EGIPAT je mjesto na križištu kontinenata koje je kroz povijest imalo veliku važnost zbog svog položaja, ali i zbog potencijala. Kao žitnica Rimskog Carstva, Egipat je bio krunska provincija čiju bi potporu morao imati svaki čovjek koji se mislio zvati carem. Na današnji dan 641. godine počinje muslimanska povijest Egipta. Osvojili su ga Arapi pod vodstvom kalifa Omara te ga preoteli Bizantskom Carstvu.

Nova prijetnja Bizantu i Sasanidima

U prvoj polovici 7. stoljeća Arapsko Carstvo bilo je u fazi rapidne ekspanzije nakon smrti proroka Muhameda 632. godine. Pod prvim kalifima, teritorijalno širenje bilo je intenzivno i uključivalo je osvajačke pohode na područja koja su se do tada nalazila pod kontrolom Bizanta i Sasanidskog Carstva. U dvadeset godina Arapi su osvojili golemo područje. Jedini koji je osvajao takvom brzinom bio je Aleksandar Veliki, ali muslimani su svakako ostavili dugovječnije nasljeđe.

Egipat je arapskom kalifu bio atraktivna meta zbog svoje ekonomske i strateške važnosti. Kao jedan od glavnih izvora žita za Bizantsko Carstvo i ključna trgovačka ruta, Egipat je bio izložen napadima i ranije, ali je 641. godine postao glavna meta arapskih snaga.

Osvajanje zapada

Invazija Egipta počela je 639. godine. Arapi su postavili svoje baze na Sinajskom poluotoku te napadali u valovima. Bitke koje su uslijedile bile su teške i često iscrpljujuće za obje strane. Tadašnji bizantski guverner Teodor izdržao je više muslimanskih napada i dobro organizirao obranu, no onda se 640. godine dogodila ključna bitka kod Heliopolisa koju je izgubio.

Nakon pada Heliopolisa Amr je preusmjerio svoje snage prema Aleksandriji, najvećem gradu i kulturnom središtu Egipta. Grad je bio dobro utvrđen, ali je nakon višemjesečne opsade 8. studenoga 641. godine pao u ruke arapskih snaga. Aleksandrija je imala važan simbolički i strateški značaj kao centar helenističke kulture i jedno od glavnih uporišta Bizanta u regiji.

Muslimanski Egipat

Osvajanjem Aleksandrije arapske snage osigurale su kontrolu nad cijelim Egiptom. Bizantska vojska bila je prisiljena povući se, a lokalno stanovništvo, koje je bilo umorno od dugotrajne bizantske vlasti i ponekad prekomjernih poreza, dočekalo je Arape s mješavinom opreza i prihvaćanja. Arapi su često prakticirali relativno tolerantnu politiku prema pokorenim narodima, omogućujući im zadržavanje vjere uz uvjet plaćanja posebnog poreza.

Nakon osvajanja Egipat je postao važan dio islamskog svijeta i središte trgovačkih i kulturnih veza koje su spajale Afriku, Bliski istok i Mediteran. Amr ibn al-As postao je prvi guverner Egipta pod islamskom vlašću i osnovao grad Fustat, koji je kasnije postao jezgra današnjeg Kaira. Fustat je bio ključan za administrativno i vojno upravljanje novostečenim teritorijem.

Osvajanje Egipta označilo je početak novog poglavlja u povijesti ovog područja. Islamska vlast nije donijela samo političke promjene već je ubrzala proces kulturne i ekonomske transformacije. Egipat je postao jedno od kulturnih središta islamskog svijeta, a njegova pozicija omogućila je širenje islama dublje u Afriku i prema sjevernoj obali Mediterana.

Do 650-ih kalif Omar i njegovi vojnici vladali su područjem od današnje Libije sve do rijeke Ind. Njegovi nasljednici tijekom Omejidskog kalifata nastavit će arapsku ekspanziju prema zapadu te osvajati sve do Franačke, gdje će napokon biti zaustavljeni.