NA DANAŠNJI dan donesena je Zlatna bula ugarskog kralja Bele IV. Radi se o dokumentu koji je Gradecu dao status slobodnog kraljevskog grada, što u praksi znači da je grad dobio znatno veći stupanj autonomije, što u feudalnom sustavu nije bila uobičajena praksa. Gradec se, s odredbama kralja, počeo brzo razvijati, što je omogućilo da stoljećima kasnije Zagreb postane središte Hrvatske.

Nikad prije viđena prijetnja s istoka

Bela IV. vladao je Ugarskom i Hrvatskom u prvoj polovici 13. stoljeća. Njegovi prethodnici bavili su se unutarnjim pitanjima ili lokalnim okršajima s Rumunjima, dok je Belu dočekao sasvim novi izazov na koji nije bio spreman - mongolski pljačkaši koji su od početka stoljeća počeli napadati istočnu Europu.

Mongoli su ciljano napali Ugarsku 1241. godine. Razlog tome bila je činjenica da je Bela odlučio pružati azil Kumanima koji su bili napadnuti u ranijim godinama. Drugi je bio da im je ugarski kralj bacio "seen" na ultimatum koji su poslali 1229. godine, a u kojemu je Batu kan tražio da se ovaj smjesta preda ili se suoči s totalnim uništenjem Ugarske.

Kada je počela invazija, Belina vojska koju je poslao da se suoči s Tatarima bila je brzo potučena. Nakon toga kreću Beline patnje gdje je punih godinu dana bježao iz grada u grad pred Mongolima, dok su oni rušili sve pred sobom.

Gradec na strani Bele

Uskoro stiže u Gradec gdje su mu lokalni vlastodršci pružali utočiste. Bela je bježao sve do Trogira u kasno ljeto 1242. godine, kada je iznenada umro mongolski kan, pa je cijela invazija bila obustavljena i Tatari su krenuli doma. Bela IV. preživio je zaista na sreću.

Pri povratku u svoju kontinentalnu Ugarsku, Bela se zadržao u Gradecu kako bi pokazao zahvalnost. Ubrzo nakon toga, u Virovitici 16. studenoga izdaje dokument pod nazivom Zlatna bula. U njemu je Gradec dobio nekoliko važnih povlastica.

Srednjovjekovne povlastice osigurane Gradecu

Prva je bila izuzeće od plaćanja lokalnih i regionalnih poreza. Plan je bio da Gradec s ušteđenim novcem izgradi prave zidine kako bi se zaštitio od budućih invazija. Bela je smatrao kako izuzeće iz poreza neće biti dosta, pa je u Buli također napisao da je Gradec izuzet od plaćanja posebnih carina (harmica) te oslobođen vojnih obveza.

Gradec je bio sada slobodni kraljevski grad koji je samostalno birao svoje suce, a ono što je običnom građaninu Gradeca u to vrijeme bilo najbitnije iz teksta Zlatne bule bila je činjenica da je grad mogao samostalno i bez konzultacija s višim feudalcima organizirati sajmove, što je privuklo trgovce i obrtnike iz cijele regije. Time je Gradec najviše zaradio, a isto tako potaknuo useljavanja. 

Povlastice su gradu potvrđene još dva puta tijekom Belinog vremena. Uskoro su građani Gradeca bili dodatno oslobođeni plaćanja svih cestarina i mostarina unutar Ugarskog kraljevstva.

Gradecu je Zlatna bula vjerojatno najvažniji dokument, a svakako je jedan od najbitnijih dokumenata iz hrvatske povijesti srednjeg vijeka. Tekst iz Zlatne bule koristio se kao argument protiv mađarizacije i sukoba nacionalizama u 19. stoljeću, čime su Hrvati pokušavali dokazati Mađarskoj svoj poseban status unutar Ugarskog kraljevstva, čak još i u srednjem vijeku.