NA PRIJELAZU iz stare u novu godinu, svaki put ispočetka, uobičajeno pogledamo unazad i prisjećamo se događaja koji su je obilježili. I uvijek se nekako potrefi da ubodemo baš one kojih se zapravo uopće ne želimo prisjetiti, a kamoli da bismo ih proživljavali ponovno.

Kolege na televizijama još nam pokažu i snimke, a mi se onda gledajući snebivamo ili si pak mrmljamo u bradu neku inačicu dobro poznatog vapaja "ne ponovilo se". Ove godine, prvi put otkad se ja bavim ovim poslom, meteorološke katastrofe djeluju tako beznačajno u odnosu na seizmološke. 

Odigrali su važnu ulogu ove godine i kolege koji se bave kvalitetom zraka. Sredinom siječnja, dok još nismo ni slutili kakve će nas sve nedaće stići, pojavilo se poprilično zagađenje. I ne bi to bilo ništa neobično da ga nisu popratila i medijska upozorenja i pripadajuća, nama meteorolozima dobro znana, javna panika. Problem je riješio snijeg kojega dotad nije bilo ni za lijek. U iznimno toploj veljači imali smo dvije ružne epizode s najjačim vjetrom u posljednje tri godine i kopnenim pijavicama. 

Dan kad su državni meteorolozi postali beskućnici

Dva dana, jedan sat i 34 minute nakon proljetne ravnodnevice, dogodio se snažan potres u Zagrebu koji je, kao i brojne sugrađanke i sugrađane, državne meteorologe učinio beskućnicima.

> Zagrepčani pobjegli ispred zgrada: "Padali su tanjuri, nestalo je struje. Užasno"

Za vrijeme je malo tko tada pitao, ali pao je snijeg. Uz to što su Zagrepčanima otežali snalaženje u ovoj katastrofi, hladnoća i mraz uništili su diljem zemlje dobar dio pupova koje je izmamila topla veljača. Uslijedilo je još jedno zagađenje zraka, koncentracija čestica prašine i dima bila je osmerostruko veća od srednje vrijednosti. Pod žuto-smeđim smrdljivim nebom potreseni i smrznuti građani krojili su kataklizmične scenarije, no kemičari atmosfere i prognostičari združenim su snagama došli do razumnog objašnjenja. Uslijed prilično nesvakidašnje sinoptičke situacije i snažnog istočnog strujanja u umjerenim širinama sjeverne hemisfere, nad veliki dio Europe nadvio se pustinjski pijesak iz pustinje Karakum iz Turkmenistana, istočno od Kaspijskog jezera. 

Zagreb je danas bio najzagađeniji na svijetu. Meteorologinja objasnila zašto

Priroda počela pokazivati da joj odgovara naše prisilno mirovanje

Lockdown u Europi nije trajao ni mjesec dana, a priroda je počela jasno (sve bistrijim rijekama i priobalnim morima) i glasno (sve bližim i češćim cvrkutom ptica) pokazivati da joj odgovara to naše prisilno mirovanje. Dnevne emisije globalnog CO2 pale su za dotad neviđenih 17% u usporedbi s 2019. godinom. I nebo je bilo sve vedrije, što su mnogi građani protumačili svojom osobnom pegulom, Murphyjevim zakonima i sličnim bedastoćama. I ovoga puta meteorolozi su iščupali racionalno objašnjenje.

Naime, upravo zbog neaktivne industrije i prometa, u zraku se nalazilo znatno manje čestica zagađenja, što je kao posljedicu imalo i smanjenu kondenzaciju u atmosferi, odnosno manjak oblaka i oborina odnosno višak vedrine. I tako je prošao i najsunčaniji travanj u povijesti meteorologije u Hrvata. 

Hladan svibanjski tuš

Oni koji to nisu osvijestili ranije, doživjeli su hladan svibanjski tuš. Koji je doslovno trajao cijeli svibanj. Lipanj i veći dio srpnja proveli smo čekajući pakleno ljeto na kakva smo navikli prošlih godina i desetljeća. Svo to vrijeme u Dalmaciji, doduše, vladala je višemjesečna žega. A onda se u Zagrebu dogodio povodanj o kakvima smo dotad mogli čitati samo u Bibliji. I u mojem tvitu upozorenja dvanaestak sati prije, molim lijepo.

Tu nas razum već uvelike napušta jer se, umjesto racionalnih objašnjenja o tome kako će katastrofalnih vremenskih pojava u eri globalnog zatopljenja biti sve više, bavimo objašnjavanjem da se takvo nešto ne samo moglo prognozirati nego se i jest i prognoziralo i facealo i tvitalo i javljalo babi da makne cvijeće s balkona i taksistima da se ne voze kroz podvožnjake… Džabe. Kad gradonačelnik kaže da se ne može prognozirati, ne može se, valjda on zna.

> Potop u Zagrebu Vatrogasci dobili tisuće poziva, pod vodom stotine objekata, auti...

Nekoliko dana nakon poplavetine u Zagrebu stigao je i željno očekivani toplinski val. Temperature su oko 35°C, DHMZ je izdao upozorenja najvišeg stupnja… napokon smo odahnuli, sve se vratilo u normalu! 

Ružni plimni valovi

Imali smo, doduše, nekoliko ružnih plimnih valova, a za objašnjenje te razarajuće kombinirane meteorološke i oceanografske pojave trebalo je pitati i oceanografe s Geofizičkog odsjeka i instituta u Splitu među kojima su i oni koji su pomogli u konstruiranju Mojsija, sustava koji je 3. listopada ove godine prvi put spasio Veneciju od visoke vode pa malo kasnije bijedno zakazao.

> Projekt "Mojsije": Venecijanske brane položile prvi ispit, spriječene nove poplave

Na našoj obali je devetomjesečnu sušu prekinuo jedan od najkišnijih rujneva u pisanoj i usmeno predavanoj povijesti, a kopno je potopljeno u listopadu. U studenom smo se napokon mogli koncentrirati na prognoze koje su pokazivale da smo, nakon 13 tužnih i sve toplijih godina, napokon sasvim blizu ostvarenja sna o bijelom Božiću. Snijeg je na Božić doista pao, ali samo na četveroznamenkastim nadmorskim visinama. 

Finale katastrofalne godine

Uslijedilo je veliko finale ove - malo je reći - katastrofalne godine. Ovoga puta nakon snijega, a ne prije njega, tlo se opet zatreslo. Jako, jače, pa onda nepodnošljivo.

Kolege seizmolozi ponovno su postali glavni medijski informatori, tješitelji i glasovi razuma. Razuma koji smo u tom trenutku izgubili i mi koji smo u istim fakultetskim klupama slušali osnove seizmologije. I tako su ove 2020. godine geofizičari svih profila napokon zaslužili da ih i kolege s ostalih inženjerskih smjerova fizike na PMF-u, samoprozvani pravi fizičari, počnu doživljavati kao sebi ravne. Do prvog meteora!