Screenshot: YouTube

JAN ŠVEJNAR, direktor Centra za globalno ekonomsko upravljanje na Sveučilištu Columbia i dobitnik ovogodišnje IZA nagrade s područja Ekonomije rada javlja o rezultatima istraživanja utjecaja milijardera na ekonomski i gospodarski rast.

U uvodu izvješća Švejnar ponavlja podatak da će jedan posto najbogatijih uskoro posjedovati više od polovice svjetskog bogatstva, što je ujedno i jedan od povoda za traženje odgovora na pitanja poput; je li njihova prisutnost u pojedinoj naciji pozitivna ili negativna za ekonomiju, odnosno ubrzava li ili usporava ekonomski rast?

Švejnar piše da su rezultati istraživanja, koji pokazuju da akumuliranje velikog bogatstva od strane nekolicine ima snažan negativan utjecaj na rast, dovoljno uvjerljivi da na ponovno promišljanje o pitanju potaknu čak i one ljude i medije koji već dugo zagovaraju ekonomsku teoriju prema kojoj novac s vrha nalazi put prema dnu piramide.

Moralni i praktični argumenti

Napokon, piše ekonomist, "ispostavilo se da milijarderi ne potiču rast BDP-a, zbog čega se rasprava više ne treba temeljiti isključivo na moralnim, već i praktičnim argumentima o ekonomskom rastu i boljitku."

Švejnar je zajedno s kolegom Sutirthom Bagchijem sa Sveučilišta Villanova proučio podatke s liste milijardera magazina Forbes i upotrijebio niz ekonometrijskih tehnika da bi došao do zaključka koji će oduševiti jedne i zapanjiti druge: što je veća prisutnost milijardera u pojedinoj naciji to je veće usporavanje rasta.

Znanstvenici su u istraživanju posegnuli i za drugim relevantnim faktorima, poput nacionalnih razina obrazovanja i primanja da bi pokazali kako ekonomije brže rastu ukoliko bogatstvo nije koncentrirano u rukama nekolicine superbogatih. U obzir je uzet i Gini koeficijent koji služi kao indikator nejednakosti, kao i načini stjecanja bogatstva, prilikom čega je ustanovljeno da oligarsi i tajkuni koji su bogatstvo stekli zahvaljujući političkim vezama imaju snažniji negativan utjecaj od milijardera čije je bogatstvo rezultat poduzetništva, genijalnosti, inovativnosti ili spremnosti na rizik.

"Veliko negativno iznenađenje za one koji podržavaju milijardersku klasu"

Kao primjer prve kategorije se navode ruski oligarsi, dok su predstavnici druge samonikli milijarderi poput Billa Gatesa i Warrena Buffetta.

"Mi smo otkrili da milijarderi čije se bogatstvo temelji na političkim vezama imaju snažan negativan utjecaj na rast. U kontrastu, učinak politički neovisnih milijardera na ukupnu ekonomiju se svodi na nulu. To znači da milijarderi u bliskoj sprezi s političarima zauzdavaju ekonomski rast, dok milijarderi bez političkih veza u prosjeku to ne čine. Zašto su ovi rezultati bitni za ostatak nas? Oni ukazuju da politika prema dohotku i distribuciji bogatstva u obzir mora uzeti prirodu akumulacije bogatstva," piše Švejnar i dodaje da je njegov rad direktno povezan s istraživanjima ekonomista poput Josepha Stiglitza i Thomasa Pikettyja koja su točno predvidjela da će bogati nastaviti s ubrzanim bogaćenjem i upozorili da su potrebne političke smjernice koje će spriječiti daljnje siromašenje ostataka populacije.

Švejnar na kraju osvrta za Guardian piše da bi njegovo istraživanje posebno trebali razmotriti Amerikanci jer uče da milijarderi imaju pozitivan utjecaj na ekonomiju i da je riječ o "izvanrednim" ljudima koji mogu postići velike stvari.

"Ključno otkriće da, u prosjeku, oni imaju beznačajan utjecaj na izglede za rast, čak i kada nisu politički povezani, predstavlja veliko negativno iznenađenje za one koji podržavaju milijardersku klasu," zaključuje Švejnar.