AMERIČKA savezna država Kalifornija od jučer se bori s jednim od najsmrtonosnijih požara u povijesti, u kojemu su do sada najmanje dvije osobe poginule, brojne su teško ozlijeđene, a na tisuće kuća su izgorjele. Premda zbog snažnog vjetra još nije ni blizu toga da bude ugašen, postavljaju se pitanja kako i zašto je došlo do ovako strahovitog požara.

>> Razvoj događaja pratite uživo na Indexu

Neki navode kritičan manjak vode, drugi lošu infrastrukturu i vodstvo, dok je po trećima glavni krivac - eukaliptus.

Ovisno o tome s kim razgovarate, stabla eukaliptusa u Kaliforniji ili su legendarna ili ogromna prijetnja koja "voli" požare..

Dosežući visinu od preko 30 metara, glavni tip eukaliptusa u Kaliforniji je tasmanijski plavi eukaliptus (eucalyptus globulus). Ima srpasto oblikovane listove koji vise s visokih grana i koru koja se stalno ljušti sa svojih "čupavih" debla. Nekima miris eukaliptusa djeluje ljekovito, a mnogi tvrde da stabla jednostavno "mirišu na Kaliforniju".

Kako su stabla eukaliptusa dospjela u Kaliforniju?

"Stabla eukaliptusa došla su u obliku paketića sjemenki na brodovima koji su stizali u Kaliforniju 1850-ih", objašnjava Jared Farmer, autor knjige Drveće u raju: Povijest Kalifornije, a prenosi KQED.org.

Tijekom Zlatne groznice sredinom 19. stoljeća, Australci su bili među onima koji su se doselili u regiju gdje je nedostajalo drva.

"Ovo je bilo doba u kojem se sve temeljilo na drveću", navodi Farmer, pa dodaje: "Drvo se koristilo gotovo za sve - za energiju, izgradnju gradova, transport - sve ono za što danas koristimo beton, plastiku i čelik."

Osim praktične potrebe za sadnjom drveća, doseljenici navikli na guste šume smatrali su da kalifornijski travnati, močvarni i rigidni krajolik djeluje nepotpuno. Tako su unutar nekoliko godina rasadnici u San Franciscu počeli prodavati mlada stabla eukaliptusa uzgojena iz sjemenki.

Drveće je raslo nevjerojatno brzo, čak i na siromašnom tlu.

"U prosječnoj kišnoj godini u Kaliforniji ova stabla narastu između 1.2 i 1.8 metara u visinu i u ranim godinama rasta povećaju promjer debla za pola do jednog centimetra", pojasnio je Joe McBride, profesor emeritus pejzažne arhitekture i ekološkog planiranja sa Sveučilišta Berkeley.

Eukaliptusi kao vjetrobrani

Osim što su mijenjali krajolik i osiguravali drvo za ogrjev, stanovnici Kalifornije sadili su eukaliptuse (uglavnom plavi eukaliptus) za zaštitu od vjetra.

Najveći i najgušći nasad plavog eukaliptusa na svijetu, koji se nalazi na kampusu Sveučilišta Berkeley, izvorno je zasađen prije 140 godina upravo kao vjetrobran za staru stazu, odnosno kako prašina s trkaće staze ne bi dolazila u lice sportašima.

Uspjeh eukaliptusa u Kaliforniji djelomično je posljedica nedostatka prirodnih neprijatelja. Budući da su uzgajani iz sjemenki, nisu donijeli nikakve štetočine ili patogene s kojima se bore u Australiji.

Procvat sadnje eukaliptusa početkom 20. stoljeća

Unutar nekoliko desetljeća nakon dolaska eukaliptusa, mnogi su stanovnici Kalifornije izgubili interes za ovo drvo. Plavi eukaliptus pokazao se lošim za preradu drva - često bi pucao, što ga je činilo neprikladnim za korištenje u prugama. Osim toga, pokazao se izrazito "žednim", isušujući obližnje bunare.

"Ako pogledate kalifornijske poljoprivredne časopise iz 1870-ih, 1880-ih i 1890-ih, nailazite na izvještaje pune razočaranja, poput 'ova stabla su beskorisna'", navodi Farmer.

No, početkom 20. stoljeća situacija se promijenila kada su dužnosnici američke Šumske službe izrazili zabrinutost zbog nadolazeće nestašice drva. Bojali su se da su šume na istoku SAD-a previše iskorištene i da se neće obnoviti te su predvidjeli da će zalihe tvrdog drva nestati u sljedećih 15 godina.

Investitori su vidjeli priliku: Kalifornija je imala drvo koje je moglo narasti do pune veličine u tom vremenskom okviru. Ako bi tvrdog drva ponestalo, pretpostavljali su, potražnja za takvim drvećem mogla bi naglo rasti, donoseći im velike profite u kratkom roku.

"Samo su htjeli zaraditi"

Farmer objašnjava kako ti investitori nisu obraćali pažnju na loše recenzije plavog eukaliptusa. "A čak i da jesu, vjerojatno ih nije bilo briga jer su samo htjeli zaraditi - jednostavno su kupovali i preprodavali zemljište."

To je rezultiralo špekulativnom groznicom odnosno tzv. tržišnim balonom. Počele su se prodavati plantaže gusto zasađene eukaliptusima - stotinama stabala po hektaru. Tijekom samo nekoliko godina milijuni plavih eukaliptusa zasađeni su diljem Kalifornije.

Međutim, predviđena nestašica drva nikada se nije dogodila. Šume na istoku pokazale su se otpornijima nego što se očekivalo, a potreba za drvom smanjila se zbog korištenja betona, čelika i uvoza. Na kraju, tisuće hektara eukaliptusa zasađenih širom Kalifornije nisu se ni isplatili posjeći.

Velik dio današnjih stabala predstavlja stoljetni napušteni usjev.

Što s požarima?

Stabla eukaliptusa u Kaliforniji imaju i zagovornike i kritičare. Velik dio rasprave o tome trebaju li ova stabla ostati povezan je s katastrofalnim požarom u East Bayu 1991., koji je odnio 25 života i ostavio tisuće ljudi bez domova. Izgorjele su goleme površine eukaliptusa.

"Ljudi tada nisu povezivali požar s nasadom; jednostavno su ga smatrali šumom eukaliptusa", navodi botaničarka Jenn Yost sa Sveučilišta CalPoly, pa dodaje: "A kad je požar prošao - tako brzo i tako intenzivno - i toliko ljudi izgubilo domove, prirodna reakcija bila je mržnja prema plavom eukaliptusu."

Više razloga zbog kojih eukaliptus čini požare rizičnijima

Stručnjaci navode nekoliko razloga zbog kojih eukaliptus povećava rizik od požara. Kora koju odbacuju brzo se suši i postaje gorivo. Kad požar započne, ta se kora lako prenosi vjetrom i može širiti vatru na kilometre udaljenosti. Eukaliptus je prepun ulja. Upravo to ulje daje intenzivan miris po kojem su poznati, ali u požaru čini stabla izuzetno zapaljivima.

Ipak, neki podržavaju očuvanje eukaliptusa, tvrdeći da bi i druge biljke koje bi ih zamijenile također gorjele. Prije nekoliko godina savezni fondovi namijenjeni uklanjanju stabala na obroncima East Baya povučeni su nakon što su prosvjednici protestirali goli i grlili stabla eukaliptusa na kampusu Sveučilišta Berkeley. No, nakon gotovo desetljeća pravne bitke, sud je dao dopuštenje Berkeleyju da ukloni stabla.

Ipak, to je kap u moru s obzirom na to koliko tih stabala postoji u Kaliforniji.