GROF Janko Drašković jedan je od najpoznatijih Hrvata iz vremena hrvatskog narodnog preporoda, a nosi etiketu "najstarijeg preporoditelja". Djelovao je kao glavni mecena hrvatske kulture u prvoj polovici 19. stoljeća.

Poznata obitelj Drašković

Grof Drašković bio je fin i pristojan gospodin iz Zagreba, čija je obitelj bila uvelike poznata na prostoru cijele Banske Hrvatske. Njegovo rodoslovno stablo seže još u 15. stoljeće, kada su Draškovići postali plemići. Kroz rani novi vijek nekoliko njih istaknulo se u borbi protiv Turaka, dok su se drugi istaknuli kao banovi Hrvatske. Obitelj je bila popularna generacijama, a uz to je još bila i jako bogata.

U takvim okolnostima mali Janko mogao je dobiti apsolutno najbolje obrazovanje koje nudi druga polovica 18. stoljeća. Jedan tjedan stizali su mu tutori iz matematike i gramatike na raskošno imanje u Brezovici, drugi tjedan Janko bi malo boravio među karlovačkim rijekama na imanju Rečica pa su ondje stizali drugi učitelji, koji su ga učili strane jezike.

Drašković je do odrasle dobi znao latinski, njemački, francuski, talijanski, mađarski i rumunjski. Navodno je sve jezike mogao relativno tečno govoriti i pisati. Osim toga, poznavao je osnove većine slavenskih jezika, što ga je postepeno sve više zanimalo u životu kada se počeo pronalaziti u idejama nacionalizma.

Grof Europljanin

Drašković nije bio samo dosadni gutač knjiga i udžbenika. U dobi od 19 godina otišao je u rat protiv Napoleona, gdje je proveo tri godine. Dobio je čin natporučnika, a doma se vratio ne zato što mu je bilo dosta rata već zbog bolesti. Ratu se nakratko vratio 1810-ih, a zatim se posvetio više obitelji i poslu doma.

Kao vrlo obrazovani lik ranog 19. stoljeća te osoba koja je vidjela nešto svijeta, Drašković je brzo shvatio u kojem smjeru odlazi politika Europe. Posvuda se sve više priča o novim idejama nacionalnog prava, a odbacuje se staro, konzervativno načelo apsolutizma. 

Međutim u obnovljenoj Europi koju je dizajnirao konzervativac stoljeća - Klemens von Metternich - nije bilo prostora za nacionalni manevar. Trebalo je ipak malo pričekati.

Šezdesetogodišnji Drašković postaje mecena hrvatske ideje

Od 1830-ih cenzura i apsolutizam u Habsburškoj Monarhiji malo popuštaju, što otvara vrata nacionalnom djelovanju u raznim dijelovima zemlje. Drašković koristi svoje bogatstvo kako bi financirao književne radove i novine fokusirane na hrvatsku nacionalnu ideju.

U njima će 1832. godine objaviti svoju Disertaciju - spis na koji bismo danas mogli gledati kao devetnaestostoljetnu verziju političkog programa. U njima Drašković napominje kako bi se hrvatski zastupnici trebali boriti za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja u jedan politički entitet. Za Draškovića hrvatske zemlje bile su tadašnja Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Vojna Krajina, Rijeka, Bosna te slovenske zemlje Kranjska, Štajerska i Koruška.

Njegove donacije također su bile ključne kako bi se osnovala Matica ilirska, institucija koja je ostala relevantna do kraja stoljeća objavljujući različite knjige, časopise i druge publikacije na hrvatskom jeziku. Bio je to jedan od glavnih odgovora mađarizaciji onog vremena. 

Janko Drašković nije bio samo pametan lik koji je dao novac za Hrvatsku onog vremena. Njegova veličina mjeri se u činjenici da je prigrlio nove, progresivne ideje nacionalizma; premda je mogao uživati u starom reaktivnom sustavu kao član jedne od najimućnijih obitelji. 

Ostao je voljen i često spominjan u hrvatskoj kulturi i nakon svoje smrti 1856. godine. Velik broj hrvatskih plemića odlučio se kasnije povesti njegovim primjerom. Odbacili su svoje stare povlastice ili privilegije te višak profita davali u otvaranje javnih institucija, a neke od njih možemo vidjeti i danas šetajući centrom Zagreba.