NA DANAŠNJI dan 1558. godine Engleska je izgubila posljednje uporište u Europi - grad Calais. Francuzi su iskoristili priliku i zauzeli grad u vrijeme rata sa Španjolskom, engleskom saveznicom. Grad su iznenadno napali tijekom zime kada ga je čuvao mali broj vojnika.

Engleska prisutnost u Europi

Engleska je još od normanskog osvajanja u 11. stoljeću imala posjede u današnjoj Francuskoj. Tamošnji plemići često su vodili lokalne sukobe s francuskim plemićima oko nekih povlastica ili sitnih teritorija. Ipak, u 14. stoljeću između dvije krune izbio je Stogodišnji rat, a Englezi su do kraja rata izgubili sve posjede osim Calaisa.

Idućih sto godina Calais će za Engleze biti vrata prema Europi, no sredinom 16. stoljeća izbio je sukob između Francuske i Španjolske, koje su se borile za dominaciju u sjevernoj Italiji. Marija Tudor, tadašnja engleska kraljica, udala se za španjolskog kralja Filipa II. te pružala potporu svojem mužu u ratu.

Francuzi su Engleze smatrali "slabijim protivnikom"

Nakon što je završila vojna kampanja krajem 1557. godine, a vojske otišle svojim kućama, Francuzi su se odlučili na posebnu zimsku akciju kako bi u jednom potezu izbacili Englesku iz rata. Znali su da je kraljica Marija nepopularna zbog svog katoličanstva te da dio plemstva ne podržava njeno uplitanje u rat. 

Grad je napadnut 1. siječnja 1558., a malobrojni engleski čuvari i vojnici nisu uspjeli izdržati opsadu. Predali su se nakon tjedan dana. Engleska više nije sudjelovala u ratu, a Marija je umrla krajem iste godine. Prema legendi, na samrti je izjavila: "Kada umrem i otvore me, na mom srcu pisat će Filip i Calais." 

Naslijedila ju je Elizabeta I., protestantkinja koja je vanjsku politiku htjela usmjeriti prema Novom svijetu, a ne Europi.

Calais je tijekom povijesti često bio poprište povijesnih događaja, kao u Napoleonskim ratovima ili tijekom Drugog svjetskog rata. U moderno doba važan je kao luka te zbog svog 50 km dugog podvodnog tunela koji ga spaja s Folkestoneom u Engleskoj.