NAKON što je pobijedio na izborima u SAD-u, odmah se postavilo pitanje kakva će biti politika novog američkog predsjednika Donalda Trumpa za situaciju u Europi, odnosno za rat u Ukrajini. Iako je Trump u kampanji najavljivao da će "završiti rat u 48 sati", sasvim je izvjesno da se to neće dogoditi.

Međutim, u Kijevu i u EU prevladava skeptično razmišljanje da će se predsjednik Trump zalagati za povlačenje SAD-a iz rata u Ukrajini. U tom kontekstu, iako Trump još nije službeno preuzeo funkciju, mnogi analitičari daju prognoze na temelju izjava novog predsjednika, kao i na temelju iskustva iz posljednjeg mandata. Osim toga, političke elite, prvenstveno unutar Europe, pripremaju se za novi Trumpov mandat.

Ukrajina

Predsjednik Zelenski je odmah čestitao novom predsjedniku i izrazio nadu u pravedan mir, a zamjenik predsjednika Vrhovne rade Kornijenko je, zanimljivo, izrazio nadu da će Trump pomoći u održavanju izbora u Ukrajini.

U Washington su već otišli dužnosnici iz vrha vlasti i drugih utjecajnih struktura kako bi uspostavili kontakt s timom američkog predsjednika. To, naravno, nije ništa neobično jer će odnos SAD-a i Ukrajine biti ključan za nastavak rata.

Petro Porošenko, kao predvodnik najjače opozicijske snage u Ukrajini, čak je i napravio nacrt plana u pet točaka prema kojem bi američki i ukrajinski predsjednik trebali zajednički djelovati. Prvo, pozvao je da se ne rade kompromisi oko suvereniteta i da se ne dopusti da se Ukrajina vrati u zonu utjecaja Rusije.

Drugo, Ukrajina ne smije priznati status okupiranih teritorija. Treće, Ukrajina ne smije dopustiti ograničavanje broja svojih vojnih snaga. Četvrto, sankcije bi trebale biti na snazi dok se teritoriji ne vrate Ukrajini. I zadnje se odnosi na primanje Ukrajine u NATO.

Za to su preduvjet prve četiri točke. Sada, smatra bivši predsjednik, Ukrajina nije spremna za članstvo. I najzanimljivije, Porošenko poziva na prekid rata duž prve crte, ali bez priznavanja ruske jurisdikcije nad okupiranim područjem, uz očuvanje preostalog dijela Ukrajine u sadašnjem obliku.

Rusija

Predsjednik Putin isprva, prema riječima njegovog glasnogovornika Dmitrija Peskova, nije planirao čestitati predsjedniku Trumpu na pobjedi. Peskov je to objasnio time da je SAD za Rusku Federaciju "neprijateljska zemlja".

Istodobno je Peskov rekao da je predsjednik Rusije otvoren za kontakte i razgovor s američkim predsjednikom te da će Kremlj izvući zaključke o Trumpu na temelju njegovih prvih izjava i konkretnih koraka prema Ruskoj Federaciji.

Međutim, nakon što se Kremlj početno postavio "tvrdo" i nezainteresirano za slanje čestitke novom predsjedniku, Putin je najzad ipak poslao čestitku.

To je predsjednik Putin napravio na sastanku Valdajskog kluba. U jednosatnom govoru je ponovio svoje teze o borbi za "pravedan svjetski poredak" i protiv "zapadnog hegemonizma", kao i svoje tumačenje uzroka rata u Ukrajini, optužujući NATO da stvara prijetnju Ruskoj Federaciji.

Ruski predsjednik, osim što je čestitao američkom kolegi, nazvao ga je i "hrabrom osobom" s obzirom na njegovo ponašanje prilikom pokušaja atentata u predizbornoj kampanji. Rekao je i da je spreman za kontakte s američkim predsjednikom.

Također, ruske elite su pozitivno dočekale vijest o Trumpovoj pobjedi. Nju se tumači kao priliku Rusije da uništi zapadno jedinstvo po pitanju Ukrajine. Svojevrsni "Trumpov izolacionizam", prema tumačenju, trebao bi omogućiti Rusiji da ponovno ojača sferu utjecaja u svijetu, uključujući Ukrajinu.

U još širem smislu Trumpovu pobjedu smatra se pobjedom konzervativnih i izolacionističkih snaga (koje Kremlj podržava) nad liberalnim, zapadnim svjetskim poretkom, koji postavlja pravila za svijet koja Kremlj i ostale zemlje "slobodnog svijeta" nastoje ukinuti.

EU

Ključne sile EU - Njemačka i Francuska - dočekuju predsjednika Trumpu s manjinskim vladama. Francuska je nakon izvanrednih parlamentarnih izbora u srpnju "sklepala"  raznorodnu vladu, dok Njemačku potresa svojevrsna politička kriza.

Također, političke struje koje dolaze ili su došle na vlast u europskim zemljama kao što su recimo Slovačka ili Austrija po stavovima su puno bliže predsjedniku Trumpu nego politici u Bruxellesu.

Najbolji primjer je mađarski premijer Orban, koji je preko noći od "neposlušnog" partnera postao "glavni posrednik" između Washingtona i Bruxellesa.

Premijer Mađarske je kao domaćin na neslužbenom summitu EU u Budimpešti zahtijevao promjenu strategije EU prema Ukrajini zbog promjene vlasti u SAD-u. Indikativno je da je i predsjednik Ukrajine došao u Budimpeštu. Takav status mađarskog premijera nije ništa neobično jer je bio jedini europski čelnik koji se redovito sastajao s američkim predsjednikom.

Njemačka 

Najjaču silu EU - Njemačku - prema predviđanjima, osim političke krize očekuje i recesija već ove zime. Argument toj tezi je da politička neizvjesnost tjera potrošače i poduzeća da se suzdrže. Kancelar Scholz, prema njegovim riječima, namjerava održati glasanje o povjerenju u parlamentu 15. siječnja.

Ako se tada parlament raspusti, što je sasvim izvjesno, očekivani izbori bit će u ožujku. S obzirom na dosadašnje iskustvo, postizborni dogovori bi u Njemačkoj mogli trajati mjesecima, tako da je sasvim očekivano da Njemačka vladu dobije tek u lipnju iduće godine.

Kancelar Scholz je izjavio da će tražiti potporu oporbe za donošenje hitnih zakona koji trenutno čekaju odobrenje parlamenta - o gospodarstvu, pomoći Ukrajini, sigurnosti i imigraciji. No, CDU, koji vodi prema anketama, nema previše interesa pomoći kancelaru u donošenju zakona dok se priprema za nove izbore.

Francuska

Situacija u Francuskoj je također složena. Vlada je sastavljena, ili bolje rečeno "sklepana" od lijevih, liberalnih i konzervativnih snaga. Iz većine su isključeni lijevi LFI i desna opcija RN (Marine Le Pen). Doduše, RN je pružio prešutnu potporu novom premijeru Barnieru, no rezervirao je pravo povlačenja u bilo kojem trenu ako vlada ne ispuni obećanja po pitanju migracije, sigurnosti itd.

S druge strane, francuski predsjednik Macron ponovno se postavlja kao glavni i jedini lider EU. Prema njegovim riječima, Europa bi trebala biti hrabrija i neovisnija, posebice u pogledu trgovine i sigurnosti.

Uz to, europski čelnici su na sastanku u Budimpešti pozvali predsjednika Trumpa da nastavi podržavati Ukrajinu. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte pozvao je da se Ukrajinu ne promatra samo kao problem Europe, a rusko partnerstvo sa Sjevernom Korejom kao prijetnju ne samo Europi već i SAD-u.

Perspektiva

Iz svega ovog može se izvući zaključak da Europu očekuje politički burna i dinamična godina. Osim naznaka iz predizborne kampanje, koje uvijek treba uzeti sa zrnom soli, i prethodnog predsjednikovanja, zasad nema konkretnih znakova kako će se novi američki predsjednik postaviti prema Europi generalno.

U tom smislu moguće je očekivati neke promjene iako ne bi bilo čudno da nova administracija zadrži sličan ili jednak vanjskopolitički kurs kao prethodna. Budući da se svijet sve više dijeli na dva bloka, teško je vjerovati da će se u četiri godine, koliko traje Trumpov mandat, to radikalno promijeniti. 

Jednostavno, bez obzira na administraciju SAD ne želi dopustiti prije svega Kini i Rusiji da preuzmu primat u svjetskoj politici, a popuštanje u Ukrajini bi bilo u skladu s tim. U tom smislu treba ipak pričekati sa zaključcima dok nova administracija ne preuzme kormilo američkog vanjskopolitičkog tankera.