Foto: AFP

SOCIJALISTIČKA radničke partije izdala je priopćenje u kojem je osudila reagiranja hrvatskih dužnosnika na događanja u Libiji nazvavši ih naručenim izjavama koje će ući u anale vazalske diplomacije. Iz SRP-a drže kako Libija nije oslobođena od diktatora, već je upravo postala robom imperijalističkih sila koje će napokon dobiti neograničen pristup libijskim resursima.

Priopćenje donosimo u cijelosti. 

Imperijalistička agresija na suverenu zemlju

Ulaskom pobunjenika u Tripoli završena je još jedna vojno-politička farsa svjetskog imperijalizma i otpočela nova tragedija libijskog naroda. Pod isprobanim trikom tzv. humanitarnog prava izvršena je imperijalistička agresija na jednu suverenu zemlju i narod nanijevši joj bolna poniženja, razaranja i ubojstva civila, žena i djece, pri čemu je gaženo elementarno međunarodno pravo, osobito pravo svakog naroda i zemlje da suvereno uređuje svoje unutarnje odnose i da se međunarodni problemi ne rješavaju ratom.

Ulogu tobože pobunjenog naroda odigrale su poluplemenske i ulične bande i domaća vazalska provinijencija koja je za svoje interese uvijek spremna prodati interese naroda, čija je osnovna
zadaća bila da uz logistiku NATO-a i njegovog rušilačkog oružja istjera Gadafija koji već četrdeset godina imperijalistima uskraćuje prava na neograničenu eksploataciju libijske nafte i koji je dio te blagodati usmjeravao za dobrobit naroda, osiguravajući mu radna mjesta, besplatno obrazovanje,
zdravstvo i stanovanje, i još k tome neku vrstu neposrednog odlučivanja.

Podjela plijena

Tako je Gadafi ispunio oba kriterija iz strategije zaštite nacionalnih interesa SAD-a da bude likvidiran - suprotstavljanje neograničenoj imperijalnoj kontroli nad svjetskim resursima i remećenje svjetskog imperijalnog poretka diktature kapitala u formi parlamentarne demokracije i tobožnjih ljudskih prava, razvijanjem nekog Gadafijevog poluplemenskog socijalizma kao specifične Libijske alternative.

Samo jedan dan nakon pada Tripolija, o civilima i mrtvima više nema ni riječi. Na redu su donatorske konferencije o podjeli plijena. Izgradnja novih groblja i svega porušenog preko noći
postaje novi resurs krvavog kapitala što zapravo i jest jedini smisao započetog rata. Čak su već i neki hrvatski dobri kršćani i domoljubi pitali kad će Jandroković po plijen u Tripoli. Sa nebesa se vidi da je imperijalizam ušao u svoju ultra fazu i da u njemu prevladavaju elementi novog fašizma.

Umjesto čekanja koji narod i zemlja je slijedeća na redu, umjesto trpljenja od gladi i ponižavanja širom svijeta, gubitka dostojanstva ljudskog bića, trijumfom besmislene pohlepe i sile,
i arogancije, svijet mora nešto učiniti. Davno izražena sintagma "socijalizam ili barbarstvo" dobiva na svojoj punoj aktualnosti.

Hrvatska vazalska diplomacija

Nažalost, ono što se vidi s neba, ne vidi se sa Pantovčaka i Banskih dvora. Tamo kao da sjede djeca bivših banova, a ne bivših komunista. Reagiranje hrvatskih zvaničnika na događanja u Libiji pokazuju sav jad i bijedu tzv. hrvatske suverenosti. Naručivane izjave ministra vanjskih poslova Jandrokovića kako NATO u Libiji gađa samo vojne ciljeve, kako međunarodna zajednica tamo donosi demokraciju i ljudska prava, kako je u Libiji pobijedila revolucija i više neće biti diktature,
ulaze u anale vazalske diplomacije - hrvatsko pjevanje u krletci pod dirigentskom palicom glavnog imperatora SAD-a.

To je grijeh i sramota za veliku većinu hrvatskih građana. Sreća je da nas svijet zna još iz nekih drugih vremena kada su naši stavovi bili socijalni i etički osviješteni, univerzalni i posve naši, a otuda od svijeta priželjkivani i poštivani, a ne dirigirani i zbog kojih smo mogli biti ponosni, a ne kao sada posramljeni.