Foto: FAH, Index

RANKO OSTOJIĆ, Tonino Picula, Orsat Miljenić, Domagoj Hajduković i Vesna Škulić, istaknuli su svoje kandidature za šefa SDP-a, a prema dosadašnjim informacijama iz te stranke Ostojić, Picula i Miljenić kandidati su s najviše šanse kao nasljednici Zorana Milanovića. Čini se da bi se nakon svega mogao u utrci angažirati i Zlatko Komadina koji je neki dan "vrlo skromno" rekao da ga "zove cijela Hrvatska"

S obzirom na nominacije, većinom je riječ o ljudima opterećenih aferama, koji su asistirali Milanoviću za vrijeme jedne od najnesposobnijih Vlada (gora je samo ona HDZ-MOST) i provodili Milanovićeve odluke.

Ostojić je bio Milanovićeva desna ruka koji u svom rodnom gradu nije uspio pobijediti Željka Keruma naprije zbog svog dugog jezika odnosno "bijelog praha". Kada kažete Miljenić prva asocijacija su vam ovrhe, zaposlenja preko stranačke linije i zakon o sramoćenju.

Hajduković je loša kopija Milanovića, poznat po zagovaranju koalicije SDP-a s Glavašem. Komadina bi najradije vratio sve one SDP-ovce opterećene aferama, a prije svega Linića. Picula je izgubio fotelju gradonačelnika Velike Gorice jer je živio u Zagrebu, a sada bi SDP vodio iz Bruxellesa.Uostalom i Picula je za Milanovića odrađivao prljavi dio posla. Za sada jedini kandidatura Škulić nije opterećena aferama, lošim odlukama i razvoju kulta ličnosti u SDP-u.   

No, krenimo redom. Od kandidata do kandidata. 

RANKO OSTOJIĆ, rođen je 1962. godine, a diplomirao je na Pravnom fakultetu. Od kraja devedesetih počinje njegova "policijska" karijera pa je tako obnašao dužnost načelnika splitske policijske uprave, a 2001. prve godine imenovan je ravnateljem policije.pa je tako obnašao dužnost načelnika splitske policijske uprave, a 2001. prve godine imenovan je ravnateljem policije.

Selio Slobodnu u Dugopolje

U SDP-u je od 1990. godine, a od 2008. godine član je predsjedništva. Ostojić je kratko bio u privatnom sektoru, a riječ je o Slobodnoj Dalmaciji. Slobodna je preseljena u Dugopolje 2008. godine, tri godina nakon što je Vlada Ive Sanadera odobrila privatizaciju. U to doba direktor Slobodne za kadrovska i pravna pitanja bio je Ranko Ostojić.

Danas bivši ministar policije Ostojić početak svog mandata dočekao u stanu koncerna EPH. Mnogi su se tada otvoreno suprotstavili preseljenju, a danas u Slobodnoj Dalmaciji  kažu da je Dugopolje uvijek bilo privremeno rješenje.

Potukao ga Kerum

Nedugo zatim, u političkim vodama, doživio je neuspjeh prilikom kandidature za splitskog gradonačelnika kada ga je potukao Željko Kerum, poznat po ishitrenim izjavama i potezima. No tako nešto Ostojiću, za svog protukandidata u kampanji rekao "Da je Kerum indijanac, zvao bi se Bijeli Prah" se upravo obilo o glavu. Zbog te izjave jedna od glavnih tema kampanje u Splitu bila je trebaju li se kandidati podvrgnuti testovima na drogu, a Kerum i Ostojić završili su na sudu, no tužba je povučena.

Da je Ostojić vrlo impulzivan redovito je dokazivao preko društvenih mreža i čestim sukobima, a novinare je tako jednom prigodom nazvao kretenima. Štoviše, iznerviran neke od njih je i blokirao. Za aferu Juda koju je otkrio Index, kada je utvrđen  pravilan raspored Bajićevih kontakata s novinarima, uoči i nakon objavljivanja članaka koje je u svojim zahtjevima apostrofirao USKOK, Ostojiću je bilo najbitnije kako je Index došao do podataka.

S Milanovićem i do Tuđmana ako treba

"Mogu ali neću prekinuti prosvjed u Savskoj", najupečatljivija je Ostojićeva rečenica za vrijeme njegova mandata kao ministra unutarnjih poslova. Ostojić slovi kao desna ruka Zorana Milanovića, bio je i potpredsjednik Vlade, a svog predsjednika slijedio je i u "obožavanju" prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

Uostalom, Ostojić vidi Milanovića kao velikog političara i državnika te misli kako je u stanju provesti njegovu politiku socijaldemokracije. No, problem je u tome što se Milanoviću upravo zamjera što SDP više nije stranka ljevice.

      
ORSAT MILJENIĆ, rođen je 1968 godine u Dubrovniku, a diplomirao je na Pravnom fakultetu. U Vladi Ivice Račana obnašao je dužnost predstojnika vladina ureda za suradnju s haaškim sudovima, da bi nakon toga prebačen u ministarstvo europskih integracija. Nakon 2004. godine i pada Račanove Vlade osniva odvjetnički ured. Navodno je Miljenić bio osobni izbor Zorana Milanovića za ministra pravosuđa. U siječnju ove godine Miljenić se s Predragom Matićem i Bojanom Glavaševićem učlanio u SDP.

Rodonačelnik ovrha na čelu socijaldemokracije

Kao odvjetnik Miljenić se bavio ovrhama a zastupao je jednog velikog teleoperatera. Iako kao ministar nije mogao voditi vlastiti odvjetnički ured te iako je Miljenić sukladno rješenju Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore stavio vlastiti odvjetnički ured u mirovanje i to još u prosincu 2011. godine, sudovi u Hrvatskoj i dalje su mu davali slučajeve ovrhe te su donosili presude u kojima stoji da je klijent "zastupan po odvjetniku Orsatu Miljeniću".

Upravo jedan takav slučaj otkrio je Index, a udruga javnih ovršitelja podnijela je protiv njega kaznenu prijavu. Govorilo se o sukobu interesu, no zbog Miljenićeva ovršnog zakona rastao je Živi zid.

Protiv smanjenja plaća za zastupnike

Miljenić je također miljama daleko od socijaldemokracije. Odvjetnik koji se brinuo o ovrhama nije  pokazivao niti malo empatije prema stanju u zemlji.

"Ako se provedu ovi "pametni" planovi o smanjenju plaća, onda ću si tražiti neki drugi posao budući da živim samo od plaće", govorio je Miljenić o najavi da se zastupnicima u Saboru smanje plaće. No, na stranačkom planu, odrađivao je odličan posao, uostalom Milanović ga je jedno vrijeme vidio i kao nasljednika Mladena Bajića u Državnom odvjetništvu.

Za Lex Perković do zadnje EU prijetnje

Miljenić se "proslavio" i po famoznom "lex Perkoviću" kojeg je branio do posljednjeg trena, odnosno do trenutka kada je pritisak Europskih institucija postao neizdrživ. Podsjetimo da je Miljenić predložio, a Vlada svojedobno prihvatila Zakon o pravosudnoj suradnji kojim se predviđalo da bi se europski uhidbeni nalog provodio u odnosu na kaznena djela počinjena nakon 7. kolovoza 2002. godine.

To je značilo da Hrvatska ne bi morala izručiti Josipa Perkovića kojeg od 2005. godine traži Njemačka pod optužbom da je sudjelovao u likvidaciji Stjepana Đurekovića, jer je on ubijen 1983. godine.

Holy izbačena, a Miljeniću ni kritika

Miljenić je oduvijek bio miljenik vrha partije, a gledalo mu se kroz prste dok su drugi gubili ministarska mjesta. Primjerice zbog maila u kojem se govorilo o zapošljavanju u HŽ-u zbog ministarske fotelje ostala je Mirela Holy. Miljenić zbog puno teže afere, kada je obećao pogurati zaspošljavanje kćeri trenera u Judo klubu Judokan iz Požege, nije doživio ni težu kritiku unutar stranke.

"Hvala" Miljeniću na sramoćenju

Ne može se reći ni da je Miljenić promovirao javnu riječ niti da je olakšavao posao novinarima. U Kaznenom zakonu i dalje stoji sramoćenje kao kazneno djelo protiv časti i ugleda. Protiv tog štetnog Zakona HND je više puta javno opomenuo ministra.  
 

TONINO PICULA rođen je 1961. godine u Malom Lošinju a diplomirao je sociologiju na Filozofskom fakultetu. Devedesetih je Picula bio tajnik za međunarodne odnose u SDP-u, a u Vladi Ivice Račana obnašao je dužnost ministra vanjskih poslova. Nakon gubitka izbora 2004. godine, kandidira se za gradonačelnika Velike Gorice te pobjeđuje na lokalnim izboram. Na krilima te pobjede kandidira se za šefa SDP-a 2007. godine. Piculi se tada zamjerao nedostatak karizme kao i da je na veliku političku scenu došao pridržavajući se Račanovih skuta.

Izgubio od Milanovića, Bandića i Antunović

"Nisam Račanova kopija, nego njegov politički sin", tvrdio je Picula koji se tada za mjesto šefa stranke borio sa Zoranom Milanovićem, Milanom Bandićem i Željkom Antunović. Picula danas ponavlja svoj program iz 2007. godine, pa je tako te godine govorio o tome da je prioritetno razviti novi sustav zaštite najugroženijim skupinama, poput novih radnika i novih umirovljenika pružiti novu društvenu solidarnost. No, ipak ta kampanja mu tada nije donijela uspjeh. Picula je imao uvjerljivo najmanje glasova i to 248, Bandić je imao 313 glasova, Antunović 381 glas, a Milanović 592 glasa.  

Picula je tvrdio da "ne podržavaju svi u HDZ-u proeuropsku politiku Ive Sanadera", a zanimljivo je kako se njegov potpis nije našao na SDP-ovom zahtjevu za izglasavanje nepovjerenja premijeru Ivi Sanaderu u Hrvatskom saboru u listopadu 2008. godine. Picula je 2009. godine izgubio na lokalnim izborima, a prije svega zbog uspješne kampanje HDZ-a.

Iz Zagreba vladao Velikom Goricom, a SDP-om bi iz Bruxellesa?

"Dobro jutro, gradonačelniče! Kako ste spavali?", "Dobro jutro, gradonačelniče Velike Gorice! (imate još 5,5 km do Vašeg radnog mjesta)", "Dobro jutro, gradonačelniče Velike Gorice! (imate još 4,0 km do Vašeg radnog mjesta)" i "Dobro jutro, gradonačelniče! Želimo Vam ugodan radni dan!", pratilo je Piculu na jumbo plakatima uz cestu Zagreb - Velika Gorica.

HDZ je upozoravao da Picula ne stanuje u njihovom gradu već svakodnevno na posao putuje iz Zagreba, gdje ima stan u Bauerovoj ulici. Čini se da Picula ništa nije naučio od tog poraza jer je sada u kampanji za šefa SDP-a najavio kako bi tu stranku mogao voditi iz Bruxellesa.

Za Milanovića odrađivao unutarstranačke napade

Picula se za vrijeme vladavine Zorana Milanovića postavljao kao njegov čovjek. Upravo je Picula 2013. godine odabran da bi javno okrivio zagrebački SDP za poraz lokalnih izbora u Zagrebu. Tada je u direktnom sukobu Milanovića i Bernardića opredijelio za Milanovića. U isto vrijeme bio je nositelj SDP-ove liste za europarlamentarne izbore 2013. godine.

Upravo će ga ti izbori vratiti u ozbiljnije političke vode kada je dobio najviše pojedinačnih glasova i to više od 112 tisuća.  Dvije godine kasnije Milanović na izborima za Europski parlament postavlja Piculu na peto mjesto,  a čini se da od tada prestaje ljubav između Picule i Milanovića.

Linić bi volio vidjeti Piculu

"Predsjednik stranke i predsjedništvo moraju preuzeti odgovornost, učiniti neke korake, inače će građani sankcionirati SDP.", govorio je Picula u kampanji kritizirajući Milanovića. Štoviše, Picula je bio uvjeren kako će se sukob Linića i Milanovića loše odraziti na izborne rezultate za Europski parlament. Štoviše tada se govorilo da bi tandem Linić-Picula mogao srušiti Milanovića. 

Picula je ponovno te 2014. godine izabran u Europski parlament, a ponovno je dobio više od 120 tisuća glasova. Picula je tada javno govorio da treba otvoreno razgovarati o smjeni Milanovića.

Picula je tada javno govorio da će na sljedećim stranačkim izborima kandidirati protiv Milanovića, no to nije uradio. Naime, Picula je podržao Zlatka Komadinu koji je tada najavljivao povratak starog kadra u SDP pa između svih i Slavka Linića. Uostalom Linić je nedavno komentirao unutarstranačke izbore u SDP-u kao pozitivnog ocijenio upravo Piculu koji uz zagrebački kadar SDP-a želi vratiti imidž stranci. 

DOMAGOJ HAJDUKOVIĆ rođen je 1981. godine u Osijeku. Završio je Filozofski fakultet u Osijeku i Fakultet političkih znanosti u Zagrebu. Hajduković je već godinama u Saboru i to od 2011. godine, a trenutno obnaša poziciju šefa SDP-a u Osječko-baranjskoj županiji. Kao i drugi kandidati ponavlja da želi vratiti SDP ljevici, no sudeći prema njegovoj političkoj biografiji teško da može to napraviti.

Koalicija s Glavašem

"Spremni smo koalirati i s Glavašem ako prihvate naše uvjete", govorio je Hajduković tvrdeći kako  postrojavanje Glavaševe stranačke vojske nije trebalo zabraniti jer "HDSSB isključivo koristi obilježja Republike Hrvatske i ne poziva na nasilje".

"Što se tiče koalicijskog potencijala HDSSB-a ili bilo koga drugog, nama je najvažnije da potencijalni partneri žele nastaviti što smo započeli, a to je generiranje gospodarskog rasta, nastavak uvođenja reda, ne samo u financijskom nego i demokratskom smislu, i da su spremni pošteno i transparentno raditi na boljitku Hrvatske", govorio je mladi Hajduković prije manje od godinu dana i to nositelj SDP-ove liste u IV izbornoj jedinici. Hajdukovića je tada javno branio Peđa Grbin, no dio stranke bio je zgrožen takvim najavama.

Loša Milanovićeva kopija

Hajdukovića se pamti i po izborima za župana Osječko-baranjske županije 2013. godine kada je Vladimir Šišljagić osvojio gotovo 17 tisuća glasova, a Hajduković malo više od 9 tisuća. U toj kampanji HDSSB je naglašavao da je Hajduković došao je bez raspisanog natječaja 2008. godine, za vrijeme koalicije HSP-a, SDP-a, i HDZ-a na čelo tvrtke "Osječki sajam". Nekad pozitivnu tvrtku, Hajduković je 2010. godine napustio s minusom.   

Poznati osječki novinar Drago Hedl opisao je Hajdukovića kao lošu imitaciju Zorana Milanovića.

ZLATKO KOMADINA, rođen je 1958 u Rijeci, a diplomirao je na Tehničkom fakultetu. U SDP-u je od 1990. godine, a tri godine kasnije postaje vijećnik u Gradskom vijeću grada Rijeke sve do 1997. godine kada "seli" u Primorsko-goransku županiju. Od 2001. godine župan je Primorsko-goranske županije, a u Kukuriku koaliciji kratko je bio i ministar.

Zbog njega promijenili zakon, a on gotovo odmah dao ostavku

Naime, da bi Komadina nakon pobjede Kukuriku koalicije uopće mogao ući u Vladu valjalo je izmisliti tzv. "Lex Komadina". Preko noći izmijenjen je Zakon o izborima načelnika, gradonačelnika i župana te Zakon o lokalnoj i regionalnoj samoupravi, a prem tom zakonu dozvoljena je ostavka župana bez raspisivanja prijevremenih izbora.

Nakon svega tri mjeseca Komadina je podnio ostavku na mjesto ministra prometa i to zbog zdravstvenih razloga iako je već prije toga postalo jasno da nije za ministra.

Branio SDP-ovce opterećene aferama

Komadini je presudila Žuta Lokva, odnosno inzistiranje da se izgradi autocesta od Žute Lokve do Rijeke, a na štetu Dubrovnika.

"Ispast će da brinemo samo za područja gdje imamo najviše birača", rekli su s Markova trga. Od odlaska Komadina se nametnuo kao jedan od glavnih oponenata Milanoviću, s kojim se i medijski obračunavao tvrdeći da "slinavci oko Milanovića šire neistine o njemu".

No, s druge strane Komadina je zdušno branio mnoge SDP-ovce. Kao član predsjedništva nije se htio odrediti o svojoj kolegici Marini Lovrić Merzel.

Druga Sabu spasiti, pojavu osuditi

"Krivog ste našli. Danima sam u snijegu i ledu sa službama u Gorskom kotaru. Potpuno sam van događaja", govorio je Komadina novinarima, a kada je o Lovrić Merzel javno progovorila Jasmina Jovev tvrdio je da je ona nevjerodostojan izbor te spomenuo "čudan tajming za takve optužbe".

"Ono što treba reći je da pojavu treba osuditi, ali druga Sabu treba spasiti", govorio je Komadina komentirajući nepravomoćnu presudu bivšem gradonačelniku Vukovara Željku Sabi koji je osuđen na godinu i četiri mjeseca zatvora zbog pokušaja podmićivanja dva vijećnika HDZ-a.

No, najviše je Komadina branio Slavka Linića, tvrdeći da je ministar financija sve radio po Zakonu o predstečajnim nagodbama.

Rijeka neće dati Linića

"Rijeka neće dati Linića", grmio je Komadina dodajući da je ministar Linić sve odluke donosio temeljem odluka stručnog vijeća u svom Ministarstvu financija. Ove godine već se kandidirao za šefa SDP-a, no izgubio je od Zorana Milanovića.

Danas tvrdi da ga zove cijela Hrvatska da postane predsjednik SDP-a.

 

VESNA ŠKULIĆ rođena je u Zadru 1961. godine, a završila je Centar za upravu i pravosuđe u Zagrebu. Ušla je 2003. godine u Hrvatski sabor kao nezavisni kandidat na listi SDP-a i to kao prva osoba s invaliditetom te članica udruga civilnih invalida. Tada je najavila da će se  zalagati za izjednačavanje socijalnih prava svih invalida, bez obzira je li ih invalidnost zadesila u Domovinskom ratu ili na neki drugi način. Bila je zastupnica u dva mandata te povjerenica predsjednika Ive Josipovića za osobe s invaliditetom.

O Škulić se za sada zna vrlo malo.

"Skrenuli smo s puta koji više nije baš socijaldemokratski", naglasila je u svojoj kandidaturi Škulić.

"Udovoljavam svim uvjetima: žensko sam, osoba s invaliditetom, socijalno sam osjetljiva, bila sam zastupnica dva mandata, borila sei borim za načela socijaldemokracije! Dovoljno sam borbena al ne lupam šakom od stol, znam smiriti situaciju jer sam dobra pregovarač, imam međunarodne kontakte! Volontirala sam za društveno koristan rad godinama", dodatno je na Facebooku svoju kandidaturu objasnila Škulić.