IAKO je danas sunce nemilosrdno pržilo, nitko u Hrvatskoj nije sjajio kao premijer Andrej Plenković. Otkako se jutros pojavio na redovitoj sjednici vlade Plenković je vidno pucao od sreće i zadovoljstva. Isto se moglo primijetiti na konferenciji za medije u 15 sati. Plenković je danas toliko zračio da bi ga bez problema zabilježio i Geigerov brojač.

Razlog? Jučerašnji izbor njegove ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe.

Za Plenkovića to je “veliki diplomatski uspjeh Hrvatske”, to je prijelomni trenutak čiju ćemo važnost shvatiti tek nekad u budućnosti, to je sve i svašta. Jutros na vladi je Plenković držao govor o tome, pa čak i zatražio od ministara da aplaudiraju, što su oni poslušno i učinili. 

Plenkovićeva (samo)hvala

Kasnije je još podebljao glazuru samohvale, otkrivajući kako je išao proces lobiranja za Mariju Pejčinović Burić: “Zajednički smo, posebno Marija u svojim aktivnostima, svih ovih zadnjih nekoliko mjeseci zajedno radili i lobirali za njen uspjeh. Njen rezultat, 159 glasova prema 105, ukazuje na jedno veliko povjerenje. Mandat počinje ove jeseni i Hrvatsku pozicionira u međunarodnim organizacijama na stupanj na kojem dosad nismo bili.”

Drugim riječima, Republika Hrvatska je sve svoje diplomatske resurse mjesecima držala upregnute da bi - uhljebila jednu HDZ-ovku. Jer kada se razmakne Plenkovićev verbalni celofan i kada se dođe do biti onoga što se sinoć dogodilo u Strasbourgu, onda je to bilo baš to. Marija Pejčinović Burić je dobila petogodišnju sinekuru u Vijeću Europe, koju prati 184 tisuće kuna plaće mjesečno, s opcijom za još jedan petogodišnji mandat.

Isto kao što je Plenković prije par mjeseci pogurao HDZ-ovu Ivanu Maletić u Europski revizorski sud na mjesečnu plaću od oko 150 tisuća kuna. 

Hrvatska u Europu počela izvoziti uhljebljivanje HDZ-ovaca

HDZ-u se mora priznati, kada je riječ o uhljebljivanju, oni svoje zavidno iskustvo iz Hrvatske, u kojoj su taj fenomen doveli do savršenstva, izvoze i u Europu. Hrvatsku su uništili, ali su zato u tom procesu usavršili uhljebljivanje svojih kadrova te sada pokazuju diljem Europe kako se to radi. Hrvatska odjednom izgleda kao velesila, bar u tom aspektu.

Da bude jasno, nema ništa loše u tome da Hrvatska lobira za svoje kandidate u raznim europskim i ostalim međunarodnim institucijama. Sve države to rade. Ali je prilično razotkrivajuće ako se to proglašava najvećim diplomatskim uspjehom RH, praktički vrhuncem hrvatske vanjske politike. Kakva je to vanjska politika kojoj je vrhunac europsko uhljebljivanje odabranih HDZ-ovaca?

Prave vanjskopolitičke probleme Plenković ne rješava

Plenković u svojem samozadovoljstvu zapravo prokazuje svoju ograničenost. Kao i skoro svi diplomati iz Granićevog inkubatora sa Zrinjevca, i Plenković je posve lišen političke mašte i kreativnosti, tek ušminkani štreber koji vanjsku politiku vidi kao zauzimanje sinekura i odrađivanje ovog ili onog predsjedanja ovime ili onime. Konkretnim vanjskopolitičkim problemima Hrvatske se ni on niti njegova ministrica vanjskih poslova Pejčinović Burić ne bave niti su ponudili jedno jedino novo rješenje ili ideju za njih, a kamoli da su išta riješili. 

Problem razgraničenja sa Slovenijom - ništa. Odnosi sa Srbijom - ništa. Izborni zakon u BiH, koji su sami proglasili prevažnim za RH - ništa. I tako dalje. Nešto se kao radi na otvorenim pitanjima s Mađarskom, ali nikome nije jasno kuda sve to ide i što je cilj Hrvatske.

U takvom kontekstu se onda jedno HDZ-ovsko uhljebljivanje na poziciju glavne tajnice Vijeća Europe može činiti kao “veliki diplomatski uspjeh Hrvatske”, ali od tog uspjeha jedinu korist imaju Marija Pejčinović Burić, Plenković i njegova koterija. U životima građana Hrvatske se baš ništa neće promijeniti niti će im išta postati bolje. Stvarni vanjskopolitički problemi ostaju zjapeći, kao teret za sljedeće vlade i generacije. 

Plenković sanja kako će samoga sebe proglasiti velikim diplomatskim uspjehom Hrvatske

Primarni zadatak premijera i ministrice vanjskih poslova u vanjskoj politici ne bi trebao biti da rade na vlastitom uhljebljivanju na međunarodnom nivou, pa tako kadrovske rošade te vrste ni ne mogu biti veliki uspjesi. Veliki uspjeh bi bio, primjerice, jednom zauvijek sve buduće generacije hrvatskih građana osloboditi idiotskog spora sa Slovenijom. Ali u ostvarenje tog cilja Plenković nije mjesecima upregnuo sve hrvatske diplomatske resurse, to mu je sporedno u odnosu na uhljebljivanje HDZ-ovih kadrova.

S druge strane, nije teško razumjeti zašto je Plenkoviću uhljebljivanje Pejčinović Burić takav trijumf. Plenković danas aplaudira njoj, a istovremeno u daljini vidi sebe na poziciji predsjednika Europske komisije ili Europskog vijeća, spreman da kaže kako je on sam najveći diplomatski uspjeh Hrvatske. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala