UZ OTVARANJE Adventa u Zagrebu tradicionalno se najviše govori o cijenama.

Dubai fritule skuplje od 11 eura

>> Ovima na Adventu preporučio bih da kobasice naplaćuju 20 eura, fritule barem 15

Kobasice se ove godine mogu pronaći u rangu od 4 pa sve do 7.80 eura, koliko npr. košta češnjovka. Teleća hrenovka se može naći po cijeni od 5.20 eura. Fritule koštaju oko 5 eura, ali to su one standardne.

One s topljenom Dubai čokoladom koštaju preko 11 eura. Upravo to je činjenica koja je dobila najviše pozornosti ovog Adventa.

No, isto tako je činjenica da se upravo te fritule za 11 i više eura - kupuju. Prema pisanju medija, u redu za ove fritule čeka se po pola sata. Na istoj kućici Dubai čokolada košta 8.80 eura, a obične fritule za ovu godinu standardnih 5.55 eura.

I sarma po 11 eura

Kuhano vino na Adventu se može pronaći za 3.50 eura, a kuhani gin košta 5 eura. Točeno pivo od 0.5 l može se pronaći po cijeni do 4.20 eura. Bočica Coca-Cole iznosi oko 3 eura.

Tako se burger može pronaći po cijeni od 9.50 eura, sarma koja se naziva "drugačijom" po 11 eura, pizza po 8 eura, tjestenina u siru po 9.50 eura, noodlesi s wagyu mesom po 17 eura...

Ljudi se većinom na te cijene zgražaju, ali istovremeno su spremni izdvojiti ne samo 37 kn za obične fritule, koje su do prije nekoliko godina koštale 10-15 kuna, već i preko 80 kn za te specijalne Dubai fritule.

Promet raste

Odgovor na pitanje zašto se kupuju proizvodi po takvim cijenama je nešto teže dati jer su prisutni i sociološki razlozi. Odgovor može biti čisti snobizam, blagdanski duh uz koji ljude ponese atmosfera ili može potjecati od tzv. FOMO efekta (fear of missing out) kao psihološkog fenomena pri kojem ljudi osjećaju nelagodu zbog uvjerenja da propuštaju važne ili zabavne događaje.

Odgovor na pitanje zašto su cijene baš tolike puno je lakše dati. Nalazi se u osnovama tržišne ekonomije: cijene su takve jer ljudi toliko plaćaju. Primjer fritula s Dubai čokoladom odlično oslikava tu dinamiku. Iako se mnogi zgražaju nad cijenom od preko 11 eura, redovi od pola sata pokazuju da potrošači percipiraju vrijednost ovog proizvoda kao dostatnu da opravda trošak.

Tako je prošle godine u prosincu ukupan iznos fiskaliziranih računa, prema podacima Porezne uprave, u djelatnosti pripreme hrane i pića u Gradu Zagrebu iznosio 94.692.712 eura. Izdano je 9.783.059 računa. Kako bismo stvari stavili u perspektivu, u studenome iste godine promet je iznosio 76.132.816 eura na 9.156.948 računa. Nije teško pretpostaviti da se ovakva razlika temelji ponajviše na Adventu koji se održava u prosincu.

I prošle godine se govorilo kako je sve skuplje nego 2022., ali to nije spriječilo Zagrepčane i njihove goste da kupuju na kućicama. Ukupno je 2022. potrošeno 74.369.288 eura na 9.080.371 izdanih računa. To znači da je 2023. broj računa porastao za 7.74%, a promet za 27.33%.

Novotny: Ne bi bilo takvih cijena da ljudi ne kupuju

U ovim podacima krije se dio odgovora zbog čega su cijene visoke. Ekonomski analitičar Damir Novotny govori za Index kako nešto košta onoliko koliko košta jer su ljudi spremni toliko dati.

"Uvijek vam je tu pitanje ponude i potražnje. Nema govora da bi bila takva cijena da ljudi to ne kupuju. Jedina moguća preporuka je - ljudi, vodite računa o cijenama", govori.

Pitamo ga koliki efekt na visoku potrošnju ima promjena valute, ne samo na povećavanje cijena nego sa psihološkog aspekta, da je možda lakše dati 5 eura nego npr. 50 kuna.

"To može biti jedan aspekt. Ali uvjeren sam da ljudi znaju s eurima. Sjećamo se kako su godinama u oglasnicima ozbiljnije transakcije bile u eurima. I kućni ljubimci su se kupovali u eurima. Mi smo imali razinu poznavanja cijena u eurima, što npr. nisu imali Slovenci ili Slovaci", govori.

"Ovakve su cijene i zbog naglog povećanja plaća"

Ističe da postoji još jedan faktor. "To je činjenica da je vlada naglo povećala plaće. Taj osjećaj da država brine za vas uvjetuje ponašanje potrošača. Računa se da država izlazi u susret i povećava plaće", kaže.

Govori da ne drži vodu priča da su ugostitelji pohlepni i pokvareni, već da je sve dio složenog procesa.

"Bilo bi najlakše da kažemo: 'To su pokvarenjaci i idemo ih pohapsiti.' Ali po tržišnoj ekonomiji nije tako. Postoji razlog zašto su cijene na Adventu veće u Münchenu nego u Augsburgu ili u Zagrebu niže od Beča. Tržišna ekonomija se temelji na ponudi i potražnji. Možemo se nadati samo da će se potrošači otrijezniti", kaže.

Dodaje kako postoji još jedan fenomen koji govori o Hrvatima.

"To je da se ide na skijališta u Austriju u najskupljem tjednu, u tjednu kad su najveće cijene, u siječnju. To je fenomen ponašanja hrvatskih potrošača koji se već dugo ponašaju kao pijani bogataši. Sve to je posljedica dugoročnog intervencionizma u cijene i plaće, uz što imamo nisku razinu produktivnosti i visoku razinu sklonosti potrošnji", kazao je Novotny.

Bejaković: "Krivci" su oni koji to plaćaju

Ekonomski analitičar Predrag Bejaković govori da uz ovakve cijene ostaje ružan dojam. "Ponuđači usluga su se malo zaigrali vjerujući da ljudi zaboravljaju na potrebu štednje, uz to su i plaće porasle. I to je faktor. No ako vam smetaju cijene, nemojte kupovati.

Ne branim ponuđače, ali ako oni ne budu prodavali po tim cijenama, one će pasti. Cijene se ne određuju izvana, njih je nemoguće odrediti. I tu nema krivca, 'krivci' su oni koji to plaćaju; to i formira takve cijene", kazao je on.

"A što kod nas nije skupo? Kava i sladoled više dođu nego u Italiji, ručak je skuplji nego u Portugalu. Što je jeftino? Bitno je reći da ponuđači ne gledaju dugoročno, da im neka obitelj dođe više puta, nego jednom. No oni očito procjenjuju da im tako više paše", rekao nam je Bejaković.