesanse, usudi se suprotstavljati Bruxellesu.

U tome joj pomaže SAD koji u Poljskoj vidi stabilnijeg partnera u Europi nego što su to Njemačka i Francuska. U Višegradskoj skupini i Inicijativi tri mora se prirodno nametnula kao predvodnik, a približavanje Ukrajine EU i NATO bi moglo dodatno ojačati njen utjecaj. Inicijativa tri mora čini skoro trećinu teritorija i više od petine stanovništva EU, a njene članice imaju veći gospodarski rast od ostalih država u EU.

Kao što su Njemačka i druge države zapada Europe "upijale" mladu radnu snagu, Poljska će imati koristi od imigracije iz Ukrajine. Od početka ruske agresije je više od tri milijuna Ukrajinaca prešlo granicu u Poljsku, a dio će sigurno trajno ostati.

Na dobrom je putu da ostvari svoje ekonomske i geopolitičke ambicije

Unatoč tome što se političari često suprotstavljaju Bruxellesu, odbijajući i uvođenje eura, euroskepticizam nije popularan u Poljskoj. Građani žele ostati dio EU, ali žele i veći utjecaj Poljske na odluke. Eurocentrična, ali suverenistička pozicija.

Za to postoji i povijesni presedan, Poljsko-litavska unija. Tijekom 16., 17. i 18. stoljeća je ta država bila jedna od važnijih sila Europe, s političkim sustavom koji se može okarakterizirati kao preteča parlamentarnoj demokraciji (iako ograničena na plemstvo).

Vojni vrh Poljske otvoreno priznaje kako ima ambiciju postati najveća kopnena sila u Europi, a postavljen je cilj izdvajanja na vojsku u razini 4-5 posto BDP-a, više od SAD-a. Trenutno ima sedmo ukupno najveće izdvajanje za vojsku u NATO-u, a rast na ciljanu razinu bi je postavio kao petu vojno najjaču zemlju saveza po ukupnim troškovima.

Rat u Ukrajini je akcelerator za mnoge geopolitičke promjene, a jedna od njih je snažnije pozicioniranje Poljske u EU. Za razliku od Njemačke i Francuske, koje su vodile politike podilaženja Putinu i Rusiji, Poljaci imaju povijesni refleks da Rusiji ne vjeruju.

Ekonomski i politički utjecaj će joj samo rasti unutar EU i u svijetu. S obzirom na dugoročne trendove rasta gospodarstva, dobre obrazovne rezultate, broj stanovnika i geografsku poziciju, uspon Poljske je gotovo pa neizbježan.