Foto: 123RF, Index

OVU KOLUMNU počeo sam pisati uvečer 8. siječnja, na godišnjicu Galilejeve smrti. Kao što znate, Galileo Galilei bio je svestrani renesansni učenjak, matematičar i fizičar koji je odigrao ključnu ulogu u razvoju novovjekovne znanosti. Izumio je teleskop pomoću kojega je otkrio, između ostaloga, da se Sunce okreće oko svoje osi i da oko Jupitera kruže četiri satelita, utvrdio je zakon slobodnog pada, dao ranu formulaciju pojma relativnosti u fizici i još mnogo toga. No u ovoj kolumni neću se baviti Galilejevim sjajnim doprinosima znanosti, kao ni poučnim pogreškama koje je napravio, nego njegovom polemičkom vještinom iz koje svatko može naučiti nešto korisno. No da bih došao do toga, moram vam najprije ispričati jednu epizodu iz povijesti znanosti.

>>> Dosad objavljene kolumne: Index LAB

U Galilejevo vrijeme prevladavala je teorija prema kojoj je Zemlja u središtu svemira dok se Mjesec, Sunce, planeti i zvijezde okreću oko Zemlje. Zapravo, ne kreću se sami od sebe, nego tako što su prikačeni svaki na svoju sferu sazdanu od finog prozirnog elementa koji se nazivao ''eter''. Prema toj teoriji, svaki od četiri elementa sam se po sebi kreće u određenom smjeru – zemlja i voda prema dolje, zrak i vatra prema gore – pa se tako i peti element sam po sebi kreće ukrug, što objašnjava zašto sva nebeska tijela uvijek i neprekidno idu ukrug. To je u osnovi bila Aristotelova teorija usklađena s crkvenom dogmom.

Galileo je, suprotno tome, zastupao Kopernikovu teoriju prema kojoj je Sunce u središtu svemira. Planeti, uključujući Zemlju, kruže oko Sunca, dok zvijezde daleko u pozadini stoje na mjestu. Prema ovoj teoriji, planeti se kreću sami od sebe. Štoviše, Zemlja ima dva vlastita kretanja: njeno kruženje oko Sunca objašnjava godišnje promjene u putanji Sunca i izgledu zvjezdanog neba, a njena vrtnja oko vlastite osi objašnjava kretanje Sunca od istoka prema zapadu tijekom dana i okretanje zvjezdanog neba tijekom noći. Kopernik nije pokušao utvrditi zašto planeti kruže, no Galileo je imao objašnjenje. Kad je svojim teleskopskim promatranjima Sunčevih mrlja utvrdio da se Sunce vrti oko svoje osi – i to u istom smjeru u kojemu se planeti vrte oko Sunca – zaključio je da se Sunčeva vrtnja nekako prenosi i na planete, otprilike kao što vir koji se stvara na odvodu u kadi ukrug tjera sapunice od pjene. Danas znamo da je to objašnjenje pogrešno, no to sad nije važno.

Galileo je bio vrlo samouvjeren i probitačan čovjek, odličan pisac i britak polemičar, tako da je imao dosta neprijatelja. Njegovi neprijatelji znali su da zastupa kopernikansku teoriju pa su ga jednom prilikom pokušali ocrniti u društvu bogatih i politički moćnih ljudi u Firenci o kojima je Galileo ovisio. Naime, tvrdili su da je kopernikanska teorija koju zagovara Galileo heretična i izravno protivna Bibliji, za što su naveli sljedeće stihove iz starozavjetne Knjige o Jošui (10,12-13):
''Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati se Jošua Jahvi i poviče pred Izraelcima: 'Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjeseče, iznad dola Ajalona!' I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima svojim.''

Umjesto da popljuje svoje kritičare i proglasi ih neznalicama, Galileo je napravio nešto puno učinkovitije: najprije je pokazao da su stihovi iz Jošue zapravo u nesuglasju s aristotelovskom teorijom koju zastupaju njegovi kritičari, a onda je pokazao kako je te stihove puno lakše uskladiti s kopernikanskom teorijom.

O načinu na koji je Galileo to pokazao doznajemo iz dvaju njegovih pisama, pisma Benedettu Castelliju, koji je Galileu javio o nemilom događaju na firentinskom dvoru, i pisma kneginji Kristini koja je čula te napade na Galileja i krenula se raspitivati o heretičnosti kopernikanske teorije. Pokušat ću sažeti kako se Galileo obračunao sa svojim kritičarima.

Prvo, veli Galileo, Jahve je zaustavio Sunce kako bi produljio dan, odnosno kako bi Izraelci imali više vremena po dnevnom svjetlu da se osvete svojim neprijateljima. Ali po aristotelovskoj teoriji, ističe Galileo, to bi značilo da je zapravo morala biti zaustavljena najviša nebeska sfera koja obuhvaća i Sunčevu i sve ostale nebeske sfere te tako diktira dnevno kretanje nebeskih tijela oko Zemlje. Galileo podsjeća da prema aristotelovskoj teoriji sfere nikada ne mogu stati, a osim toga da u Bibliji lijepo piše da su samo Sunce i Mjesec stali, ne da je cijeli svemir stao! Drugo, Galileo tvrdi da je puno lakše protumačiti one biblijske retke ako se pretpostavi da je Sunce u središtu i da se Jahvinom intervencijom ono prestalo okretati oko svoje osi, čime su onda obustavljena i kruženja svih ostalih planeta. To ne samo da bi osiguralo zaustavljanje Sunca nasred neba i produljivanje dana, to je jednostavno rješenje u skladu s ostatkom kopernikanske teorije i posve suglasno s onim što stoji u Bibliji.

Na ovaj način Galileo nije samo izbjegao polemičkoj oštrici svojih neprijatelja, nego je tu oštricu iskoristio najprije da sasiječe suparničku aristotelovsku teoriju koju su zastupali njegovi neprijatelji, a potom i da potvrdi kopernikansku teoriju zbog koje su ga napali. Briljantan polemički potez, zar ne?

Taj polemički potez podrazumijeva dvije stvari na koje bih htio upozoriti. Prvo, Galileo nije smjesta odbacio tvrdnje svojih kritičara kao glupe, smiješne, neosnovane itd., iako su ga njihove tvrdnje zasigurno osobno pogodile te iako je odmah znao da su pogrešne. Naprotiv, on je te tvrdnje saslušao i dobro razmislio o njima. Drugo, Galileo se potrudio da dobro razumije i samu kritičku tvrdnju (''kopernikanska teorija je protivna Jošui 10,12-13'') i teoretski okvir koji stoji u pozadini kritičke tvrdnje (''aristotelovska teorija je istinita i usklađena s Biblijom'').

Ova dva jednostavna pravila – 1. Pažljivo saslušaj kritiku i 2. Pobrini se da dobro razumiješ kritiku kao i njenu teorijsku pozadinu – zapravo su uvjet svake uljuđene razmjene mišljenja. Nažalost, ta pravila sve manje vidimo na djelu u raspravama u medijima i u komunikaciji na društvenim mrežama.

Stoga, prije nego što sljedeći put budete u iskušenju da nekoga proglasite maloumnim jer je iznio neku tezu ili vam uputio neku kritiku koja vam se na prvu čini neosnovanom ili čak za koju znate da je pogrešna – sjetite se Galilejeva polemičkog poteza!

Göteborg, 9. siječnja 2018.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Index.hr. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

**Filozof Pavel Gregorić magistrirao je i doktorirao filozofiju na Oxfordu, bio je profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i na Hrvatskim studijima, a sada je znanstveni savjetnik na Institutu za filozofiju u Zagrebu. Usavršavao se u Budimpešti, Berlinu i Berkeleyju, a trenutačno je gostujući istraživač na Sveučilištu u Göteborgu. Objavio je dvije autorske knjige, ''Aristotle on the Common Sense'' (Oxford University Press, 2007.) i ''Horizonti ateizma'' (In.Tri, 2017.), pet uredničkih knjiga, dvadesetak znanstvenih članaka u vodećim inozemnim časopisima i dvadesetak stručnih radova u inozemnim i domaćim časopisima. Možete ga pratiti i na Twitteru.

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Index Lab, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: Index Lab

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.