HDZ-ovac za 0 eura dobio 12.600 kvadrata iznad Rovinja, sad gradi vilu
PRVI čovjek rovinjskog HDZ-a i županijski vijećnik Milan Košara izgradio je vilu na vrhu brda, izvan građevinske zone, na zemlji koja je do prije dvije godine bila u zemljišno-knjižnom vlasništvu talijanske obitelji Marangon. U sudskom sporu oko zemlje Talijane je zastupao rovinjski odvjetnik Loran Milanović, inače predsjednik stranke Republika u Istri. Na pitanje je li uopće pokušao kontaktirati obitelj koju je zastupao - spustio je slušalicu.
Sažetak je ovo istrage koju je proveo portal Istra24, koja otkriva način na koji je prvi čovjek rovinjskog HDZ-a došao u vlasništvo 12.600 četvornih metara na brdu Madona di Campo iznad Rovinja.
Milan Košara je posredstvom odvjetnika Brune Čohilja, nekad predsjednika Općinskog suda u Puli, pokrenuo sudsku tužbu protiv Francesca i Pietra Marangona (sinovi Andree) iz Rovinja, nepoznatog boravišta.
Pretpostavlja se da su spomenute osobe napustile Rovinj između 1945. i 1954. godine, a s obzirom na to da se ne mogu pojaviti na sudu, određen im je pravni zastupnik, rovinjski odvjetnik Loran Milanović, inače prvi čovjek stranke Republika u Istarskoj županiji.
U svojoj tužbi Milan Košara tvrdi da je još od pedesetih godina prošlog stoljeća zemlju Marangonovih u posjedu imao Ivan Soldatić, koji mu je u jednom trenutku 2021. godine prepustio posjed. Košara sudu predlaže da mu se zemlja temeljem principa prenesene dosjelosti preda u vlasništvo.
Zastupnik talijanske obitelji Loran Milanović po defaultu se usprotivio tužbi te su se saslušavali svjedoci.
Soldatić: Mislio sam da je zemlja moja, pa sam je prepustio Košari
Ivan Soldatić (86) izjavio je da je kao dijete, prije sedamdeset godina, čuvao stoku te da je sa svojim ocem Tomom posjedovao spomenute terene. Potom ih više nije obrađivao, pa su godinama bili zapušteni i obrasli raslinjem i šumom.
Početkom 2021. predao ih je u posjed Milanu Košari jer je shvatio da parcele zbog starosti više nije mogao obrađivati. Soldatić pred sudom tvrdi da nije ni znao da zemlja nije njegova, nego da ga je o tome tek naknadno obavijestio Košara.
Postavlja se logično pitanje: ako je Soldatić mislio da je zemlja njegova, zašto je onda nije jednostavno prodao Košari?
Kao drugi svjedočio je Karlo Milić (sin Šista). Osoba istog imena bila je član gradskog odbora HDZ-a Rovinj, a za potrebe članka Košara portalu Istra24 nije odgovorio na pitanje je li riječ o istoj osobi. Milić nije bio dostupan, a nekoliko osoba iz Rovinja potvrdilo je novinaru da se radi o istoj osobi.
Milić je pred sudom posvjedočio da poznaje Ivana Soldatića odmalena te da je on oduvijek koristio navedene nekretnine koje su, istina, tek nedavno raskrčene. Svjedočili su i Anton Cerin i Domeniko Longo, koji je sudu posvjedočio da se taj predio godinama zvao Soldatićev vrh.
Za nula eura dobio 12.600 četvornih metara zemljišta
Milan Košara je pred sudom rekao da je u razgovoru doznao da Soldatić ima u posjedu nekretnine koje više ne može obrađivati. Kad je pogledao situaciju u zemljišnim knjigama, iznenadio se jer je utvrdio da Soldatić ustvari nije vlasnik nekretnina.
"Bio sam uvjeren da je Soldatić vlasnik", izjavio je Košara i najavio sudu da na tim terenima planira saditi masline.
Osim saslušanja svjedoka, sudac Roberto Uggeri (također bivši predsjednik Općinskog suda u Puli) osobno je izašao na teren te angažirao sudsku vještakinju. Ona u svom nalazu detaljno opisuje teren, ali nigdje ne spominje nikakav objekt, što je vrlo bitan moment u kasnijem razvoju priče.
Sudac Uggeri zaključno je ustvrdio da je Soldatić nekretnine koristio 70 godina, što su konzistentnim izjavama potvrdili svi saslušani svjedoci. Milan Košara je ovom presudom za nula eura dobio 12.600 četvornih metara atraktivnog zemljišta iznad Rovinja.
Odvjetnik Milanović: Nemojte me nikad više zvati!
Prezime Marangon prisutno je u Rovinju još od 15. stoljeća, o čemu svjedoče njihovi grbovi prisutni na nekoliko mjesta u Rovinju.
Nakon Drugog svjetskog rata najveći broj osoba s tim prezimenom napustio je Titovu Jugoslaviju. Zanimljivo, jedna od njih, možda upravo onaj koji se spominje u Košarinoj presudi - Andrea Marangon - više je puta kao antifašist uhićen za vrijeme fašističke vladavine u Rovinju. Prema informacijama Istre24, vlasnici zemlje iznad Rovinja nastanili su se u Genovi, no unatoč pokušajima, za potrebe ovog članka s portala ih nisu uspjeli pronaći.
Stoga su se za komentar najprije obratili njihovom pravnom zastupniku, odvjetniku Loranu Milanoviću. On se jako naljutio na pitanje o tome je li na bilo koji način pokušao stupiti u kontakt s nasljednicima obitelji Marangon.
"Nemojte me više nikad zvati", rekao je Milanović i spustio slušalicu.
S druge strane, njegov kolega političar, predsjednik HDZ-a Rovinj Milan Košara tvrdi da je sve po zakonu.
"Izvanknjižni vlasnik nekretnine je do 2022. godine bio Ivan Soldatić, koji je meni prenio vlasništvo te sam na taj način stekao vlasništvo. Sve to je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rovinju iz 2023. godine", kratko je odgovorio Košara.
Luksuzna vila u zoni koja nije građevinska
Međutim, stjecanje atraktivne zemlje nije jedini problem. Na vrhu brda Madona di Campo gradi se nova vila, u području koje nije u građevinskoj zoni. Fotografije vile možete pogledati na Istri24. Na pitanje po kojoj osnovi gradi vilu Košara je ovako odgovorio.
"U trenutku kada sam stekao vlasništvo od Ivana Soldatića, na nekretnini je već postojao objekt koji se i danas tamo nalazi. Taj objekt nisam ja izgradio, već sam vlasništvo stekao s postojećim objektom. Objekt je postojao i na dan 15.2.1968. godine, što je utvrđeno Uvjerenjem katastra o evidentiranoj građevini na taj dan", izjavio je Košara.
U sudskoj presudi kojom je od Soldatića preuzeo pravo posjeda nad zemljištem ne spominje se nikakva građevina.
Ni na snimci Geoportala iz 1968. godine nema nikakvog vidljivog objekta na mjestu gdje je danas ucrtan.
Na upit gdje se točno nalazi spomenuti objekt Milan Košara dao je zanimljiv odgovor.
"Nije točno da na zemljištu nije bilo vidljivih objekata. Na zemljištu je ranije postojala šuma zbog koje je moguće da objekt nije bio vidljiv na kasnijim snimkama", ustvrdio je Košara. Međutim, objekt se ne vidi ni nakon što je posječena šuma.
Geodeti na snimkama iz 1968. vide građevinu
Dokument na koji se poziva potpisao je zaposlenik Državne geodetske uprave u Rovinju Silvano Vozila. Na službeni upit gdje se točno nalazi objekt tlocrtne veličine od 100 kvadrata iz DGU-a je Istra24 dobila sljedeći odgovor.
"Na zahtjev stranke od 24.02.2023. za izdavanje Uvjerenja o vremenu evidentiranja građevine na k.č. 4737/5 k.o. Rovinj, izrađeno je traženo uvjerenje na temelju snimke iz zraka broj: 6949, niz: 72, zadatak: ISTRA_1968. U samom Uvjerenju navedeno je da je identifikacijom utvrđeno da je građevina označena kao A, locirana na tadašnjoj k.č. 4737/5 k.o. Rovinj, prikazana na snimci iz zraka izrađenoj na temelju snimanja iz zraka obavljenog 1968. godine. Uvjerenju je priložen navedeni snimak sa označenom građevinom 'A' te izvod iz digitalnog katastarskog plana. U predmetnom Uvjerenju ne navodi se da se radi o građevini veličine 100 četvornih metara", objasnili su iz DGU-a.
Ovo je geodetska snimka iz 1968. godine. Prva slika je s naknadno ucrtanim objektom.
Na drugoj je stanje bez ucrtanog objekta.
Geodet Vozila očito nije izašao na teren jer u tom trenutku, kao ni na jednoj od snimki koje su novinari imali prilike provjeriti, na zemlji nije bilo nikakve kuće. Evo stanja u vrijeme neposredno prije izdavanja Vozilinog rješenja.
Lokaciju današnje vile možete vidjeti na Google Earth snimci sredinom 2023.
"Nastavno, budući da se u upitu spominje objekt veličine 100 m2 na k.č. 4737/5 k.o. Rovinj, napominjemo da je temeljem Rješenja od 11.04.2024. u katastarskom operatu k.o. Rovinj provedena promjena spajanja dotadašnjih k.č. 4737/1, 4737/4, 4737/5 i 4737/6 k.o. Rovinj u k.č. 4737/5 k.o. Rovinj, površine 12 599 m2 te upis kuće u površini od 105 m2 za koju nije priložena uporabna dozvola te se ista prijavljuje sukladno članku 148.a Zakona o gradnji", zaključili su iz Državne geodetske službe.
Istra24 piše i da je Košara na terenu okupirao dodatnih 8000 kvadrata u vlasništvu obitelji Marangon, točnije Pietra Marangona. Možda bi se već uknjižio i na taj dio da u vlastovnici nije uvedena zabilježba koja zabranjuje otuđenje "bez prethodnog odobrenja drž. sekretarijata FNRJ u inostranstvu Beograd".