"HINDSIGHT is 20/20", glasi jedna američka izreka, koja znači da je, gledajući unazad, uvijek lakše shvatiti gdje je netko pogriješio nego u trenutku kada su se donosile odluke. Iz današnje je perspektive rata u Europi jasno da je Zapad vodio pogrešnu politiku prema Vladimiru Putinu i Rusiji.

Zapad je desetljećima vodio politiku prema Rusiji koja nije ozbiljno prihvatila javno iznesene brige i geostrateške zahtjeve Moskve ni jasno dala do znanja Putinu da se njegove vojne intervencije izvan Rusije neće tolerirati.

Zapad nije imao jasnu viziju odnosa s Rusijom

Bilo je to ono notorno "muddling through", bauljanje bez jasne vizije međunarodnih odnosa i toga što je i tko je Vladimir Putin te kako se prema njemu treba postaviti. To je onda dovelo do aneksije Krima te u konačnici do invazije na Ukrajinu, kojoj Putin sada poriče i državnost, kao i postojanje ukrajinske nacije.

>> Kako je Vladimir Putin postao (skoro) najmoćniji čovjek na svijetu?

Naravno, pogreške Zapada ne znače da za trenutnu situaciju nije kriv isključivo ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je sam donio katastrofalnu odluku da pokrene agresiju na Ukrajinu, što će imati dalekosežne posljedice za odnose u svijetu. Ali Putinu je zapadna politika, unatoč povremenim kaznama, uvijek popuštala.

Paralele s politikom popuštanja Hitleru se povlače same od sebe. Ne zato što je Putin isti Hitler, već zato što uspostavljaju obrazac da popuštanje demokratskih država pred agresivnom diktaturom povećava mogućnost većeg rata, jer diktatori razumiju samo jezik sile. A Putin je kroz godine vlasti u Rusiji, izigravajući ustav i podredivši sebi ososbno sve institucije, postao svojevrsni diktator, ruski despot.

Izostanak odgovarajuće reakcije na Putinove poteze

Putin je povlačio poteze koji su stvarali nove političke činjenice - počevši s napadom na Gruziju 2008. godine - a da recipročne reakcije Zapada nije bilo. I NATO i EU su propustili više prilika da mu jasno pokažu kako mu se tlačenje susjeda nikako neće isplatiti. Putin razumije samo snagu, a Zapad mu nikad nije opalio šamarčinu koja bi ga odvratila od eskalacije vojnih pohoda sve do današnje invazije na Ukrajinu.

Zapad je, jednostavno rečeno, pogriješio u svojem odnosu prema Putinu. Lako je to reći iz današnje perspektive, ali se treba podsjetiti da je bilo onih koji su godinama upozoravali na to da se prema Putinu vodi pogrešna politika.

Jedan od najpoznatijih takvih glasova je šahovski šampion i aktivist Gari Kasparov, koji je Zapad oštro kritizirao zbog popuštanja Putinu.

>> Gari Kasparov: Zbog Putina sam otišao iz Rusije, on je diktator i neprijatelj civiliziranog svijeta

"Ne mislim da je Putin samo moj neprijatelj, on je neprijatelj civiliziranog svijeta - najopasniji diktator, koji je pokazao da ga nije briga za međunarodne ugovore i međunarodne granice, sijao je smrt od Sirije do Ukrajine. Svatko tko mu se suprotstavlja u opasnosti je. Zato sam otišao iz Rusije. Sada živim u New Yorku i u Hrvatskoj", izjavio je šahovski velemajstor još 2016. godine za Al Jazeeru.

Gari Kasparov je godinama upozoravao tko je i što je Putin

Kasparov je 2014. dobio hrvatsko državljanstvo. 

U intervjuu za Index prošle godine ponovno je upozorio na Putina, kao i na pogrešnu europsku politiku prema Rusiji.

>> Kasparov za Index: Kad slobodni svijet shvati da smo u ratu, stvari će se promijeniti

"Otkad je Putin preuzeo vlast 2000., Europa nije napravila ništa da diverzificira (svoje izvore energije). Čak i 2014., kad je anektirao Krim, nakon što je prekršio međunarodne sporazume koje je Rusija potpisala i prešao granicu susjedne zemlje, Europa nije napravila gotovo ništa da potraži alternativne izvore energije. Njemačka je čak povećala količinu ruskog plina koji je kupovala", rekao je Kasparov.

"Putin već ratuje protiv Zapada"

On je tada tvrdio da je Putin već započeo rat protiv Zapada.

"Gledajte, da biste dobili rat, morate odlučiti da ste u ratu. A ako jedna strana ratuje čak i s ograničenim resursima i inferiornim snagama, ali se bori, kao što Putin radi, dok druga strana i dalje govori: 'Oh, moramo pronaći zajednički jezik, moramo obnoviti dijalog', mogu vam reći tko pobjeđuje. Moramo prepoznati da smo mi, slobodni svijet, u ratu s našim neprijateljima koji žele širiti kaos", naglasio je Kasparov.

Nakon invazije na Ukrajinu mnogi su se sjetili da je Kasparov bio u pravu. Ali prekasno.

Njemački tjednik Der Spiegel se u novom broju također pita o promašajima Angele Merkel u odnosu prema Putinu.

Der Spiegel: Zašto Merkel nije učinila ništa da promijeni energetsku ovisnost Njemačke o Rusiji?

"Angela Merkel bila je potpuno svjesna koliko Vladimir Putin može biti brutalan. Čak je priznala da je plinovod Sjeverni tok 2 bio 'đavolji projekt'. Ali zašto nije učinila ništa da promijeni energetsku ovisnost Njemačke o Rusiji", navodi Der Spiegel.

"Izvor blizak bivšoj kancelarki čak postavlja retoričko pitanje je li Njemačkoj možda bolje s Olafom Scholzom u uredu kancelara. Merkel, kao bivša državljanka Istočne Njemačke, tvrdi izvor, ima dobronamjerniji pogled na Sovjetski Savez. Ona ima određeni afinitet prema Rusiji", smatra Der Spiegel.

To nije tajna, kao ni činjenica da Merkel govori ruski jezik. Bivša njemačka kancelarka je smatrala da joj to daje poseban uvid u Rusiju i osobu Vladimira Putina, ali je cijelo vrijeme bila opsjednuta time da pod svaku cijenu izbjegne ratni sukob s Rusijom, i zbog povijesnih razloga, što je onda značilo seriju popuštanja Putinu, smatra Der Spiegel.

Merkel je bila popustljiva prema Putinu jer je pod svaku cijenu htjela izbjeći rat

Kada je Putin anektirao Krim, Merkel ga je nazvala i rekla da je to "neprihvatljivo". Uvela je simbolične sankcije i to je bilo to.

"Merkel je kasnije opravdala njemačko prihvaćanje očite nepravde učinjene na Krimu i u istočnoj Ukrajini izgradnjom Berlinskog zida 1961. Ni tada Amerikanci nisu intervenirali, rekla je, dodajući da im to ne zamjera. Ponekad, prema njenoj logici, morate prihvatiti sadašnje nepravde u nadi u bolju budućnost", konstatira Der Spiegel.

"U svjetlu njezinih iskustava s Putinom kancelarki je sigurno bilo savršeno jasno da se tom čovjeku ne može vjerovati. Da mu se nije jače suprotstavila u političko-vojnom smislu, možda je ipak razumljivo. Ipak, ostaje neshvatljivo zašto Merkel nije učinila ništa da smanji njemačku ovisnost o uvozu energenata iz Rusije", optužuje ovaj tjednik.

Bush se kompromitirao invazijom na Irak

Merkel nije jedina koja se pogrešno postavila prema Putinu. To su učinili i američki predsjednici George W. Bush, Barack Obama i, naravno, Donald Trump.

Bush se kompromitirao invazijom na Irak, koju je Putin kasnije koristio kao opravdanje svojih agresivnih poteza. Za Putina je rekao da je pogledao u njegove oči i vidio mu dušu (?!), a za susret s njime se pripremao čitajući Zločin i kaznu Dostojevskog. Putin mu je ponudio savezništvo koje je Bush prvo prihvatio pa onda odbio. 

Bushova administracija je zapravo cijelo vrijeme bila opsjednuta "uvođenjem demokracije" na Bliskom istoku te se nije na odgovarajući način bavila ni Rusijom ni Kinom.

Obama je Rusiju pogrešno proglasio "trećerazrednom silom"

Obama je pak izveo strateški zaokret američke vanjske politike prema Pacifiku i Aziji, čime su Europa i Rusija ispale iz fokusa. 

S Putinom je imao loše odnose i govorio je o Rusiji kao o "trećerazrednoj sili" i "regionalnoj sili", što je Putina dodatno izluđivalo. Ali taj stav o Rusiji ujedno je značio i da Obama nije dovoljno ozbiljno shvaćao Putina kao prijetnju globalnoj sigurnosti te njegova administracija nikad nije odgovarajuće oštro odgovorila na Putinove brojne provokacije.

Dopustio je rusko miješanje u Siriji jer svojeg rješenja za zaustavljanje tog groznog rata nije imao.

Dapače, Obama je znao da se Putin petlja u američki demokratski proces i na to je reagirao izbacivanjem nekoliko diplomata, što je za Rusiju bila bagatelna cijena u odnosu na uspjeh njihovih internetskih operacija u SAD-u i Europi.

Zapravo se baš tijekom dva Obamina mandata Rusija razmahala korištenjem interneta i društvenih mreža u svrhu destabilizacije zapadnih demokracija. Nikad za to nije odgovarajuće kažnjena niti je zaustavljena. Tek sada, nakon invazije na Ukrajinu, neke su se stvari pokrenule na toj fronti.

Donald Trump je obožavao Putina

Donald Trump je pak bio priča za sebe. On je Putina otvoreno obožavao te nema sumnje da je Putin učinio što je mogao da pomogne Trumpovoj pobjedi na predsjedničkim izborima 2016. godine. Naročito jer je Putin mrzio Hillary Clinton, za koju je smatrao da se usuđuje miješati u ruske unutarnje stvari komentirajući stanje ljudskih prava u Rusiji.

>> VIDEO Sastali se Trump i Putin

Trumpov i Putinov summit u Helsinkiju 2018. godine jasno je demonstrirao da je američki predsjednik posve nedorastao lukavom bivšem KGB-ovcu. Trump je čak na konferenciji za medije rekao da vjeruje Putinu da se Rusija nije miješala u američke izbore te da ne vjeruje američkim obavještajnim službama koje su to tvrdile.

Iako eratični Trump nije uspostavio nikakvu koherentnu politiku prema Rusiji, dopuštao je Putinu da radi što hoće. 

Trump i danas hvali Putina.

>> Trump o Putinovom slanju vojske u Ukrajinu: To je genijalno

Nakon što je Putin uveo ruske vojnike na područje pobunjenih pokrajina na istoku Ukrajine, Trump je taj potez nazvao "genijalnim". Gostujući u desničarskoj radioemisiji, Trumpa su pitali što misli o Putinovom slanju vojske u Ukrajinu.

Trump i danas hvali Putina: Slanje vojnika u Ukrajinu je genijalan potez

"Gledao sam jučer televiziju, vidio što se dogodilo i rekao: 'Ovo je genijalno'", kazao je Trump. "Putin je veliki dio Ukrajine proglasio odvjenim. Putin je to proglasio neovisnim. Oh, to je divno. Znači, Putin sada govori: 'Neovisan je veliki dio Ukrajine'", kazao je Trump.

Onda je žestoko optužio svog nasljednika Joea Bidena za loše upravljanje krizom u Ukrajini i ustvrdio da Vladimir Putin "nikada" ne bi postupio ovako da je on danas u Bijeloj kući. "Da se ispravno upravljalo, nema apsolutno nikakvog razloga da bi se uopće dogodilo ovo čemu danas svjedočimo", priopćio je bivši američki predsjednik.

"Dobro poznajem Vladimira Putina i on ne bi za vrijeme administracije Trumpa učinio to što čini sada. Ne dolazi u obzir!" ustvrdio je Trump, komentirajući nalog ruskog predsjednika o raspoređivanju ruskih vojnika u dvjema separatističkim pokrajinama na istoku Ukrajine.

Teško je tome vjerovati s obzirom na to da Trump tijekom svoje četiri godine u Bijeloj kući nije prestao pohvalno govoriti o Putinu, koji mu očito i danas imponira. Trump je pritom stalno radio na slabljenju NATO-a, što je bilo u direktnom Putinovom interesu, s obzirom na to da je NATO definirao kao svojeg ključnog neprijatelja.

Niz europskih lidera se umiljavao Putinu

Posebnu skupinu onih koji se vodili pogrešnu politiku prema Putinu čine svi europski lideri koji su dopustili da ih ruski predsjednik šarmira.

Tijekom više od dva desetljeća Putinove vlasti njemu su se umiljavali talijanski premijer Silvio Berlusconi, češki predsjednik Miloš Zeman, mađarski premijer Viktor Orban te, najgore od svih, bivši njemački kancelar Gerhard Schröder, koji je čak postao ruski lobist.

"Schröder je teret za njemačku vanjsku politiku i svoju staru stranku", napisao je prošlog mjeseca tjednik Der Spiegel. "Ima jasne ciljeve. Ne za svoju zemlju, već za sebe." 

Blamaža bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schrödera

Schröderovo tadašnje upozorenje Ukrajini da prestane sa "zveckanjem sabljama" naišlo je na sveopću nevjericu u Njemačkoj, čak i među dugogodišnjim prijateljima unutar stranke lijevog centra SPD-a.

Tadašnja objava da će 77-godišnjak biti u upravi ruskog državnog energetskog diva Gazproma izazva je skandal, kao i otkriće da je Schröder u siječnju razgovarao o Rusiji s dužnosnikom ministarstva unutarnjih poslova SPD-a te lobirao za Rusiju.

No kada je Schröder pokušao iskoristiti svoj navodi utjecaj i zaustaviti rat u Ukrajini, Putin ga je otkantao. Sastao se s Putinom prije dva tjedna i razgovarao nekoliko sati u pokušaju da okonča rat u Ukrajini, objavio je njemački list Bild am Sontag (BamS), no nije poznato što je postigao. Na kraju je podvijena repa odletio iz Moskve za Istanbul.

Velika Britanija je otvorila vrata ruskim oligarsima i pomogla jačanju Putinovog režima

Ne treba zaboraviti ni Veliku Britaniju, koja je sada zauzela oštri antiruski stav. No time službeni London okajava godine politike ugošćavanja ruskih oligarha, ekonomskih stupova Putinovog režima, kojima su bila otvorena sva vrata.

Ruski megabogataši su kupovali nogometne klubove, luksuzne nekretnine, umjetnine i investirali u London, za što su dobili pristup britanskom visokom društvu i sve statusne privilegije koje to donosi. Preko Londona su otvorili vrata New Yorka.

Na sve to se gledalo benevolentno i britanske institucije se nisu baš bavile tokovima ruskog novca kroz londonski City. Bilo je profitabilno, ali ne samo za britansku ekonomsku elitu već i za Putina i Rusiju, koji su tako širili svoj međunarodni utjecaj.

Zapad je bio nejedinstven

Može se reći da su ključni igrači Zapada svi redom godinama vodili pogrešnu politiku popuštanja prema Putinu. Niti su umjeli Rusiju vezati uz Zapad i tako je deaktivirati kao sigurnosnu prijetnju niti su znali zauzeti stav vojne nadmoći zahvaljujući kojem Putinu ne bi palo na pamet da se uopće usudi izvršiti invaziju na Ukrajinu.

Jedni su prema Putinu bili srdačni, drugi sumnjičavi, ali zapadni lideri nisu nikad uspjeli naći jasnu zajedničku liniju prema Rusiji u proteklih 20 godina. Svi su dopuštali da se Putin preko društvenih mreža, hakerskih operacija i financiranja desničarskih pokreta miješa u unutarnja pitanja SAD-a i Europske unije.

Sada je sam Putin postigao da se to promijeni te je svojom invazijom na Ukrajinu proizveo jedinstvo Zapada kakvo desetljećima nije viđeno. Za Ukrajinu je ipak prekasno.