SABORSKI zastupnik Bojan Glavašević na Facebooku je komentirao štrajk prosvjednih radnika.

U svojoj objavi želio je istaknuti zašto je štrajk učitelja opravdan te dao podršku nastavnicima bez obzira na odluku. 

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

"Od samog početka štrajka, moja supruga i ja izvodimo razne organizacijske akrobacije - baš kao i tisuće drugih mama i tata - kako bismo bili s našim školarcem dok traje štrajk i nema škole. 

Ni njena ni moja mama ne žive u Zagrebu pa je to ponekad vrlo zahtjevno, ali uspijevamo se organizirati. 

Tako je naš sin malo na poslu kod mame, malo na poslu kod tate, ponekad netko uspije ostati s njim kod kuće… Nije lako, ali razumijemo da je ovaj štrajk ne samo opravdan nego da dolazi u trenutku kad je doista prevršena svaka mjera u ponižavanju ljudi koji svaki dan daju sve od sebe da budućnost Hrvatske (jer naša djeca JESU budućnost ove zemlje!) bude dobro odgojena, dobro obrazovana i uspješna u životu.

"Ponekad je teško probiti se kroz terminologiju"

U razgovoru s drugim mamama i tatama, čuo sam da se neki od njih ljute na učitelje jer štrajk traje dugo i ne razumiju zašto sindikati ne prihvate ponudu premijera Plenkovića. 

Ponekad je teško probiti se kroz terminologiju - osnovice, koeficijenti, dodatci, kolektivni ugovori - temeljni, granski… A još je teže probiti se kroz PR-ovske fraze koje izlaze iz usta premijera Plenkovića, primjerice kada kaže da želi podići plaće za više od 10 posto, a u stvarnosti nudi samo 4 posto i još ucjenjuje plaćama za vrijeme štrajka.

Ovdje bih svim mamama i tatama želio reći da ljudi koji štrajkaju zaslužuju njihovu podršku, a da je prava meta za njihovu frustraciju i ljutnju premijer Plenković i njegova vlada. Evo zašto.

Prvo trebate znati da premijer uporno nudi nešto različito od onoga što traže štrajkaši: oni traže da se njihove niske plaće podignu u odnosu na ostale, uglavnom mnogo više plaće u javnom sektoru; premijer nudi povećanje SVIH plaća u javnom sektoru. 

Rezultat? Plaće učitelja opet ostaju niže od ostalih.

Desetljećima se zapošljavaju podobni, a ne sposobni

Imamo desetke tisuća "savjetnika" i "zamjenika" za urede i pozicije koje uopće ne postoje u normalnim državama, 250 tisuća zaposlenih u javnom sektoru, a jedan od najneučinkovitijih javnih sektora ne samo u Europi nego u cijelom svijetu.

To je zato što se desetljećima zapošljava podobne, a ne sposobne. Takav pokvareni sustav doveo je do toga da oni koji u javnom sektoru stvaraju najveću vrijednost imaju najniže plaće i upravo zato sada traže da njihove plaće narastu u odnosu na ostale. Upravo zato prosvjetari prijedlog premijera da plaće rastu svima doživljavaju kao šamar.

Drugo, trebate znati da premijer Plenković naprosto NE ŽELI podići plaće samo radnicama i radnicima u obrazovanju zato što se boji da bi time otvorio vrata štrajkovima drugih zaposlenika u javnom sektoru. Prevedeno - premijer odluku ne donosi razmišljajući o mogućnostima u proračunu, nego političkom kalkulacijom. To je naprosto nepošteno i neiskreno od njega.

Treće, želim nešto reći o tome koliko sve ovo košta. Ovdje su u pitanju novci od poreza, dakle drage mame i tate (ali i svi ostali, dakako!), dok ovo čitate, želim da razmišljate o tome što želite financirati VAŠIM novcima. Evo računice. Imajte na umu da su iznosi približni.

Sindikati su tražili povećanje plaća u obrazovanju za 6,12 posto. To bi koštalo oko 400 milijuna kuna. Tu dodajmo još 40 milijuna kuna za visoko obrazovanje.

Premijer Plenković tvrdi da povećava plaće za 10,4 posto, pri čemu od toga zapravo samo 4 posto ide specifično za plaće u obrazovanju, a ovime plaće rastu i svima ostalima u javnom sektoru. To bi koštalo oko 1,2 MILIJARDE kuna.

Drugim riječima, premijer Plenković nudi rješenje koje je SKUPLJE, KOMPLICIRANIJE i LOŠIJE od onoga što traže sindikati.

Spomenuo je i Sveučilište u Mostaru

Sve to zvuči kao jako puno novaca, znam. I zbilja nije malo. Ali trebate znati čime raspolažemo i na što se sve još troše vaši novci, i onda ćete vidjeti da novaca itekako ima, samo ih premijer odlučuje trošiti na neke druge stvari umjesto na plaće ljudi koji nam obrazuju djecu.

Proračun za iduću godinu iznosi oko 145 milijardi kuna. Uopće nisu potrebne velike promjene da bi bilo novaca za plaće učitelja. Evo jedne jednostavne kombinacije (od mnogo mogućih!) kako skupiti 440 milijuna kuna, i to bez velikih i teških rezova:

-Ministarstvo obrazovanja poklonilo je 215 milijuna (malo manje od pola iznosa!) kuna Sveučilištu u Mostaru

-Vlada je za 2020. godinu dala 155 milijuna kuna više za kupovinu novih auta nego 2018. godine

-Vlada je za građevinske objekte u 2020. godini odlučila dati 1,3 milijarde kuna - skoro 580 milijuna kuna više nego 2018. godine

Sve je u životu stvar prioriteta. Zašto dajemo novce za sveučilišta izvan Hrvatske ako kažemo da nema novaca za sveučilišta i škole u Hrvatskoj? Zašto kupujemo nove aute ako su i stari skroz ok, a profesori u školama imaju niske plaće? Jesu li nam važnije građevine ili građani?

Kad bi sve ove stavke bile samo na razini iz 2018. godine - dakle, bez nekih radikalnih rezova - novaca za učitelje bi bilo. I bilo bi još više od toga.

Vidite, drage mame i tate, ovdje nije stvar u tome da su učitelji nerazumni, nego u tome da je nerazuman premijer Plenković i njegova vlada. Nemojte biti ljuti što učitelji štrajkaju. Budite ljuti što bi premijer vašim novcima radije plaćao aute, kuće i škole u drugim državama prije nego ljude koji su svaki dan uz našu djecu i nas.

A vi, drage učiteljice i učitelji, profesorice i profesori - ne dajte se. Što god budete odlučili, uz vas smo", zaključio je Bojan Glavašević.