U PROHLADNO jutro u četvrtak, Povilas Limontas stajao je ispred ukrajinskog veleposlanstva u Vilniusu, čekajući da ga netko primijeti. U njegovoj je naprtnjači bilo pregršt dokumenata i njegova stara beretka - dokaz da je nekoć služio u litavskoj vojsci. Potrajalo je oko 15 minuta prije nego je netko iz ambasade izašao i otvorio vrata.

"Uvijek ću prihvatiti da rakete padaju na mene umjesto na neku djecu"

Pola sata kasnije, 24-godišnji barmen iz Kaunasa u Litvi imao je dokument s QR kodom i uputama gdje bi se trebao pojaviti na poljskoj granici. Prijavio se za borbu protiv ruskih trupa u krvavom ratu u Ukrajini.

"Imam kondiciju, mladost i obuku, bilo bi sebično od mene da to ne iskoristim. Uvijek ću prihvatiti da rakete padaju na mene umjesto na neku djecu", rekao je Limontas za časopis Time.

Tjedan dana nakon što je predsjednik Volodimir Zelenskij najavio formiranje Međunarodne legije za obranu Ukrajine, 20.000 ljudi iz 52 zemlje dobrovoljno se prijavilo za borbu, naglasio je ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba u nedjelju navečer. Te brojke ne uključuju brojne zdravstvene djelatnike koji su također na putu u Ukrajinu, niti mobilizaciju dobrovoljaca diljem svijeta koji rade na nabavci vojne opreme, medicinskih zaliha i drugih potrepština za Ukrajinu.

Motivacija svih tih dobrovoljaca, od kojih su se neki 7. ožujka već borili s ruskim postrojbama, opća je želja da se pomogne u ublažavanju ukrajinskih patnji. Kod onih koji, poput Limontasa, dolaze iz mjesta koja su i sama nekoć bila pod sovjetskom okupacijom, postoji i dodatna inspiracija - uvjereni su da će njihova zemlja biti sljedeća ako Ukrajina padne.

U strahu od eskalacije sukoba - pogotovo otkako je Putin zaprijetio da će upotrijebiti nuklearno oružje - ni NATO u cjelini, niti bilo koja pojedinačna članica nisu poslali svoje postrojbe u obranu Ukrajine. No, neki su zabrinuti da će se čak i dobrovoljci smatrati provokacijom. Zabrinutost je samo pojačana nakon nedavnog otkrića navodnog ruskog nadzora telefonskih linija ukrajinskog veleposlanstva koje dobrovoljci koriste za registraciju.

Neke zemlje potiču svoje dobrovoljce, neke odvraćaju

Neke zemlje, poput Belgije, pokušale su odvratiti svoje veterane od odlaska u Ukrajinu. Drugi raspravljaju o legalnosti odlaska, primjerice Ujedinjeno Kraljevstvo i to nakon što je ministrica vanjskih poslova Liz Truss potaknula ljude da se prijave.

Ipak, druge zemlje dopustile su, pa čak i poticale svoje građane da postanu dobrovoljci. Danska premijerka Mette Frederiksen prva je to učinila kada je 27. veljače tijekom konferencije za novinare istaknula da je dobrovoljna prijava "izbor koji svatko može odabrati". Sljedećeg dana uslijedila je snažna podrška latvijske vlade.

"Naši građani koji žele podržati Ukrajinu i dobrovoljno se prijaviti da brane ukrajinsku neovisnost i našu zajedničku sigurnost, moraju to moći učiniti", rekao je latvijski parlamentarni zastupnik Juris Rancanis dok je predstavljao kasnije odobreni prijedlog zakona koji omogućuje Latvijcima da oružjem brane Ukrajinu.

Postoji presedan za ukrajinsku Međunarodnu legiju. Nakon što su nacionalističke snage generala Francisca Franca 1936. godine izvele državni udar protiv demokratski izabrane španjolske vlade i u tome dobile podršku i Mussolinijeve Italije i Hitlerove Njemačke, deseci tisuća dobrovoljaca iz cijelog svijeta pridružili su se Internacionalnim brigadama kako bi branili španjolsku republiku.

Patnje španjolskog naroda, uključujući neselektivno bombardiranje civilnih ciljeva, potaknule su mnoge da se prijave za borbu, ali određenu ulogu imala je i ideologija - mnogi su dobrovoljci smatrali da brane demokraciju od fašizma.

"Idem tamo braniti ljudska bića i zato što imam dijete od osam godina"

Gotovo stoljeće kasnije, čini se da humanitarni impuls, puno više od ideologije, inspirira mnoge od onih koji odlaze u Ukrajinu. Jedan je 48-godišnji vozač rekao za Politico da ga je na registraciju u ukrajinskom veleposlanstvu u Parizu nadahnuo poziv Zelenskog stranim borcima: "Zapravo nemam nikakav animozitet prema Rusima. Idem tamo braniti ljudska bića i zato što imam dijete od osam godina".

Luis Castaño, 46-godišnji serviser koji se prijavio u ukrajinski konzulat u Barceloni, rekao je El Paísu da ide u borbu jer mu srce nalaže da pomogne ljudima u potrebi. I dok se spremao ukrcati u avion za prvu etapu putovanja u Ukrajinu, Hector, bivši američki marinac koji je služio u dvije smjene u Iraku, rekao je za New York Times: "Sankcije mogu pomoći, ali ne mogu pomoći sada. Ja mogu pomoći odmah".

Web stranica Fightforua pruža upute onima koji se žele prijaviti čak iz Iraka, Malezije i Argentine. Dobrovoljci, koji moraju imati dokazano iskustvo u vojsci ili policiji, moraju se prijaviti za Međunarodnu legiju u ukrajinskom veleposlanstvu u svojoj zemlji prebivališta i odgovorni su za dolazak do granice Poljske i Ukrajine. Tamo će potpisati ugovor i biti raspoređeni u postrojbu. Izvješća sugeriraju da neki dobrovoljci, međutim, jednostavno sami prelaze ukrajinsku granicu i nadaju se da će biti unovačeni.

Rizici su značajni. Ukrajina nije objavila broj svojih ubijenih ili ranjenih vojnika, ali UN kaže da je dosad bilo više od 1000 civilnih žrtava. Istodobno je Rusija objavila da strane vojnike smatra "plaćenicima" koji zbog toga ne bi imali pravo na zaštitu zajamčenu Ženevskom konvencijom za ratne zarobljenike.

"Moglo bi biti prilično opasno"

Rizici postoje i prije nego što dobrovoljci napuste svoje zemlje. Prema Tomu Niclasu Tornedalu, koji je osnovao Facebook grupu za pomoć norveškim dobrovoljcima i djelatnicima hitne pomoći, kada je jedan potencijalni borac nazvao ukrajinsko veleposlanstvo u Oslu kako bi dobio informacije o regrutaciji, ubrzo ga je nazvala osoba, navodno iz veleposlanstva, koja nije znala engleski ili norveški i raspitivala se o njegovim planovima. Norveška policija je kasnije potvrdila da su Rusi hakirali telefone ukrajinskog veleposlanstva.

"Prijavio sam to kako bih utvrdio postoji li ruski nadzor nad dolaznim pozivima i komunikacijom s dobrovoljcima. To je mogući sigurnosni rizik. Ne nužno kao nešto što bi se dogodilo unutar granica Europske unije ili Norveške. No, recimo da se nekoliko dobrovoljaca dogovorilo oko odredišta za okupljanje u Ukrajini. Moglo bi biti prilično opasno", rekao je Tornedal, IT stručnjak u Tromsøu.

Ukrajinsko veleposlanstvo u Norveškoj procjenjuje da se 300 Norvežana dobrovoljno prijavilo za borbu, dok Torndalova Facebook grupa broji oko 650 članova. One koji odlaze u Ukrajinu, kaže Tornedal, motivira prvenstveno osjećaj nepravde: "Agresija, ubijanje nevinih ljudi, nitko ne smatra da su Ukrajinci učinili išta što bi opravdalo invaziju".

Ogorčenje zbog nasilja i želja da se pomogne uobičajeni su motivi diljem svijeta. Ali u nekim zemljama - onima koje se iz povijesnih i geografskih razloga osjećaju posebno ranjivima - postoje i drugi osjećaji. U ukrajinskom veleposlanstvu u Vilniusu, vojni ataše Serhij Verhovod, otvoreno kaže: "Ovdje je odaziv posebno velik, jer Litavci razumiju o čemu se radi. Oni osjećaju prijetnju".

Ovo objašnjava i ogromne napore cijele zemlje u prikupljanju sredstava za Ukrajinu. U zemlji od samo 2.8 milijuna stanovnika, nevladina udruga Blue Yellow, koju je tijekom invazije na Krim osnovao švedski iseljenik Jonas Ohman kako bi opskrbio Ukrajinu vojnom opremom, prikupila je 13 milijuna eura u dva tjedna invazije. U tipično užurbanoj noći prošlog tjedna, Ohman i njegovo malobrojno osoblje pripremali su se isporučiti 10.000 kaciga i 10.000 neprobojnih prsluka na ukrajinsku granicu, zajedno s konvojem od 25 džipova i terenskih vozila.

I liječnici idu u Ukrajinu: "Europa je ta koja je napadnuta"

Zdravstveni djelatnici također se odazivaju u velikom broju. Kada je litavsko ministarstvo zdravstva objavilo poziv dobrovoljcima, u roku od nekoliko dana prijavilo se 360 ljudi. Ministarstvo se sada priprema poslati 24 liječnika i medicinskih sestara koji će biti raspoređeni u bolnice u blizini poljske granice. "Mislim da ljudi ovdje osjećaju opasnost. I nadaju se da će i njima netko pomoći ako to isto dogodi u Litvi", kaže Marius Ciurlionis, savjetnik u ministarstvu.

Rokas Tamosauskas jedan je od liječnika koji idu u Ukrajinu. Litavski anesteziolog koji radi u Sveučilišnoj bolnici Cambridge u Ujedinjenom Kraljevstvu, prošlog je petka bio u vlaku za zračnu luku kada je na društvenim mrežama vidio spomenuti poziv ministarstva medicinskim volonterima. Odmah se odlučio prijaviti: "Bila je to prilično laka odluka zato što smatram da nije napadnuta samo Ukrajina. Na udaru je i Litva. Europa je ta koja je napadnuta".

Povijest, kaže Tamosauskas, također pomaže u objasniti zašto ljudi u ovoj regiji osjećaju veću hitnost da priteknu u pomoć Ukrajini: "Litavci, Poljaci i Česi možda bolje razumiju tko su Rusi i kakvo imperijalističko razmišljanje stoji iza njih. Zato lakše suosjećamo. I možda malo prije prepoznajemo opasnost".

Prema atašeu Verhovodu, oko 200 Litavaca prijavilo se u veleposlanstvu za borbu. Organizacija Lukšų vyrai pomaže nekima od njih da shvate kako do toga doći. Lukšų vyrai ima sjedište u Kaunasu i do prije otprilike dva tjedna bila je to grupa za organizaciju kampova za očeve i sinove. Ali s ruskom invazijom, iznenada je promijenila fokus.

"Ne želimo da ruske rakete unište kuće u kojima žive naša djeca"

Osnivač grupe, Gintautas Mauricas, služio je 24 godine u vojsci kao instruktor za pješačko naoružanje i uvidio je potrebu za organizacijom koja bi mogla pomoći oko uputa i koordinacije onima koji se žele boriti u Ukrajini.

Njegova je motivacija djelomice osobna. "Porezni obveznici plaćali su me kako bih se naučio boriti. Ali više od 20 godina nisam koristio te vještine. Čak sam i u Afganistanu bio u sigurnom okruženju, u zapovjednom centru za specijalne operacije. Dakle, sada vraćam poreze koje su ljudi plaćali", rekao je Mauricas za Time.

Međutim, iskustvo rada u sjedištu NATO-a u Heidelbergu, zajedno s njegovim istančanim poznavanjem povijesti, Mauricasu ne ostavlja nikakvu sumnju da Rusija i Putin imaju šire ciljeve i to mu daje još jedan razlog da podrži ukrajinsku stvar: "Nadamo se da će Ukrajinci uz pomoć međunarodne zajednice zaustaviti Putina, tako da se nećemo morati boriti s njim u našoj zemlji. Idemo se boriti u Ukrajini, jer ne želimo da ruske rakete unište kuće u kojima žive naša djeca".

U petak ujutro, Mauricasov stan u okolici Kaunasa, koji je postao sjedište Lukšų vyraija, bio je poput košnice. Vani neprestano pristižu donacije, plastični kanisteri s benzinom, paketi gotovih jela, dječja hrana koja će se dijeliti izbjeglicama s dojenčadi. Sve se to ukrcava u džip koji je također doniran. Unutra su neki od 20 muškaraca, koje će grupa poslati u Ukrajinu, jeli kolač od maka i isprobavali svoje pancirne prsluke.

"Sada je vrijeme da ja počnem pomagati drugima"

Svatko je imao drugačiji motiv za prijavu. Haroldas Korzonas je rekao da se s 52 godine i s odraslom djecom osjećao obveznim otići jer je imao manje za izgubiti od mlađih muškaraca. Vitalijus (koji nije želio reći svoje prezime) ima 43 godine i bio je u Ukrajini više puta nakon invazije na Krim 2014. i priznao je da mu je tamošnja situacija dirnula srce. A 22-godišnji Mindaugus Jurkus, koji nikada nije bio u borbi, kaže da ga je dijelom motivirao bliski obiteljski prijatelj kojemu se divio zbog njegove vojne službe. "Sada je vrijeme da ja počnem pomagati drugima", rekao je Jurkus.

No, svi su također spomenuli svoje uvjerenje da bi Litva mogla biti sljedeća ako Ukrajina padne. To je osjećaj koji dijeli i Povilas Limontas. Kad je svojim prijateljima prvi put rekao se namjerava prijaviti, nazvali su ga idiotom. Ali budući da je odrastao kao siroče, bez bliske rodbine ili partnera, osjećao je to kao svoju moralnu odgovornost.

Nakon što je dobio upute u veleposlanstvu, Limontas se vratio u Kaunas kako bi odradio smjenu u baru i rekao svojim poslodavcima da odlazi na front. I sami su bili aktivni u pružanju potpore Ukrajini - zapravo, kupili su autobus i napunili ga dječjom hranom i pelenama koje će biti dostavljene izbjeglicama - i podržali su njegovu odluku.

"Nemam prijatelja koji se nije pridružio ili žrtvovao nešto za tu svrhu. Svi shvaćaju da je to borba u kojoj ćemo jednom morati pobijediti. Ako ne uspijemo, neprijatelj će se stalno iznova vraćati. A onda, tko će biti sljedeći?" zaključio je Limontas za Time.