TIJEKOM proteklih desetljeća raste broj slavnih osoba koje javno podupiru nuklearnu energiju, poput Stinga ili Roberta Downeyja mlađeg. Čak je i CBS snimio jednu pronuklearnu epizodu serije "Državna tajnica".

Industrija zabave kao glavni faktor straha prema nuklearnoj energiji

"Ti događaji naveli su me", piše autor Michael Shellenberger za Forbes, "da pomislim kako se otpor prema nuklearnoj energiji unutar holivudske produkcije smanjuje te sam bio presretan kad sam čuo da je HBO snimio miniseriju visoke produkcije o černobilskoj katastrofi iz 1986. godine". Jer u svom istraživanju Shellenberger je došao do zaključka da je industrija zabave glavni faktor koji stoji iza široko rasprostranjenih strahova prema nuklearnoj energiji. Filmovi poput "China Syndrome" (1979.), "Die Wolke" (2006.) ili "Pandora" (2016.) pridonijeli su stvaranju straha od nuklearnih elektrana.

"Stoga sam bio ugodno iznenađen", piše Shellenberger, "kad je scenarist i redatelj HBO-ovog 'Černobila' Craig Mazin 8. travnja na Twitteru napisao da poanta 'Černobila' nije u tome da je nuklearna energija opasna, nego da su opasni laganje, arogancija i nemogućnost kritike".

Glavni redatelj i scenarist "Černobila" ima pronuklearne stavove

Mazin je kasnije novinarima izjavio kako je on "za nuklearnu energiju" i da je ona ključna u borbi protiv klimatskih promjena. Također se složio i s tvrdnjom da se Černobil ne bi mogao dogoditi u SAD-u. Tvrdio je i kako se njegova miniserija drži činjenica. "Priklanjam se manje dramatičnoj verziji događaja", izjavio je Mazin i dodao kako nije želio prijeći granicu prema senzacionalizmu.

Kad je krenuo gledati seriju, Shellenberger je bio pun očekivanja i pitao se je li Hollywood napokon došao do toga da najveću nuklearnu nesreću prikaže pošteno i točno.

"Černobil" vs. Černobil

"U prvoj epizodi 'Černobila' nuklearni reaktor eksplodira i zapali vrh zgrade. Radnici u postrojenju povraćaju, lica im pocrvene, a kako se čini nekoliko ih i umre. Gledatelji vide radnika u svojim dvadesetima kako otvara vrata prostorije u kojoj se nalazi reaktor i počinje krvariti. Spašava kolegu čije je lice crveno, krvavo i ispunjeno plikovima te ga potom ostavlja da umre u hodniku. Kasnije se na ekranu prikazuje muškarac koji je posustao i pali, kako se čini, svoju posljednju cigaretu.

Potom se direktor postrojenja, koji je poricao da se nesreća dogodila, razboli nakon što shvati prave razmjere katastrofe. Dok ga odvode u bolnicu, gledatelji vide vatrogasca koji drži nosilo s tijelom koje potom baca.

Nakon tih prizora imao sam dojam da su deseci radnika i vatrogasaca odmah poginuli, no prema službenom izvješću UN-a o nesreći, samo dvojica radnika poginula su u roku od nekoliko sati od nesreće", piše Shellenberger.

Smrti nakon eksplozije u Černobilu uzrokovale su opekline

"Nijedan od radnika nije umro od radijacije. Jednog je ubila eksplozija, a drugi je umro od opeklina od vatre.

Dva tjedna kasnije, vatrogasci i osobe koje su se zatekle na mjestu događaja počeli su umirati. Glavni razlog njihove smrti bio je to što su se opekli u vatri.

Dvije trećine onih koji su se prvi zatekli u Černobilu pa su umrli, osim što su bile izloženi radijaciji, imal i opekline od požara.

'U pet slučajeva, ozljede kože od toplinskih i radijacijskih opekotina bile su jedini uzrok smrti', stoji u zaključku UN-ovog izvješća. S druge strane, šest pacijenata koji nisu zadobili smrtonosne opekline je preživjelo.

'Oni koji zadobiju opekline često umru od infekcije', objasnio je profesor molekularne patologije s Imperial Collegea iz Londona, ujedno i stručnjak za Černobil.

'Koža je naš najbolji štit protiv mikroba koji ubijaju. Kad se ona ošteti, ulazak patogena u tijelo je mnogo lakši', rekao je Thomas.

Da je muškarac koji je na ekranu otvorio vrata reaktora bio uistinu krvario, bilo bi to od vatre ili vrućih metalnih vrata, a ne od radijacije.

Ne znam jesu li Mazin i HBO željeli da gledatelji pretpostave da su svi simptomi koji se pojavljuju nastali od radijacije, a ne od vatre, ili da je umrlo mnogo više radnika i vatrogasaca nego što doista jest, ali ja sam imao taj dojam", piše Shellenberger.

S Černobilom je direktno povezan tek 31 smrtni slučaj

"No koja god namjera bila, naša tendencija da štetu od Černobila prije pripišemo radijaciji negoli vatri tipična je za način na koji općenito gledamo na nuklearne nesreće.

Broj smrtnih slučajeva u Černobilu je malen ako se usporedi s brojem drugih poznatih katastrofa. Prema podacima UN-a, broj smrti koje su direktno povezane s černobilskom katastrofom je 31. Tri osobe umrle su na licu mjesta, a još 28 umrlo je tjednima nakon. A od tada je 19 ljudi umrlo zbog "različitih razloga" poput tuberkuloze, ciroze jetre, srčanih udara i traume. 

Smrti koje su nastale kao posljedica nekih nesreća uvijek su tragične, no vrijedi ih staviti u kontekst. Najgora energetska katastrofa, kolaps hidroelektrane u Kini, ubila je između 170.000 i 230.000 ljudi.  Od curenja plina iz tvornice pesticida u gradu Bhopal umrlo je 15.000 ljudi, navodi Forbes.

Čak su i neki drugi požari bili mnogo smrtonosniji. Kad je u Londonu 2017. godine izgorio neboder Grenfell Tower, poginula je 71 osoba. Tijekom terorističkog napada 11. rujna poginulo je 343 vatrogasaca", piše Shellenberger.

Od raka uzrokovanog Černobilom umrlo između 50 i 160 ljudi

"Što je s rakom? Nedugo nakon što se dogodila nesreća u Černobilu, dokumentirano je oko 20.000 slučajeva raka štitnjače kod osoba mlađih od 18 godina. No izvještaj UN-a iz 2017. godine pokazao je da se tek 25 posto slučajeva, odnosno oko 5000, može pripisati uzrocima radijacije iz Černobila.

U ranijim studijama UN je procjenjivao da bi se oko 16.000 slučajeva moglo povezati s radijacijom u Černobilu. No s obzirom na to da rak štitnjače dovodi do smrtnosti u tek 1 posto slučajeva, to znači da je od posljedica radijacije umrlo između 50 i 160 ljudi, i to nakon što su doživjeli starost", piše Shellenberger.

Černobilska katastrofa nije kriva ni za malformacije pri rođenju

"I to je to. Nema pouzdanog dokaza da je radijacija iz Černobila dovela do povećanja ikojih bolesti, uključujući i malformacije pri rođenju.

Postoji ljudska tendencija da se traži krivac kad se dogodi neka katastrofa. Mnogi roditelji koji imaju djecu s autizmom krive cjepiva koja su dobila njihova djeca netom prije nego što im je dijagnosticiran autizam. Isto je vrijedilo i za roditelje čija su djeca nakon Černobila rođena s malformacijama. 

No izvještaj sveučilišta Oxford iz 2017. godine pokazao je da ne postoje "uvjerljivi dokazi o povećanju rizika od rođenja s malformacijama kod izloženosti radijaciji u kontaminiranim područjima. 

Istraživanja koja su pokazala povećanje malformacija prilikom rođenja u kontaminiranim područjima nisu uzimala u obzir druge rizike kao što su prehrana i konzumiranje alkohola majki tijekom trudnoće.

Čak je i vodeći autor studije koja je bila pokazala da od černobilske radijacije dolazi do većeg broja malformacija pri rođenju kasnije priznao da nisu dokazali da je radijacija ta koja je uzrokovala malformacije.

Radijacija iz Černobila možda i jest dovela do više štete nego što je dokazano, no nipošto nije izazvala toliku štetu kao neke druge pojave", piše nadalje Shellenberger.

Stres i tjeskoba kao važni čimbenici ukupnog zdravstvenog stanja u bivšem SSSR-u

"'U bivšem Sovjetskom Savezu događale su se brojne društvene promjene koje su djelovale na pojavu različitih bolesti', rekao je profesor Thomas.

Tjeskoba i stres bili su neki od glavnih uzroka. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) smatra da su 'psihosocijalni učinci imali glavni učinak na ukupno zdravstveno stanje'.

'Populacija koja je zahvaćena Černobilom imala je dva puta viši stupanj tjeskobe nego populacija koja nije bila izložena efektu Černobila', stoji u izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije. 

Isto se, mislim", piše Shellenberger, "događa i s industrijom zabave". "Desetljećima je pretjerivala oko nuklearnih nesreća i ljude hranila strahom, tjeskobom i stresom zbog radijacije. 

Mazin je rekao kako je ozbiljno shvatio odgovornost da se drži činjenica, no bojim se da nije tako", piše Shellenberger. 

Zbog čega Černobil izaziva fascinaciju?

"Pa ako je smrtnost od černobilske katastrofe bila mala, postavlja se pitanje zbog čega Černobil još uvijek izaziva fascinaciju i strah te zašto HBO ulaže desetke milijuna u seriju o tome."

Dio odgovora, vjeruje Shellenberger, leži u tome što nas nuklearne nesreće podsjećaju na nuklearne bombe i našu ranjivost u odnosu na njih. Na početku "Černobila" jedan radnik iz postrojenja drugog pita: "Je li rat? Bombardiraju li nas?" Sličan razgovor ponavlja se i nešto kasnije. Partijski birokrati i direktor postrojenja kasnije se sastaju u posebnoj prostoriji koja je napravljena u slučaju da SAD izvrši nuklearni napad na Rusiju", piše Shellenberger.

Strah od radijacije donio više štete nego sama radijacija

"Zaključno", piše Shellenberger, "postoji konsenzus unutar znanstvene zajednice da je strah od radijacije zbog nuklearne katastrofe donio više štete nego sama radijacija."

"I to čak i ako se ne uzme u obzir uloga koju je strah imao u sprečavanju širenja nuklearne energije.

Jedna od najfascinantnijih činjenica koje sam otkrio dok sam istraživao ovu seriju jest da je mladić koji je otvarajući vrata reaktora prokrvario i uspio preživjeti pobornik upotrebe nuklearne energije. 

'Meni je to u redu. Ako je sigurnost na prvom mjestu u svim fazama od planiranja do početka rada postrojenja, trebalo bi biti ok', rekao je Aleksander Juvčenko za medije 2004. godine."

Nakon što je na Twitteru objavio usporedbe ukupnog broja umrlih u Černobilu, koji iznosi 200, s nekim drugim vrstama umiranja poput podatka da godišnje od hodanja umre 270.000 ljudi, od vožnje 1.350.000 te od rada 2.300.000, Shellenberger je optužen da ne mari za tegobe ljudi koji su zbog Černobila evakuirani.

Evakuacija nije bila opravdana

No Shellenberger tvrdi da je nemarnost češće značajka onih koji pretjeruju ili navode publiku da vjeruje u pretjeran broj smrtnih slučajeva u Černobilu, kao i opasnostima od radijacije, jer to dovodi do panike poput one u japanskoj Fukushimi 2011. godine, zbog koje je umrlo oko 2000 ljudi. I dok privremena evakuacija možda i jest opravdana, nikad nije postojao razlog toliko velikog i dugoročnog preseljenja. 

"S naknadnom pameću možemo kazati da je evakuacija bila pogreška", izjavio je Thomas.

Neovisno o namjerama producenata, "Černobil" pokazuje da je uzbudljiv film o nuklearnim katastrofama teško napraviti a da se gledatelje ne navede na vjerovanje da su one bile mnogo gore nego što zapravo jesu.

A ako se po strani stavi i antinuklearna ideologija, industrija zabave nuklearne nesreće mora fikcionalizirati iz jednostavnog razloga - one dovode do smrti premalog broja ljudi.