OD PRVE najave vlade da će ograničiti cijene električne energije i plina, bilo je jasno da će na kraju netko to ipak morati platiti. Ipak, politika prisiljavanja državnog HEP-a da umjetno drži niske cijene struje je naišla na široko odobravanje javnosti jer su građani dobili dojam da se odjednom cijena samo smanjila te da račun ne treba podmiriti nitko.

No, stvaran svijet ne funkcionira tako. Realnu tržišnu cijenu se ne može izbrisati državnim dekretom, posebno kada to radi mala država poput Hrvatske. Utjeha je nađena u tome da je HEP državni - kompanija će pretrpjeti smanjene prihode, ali kako je u državnom vlasništvu, to nije problem. Baš to je uloga državnih kompanija, smatrali su mnogi.

Novac koji vlada daje HEP-u je kao trećina ukupnih troškova za zdravstvo 

Nedavno smo doznali kolika je cijena te politike i tko će je platiti. Država će HEP-u dati dioničarski zajam od 400 milijuna eura i dokapitalizirati ga za dodatnih 500 milijuna eura. To jednostavno znači da država javnim novcem spašava državnu kompaniju.

Za usporedbu, 900 milijuna eura je trećina planiranih ukupnih troškova države za zdravstvo u 2023., ili gotovo cijeli vojni proračun Hrvatske (planirano 1.04 milijarde eura), ili više od pola planiranih troškova za obrazovanje, a otprilike isti iznos Hrvatska godišnje potroši na otplatu javnog duga. Ne radi se baš o malim novcima.

Kada čuje riječ "zajam", većina ljudi automatski pretpostavlja da je uključena banka, ali to nije slučaj kod tzv. "dioničarskog zajma". To je model financiranja kompanije od strane dioničara, a jedini dioničar HEP-a je Republika Hrvatska.

HEP možda nikad neće morati vratiti 400 milijuna naših eura 

Ne radi se o situaciji da HEP uzima kredit kod banke, a država se pojavljuje kao jamac. Kod dioničarskog zajma je dioničar, u ovom slučaju Republika Hrvatska, taj koji direktno daje novce. Prema najavama, bit će to isplaćeno iz proračuna Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, što će možda zahtijevati rebalans proračuna.

Zajam će se isplatiti u dvije tranše, 265 milijuna eura po potpisivanju ugovora, a 135 milijuna eura isplatit će se najkasnije u srpnju ove godine. Kamatna stopa je 4.5 posto godišnje, a otplaćuje se jednokratno po dospijeću 24 mjeseca od korištenja druge tranše.

500 milijuna eura je čisto davanje javnih novaca, koje državni proračun više neće vidjeti, to je jasno. Ali ni zajam od 400 milijuna eura HEP ne mora nužno vratiti državi. Zakonski vlasnik kompanije, Republika Hrvatske, svoje potraživanje može pretvoriti u kapital.

To znači da HEP možda neće nikada ni morati vratiti 400 milijuna eura državi, ako se tako odluči.

HEP se naglo počeo zaduživati

Dionički zajam se najčešće koristi kao alternativa zaduživanju kod banaka, i to najčešće za širenje poslovanja, prilikom poslovnih poteškoća ili kada se jednostavno ne može dobiti novi kredit kod banaka. Kako HEP nije najavio neku veću akviziciju ili investiciju, prvi razlog se može odbaciti.

Postoji mogućnost da banke jednostavno više ne žele kreditirati HEP ili su to spremne činiti tek s velikom kamatom. Još u lipnju prošle godine je vlada odobrila kreditno zaduženje od ukupno jedne milijarde eura, skoro koliko su iznosili gubici u prvoj polovini 2022.

Namjena je bila financiranje nabavke električne energije, plina, ugljena i toplinske energije te kupnja plina kojim će HEP napuniti podzemno skladište plina Okoli. Za oba kredita su izdana državna jamstva, što znači da će se banke u slučaju da HEP ne vrati kredite naplatiti iz državnog proračuna Hrvatske.

Ali to nije jedino zaduženje te godine. U svibnju je došlo kreditno zaduženje kod OTP banke Split u ukupnom iznosu od 1.3 milijarde kuna, radi financiranja općih poslovnih potreba.

Dug prema bankama u pola godine narastao za nevjerojatnih 2.85 milijardi kuna

Kako je kompanija ostvarila 1.1 milijardu kuna gubitka samo u prvih šest mjeseci 2022., ukupni godišnji rezultat će biti daleko gori. Ipak, zadržana dobit je 30. lipnja 2022. iznosila šest milijardi kuna, pa u kratkom roku ne bi trebalo biti problema s poslovanjem.

Uvid u bilancu za prvih šest mjeseci 2022. otkriva da se HEP već tada počeo naglo zaduživati, a u drugoj polovini godine se to samo intenziviralo.

Krajem 2021. je zabilježeno manje od milijardu kuna obveza prema bankama i drugim financijskim institucijama (915 milijuna), a na dan 31. lipnja 3.77 milijardi kuna. 2.85 milijardi kuna novog duga u samo pola godine je definitivno razlog za uzbunu.

Zaduživanje zbog financiranja vladinih mjera

Stoga se HEP već morao zadužiti u prvoj polovici prošle godine, da bi financirao vladine mjere kojima ga se prisiljava da cijene drži umjetno nisko. Jednostavno, troškovi su rasli daleko više od prihoda, što je stvorilo probleme s likvidnošću i HEP se morao jako zadužiti.

Konkretno, prihodi su u odnosu na isto razdoblje prošle godine narasli za 2.4 milijarde kuna, a rashodi za 5.38 milijardi kuna. Razlika je 2.98 milijardi kuna, što je gotovo identično rastu obveza kod banaka i ostalih financijskih institucija.

HEP se mora zaduživati da bi pokrio investicije (obnova postrojenja i izgradnja novih) i rast ulaznih troškova (nabava sirovina), a ne smije dovoljno povećavati prihode jer mu je vlada to zabranila državnim dekretom.

Čak ni zaduživanje nije dovoljno jer su banke procijenile da je previše rizično i naplatile bi visoke kamate, pa država direktno upumpava novce da bi spasila kompaniju.

Narastao uvoz električne energije, proizvodnja iz ugljena, plina i lož-ulja

Situaciju u kojoj se HEP našao zbog mjera vlade nam je objasnio i financijski forenzičar Marko Rakar. Prema njegovom dojmu, uz neodrživo poslovanje s trenutnim cijenama, postoje i indicije da je HEP loše isplanirao trgovanje električnom energijom.

"Prihod HEP grupe u 2021. godini je bio ukupno 16 milijardi kuna, što znači da 'subvencija' vlade odgovara čak 35 posto ukupnog prihoda (2021. godine). Da bude totalno jasno, vlada nije HEP-u uplatila ništa, nego im je naredila da o svom trošku zadrže cijenu na niskim razinama (druge vlade u drugim zemljama nisu koristile takvu metodu 'kontrole' cijena)", objašnjava.

"Električna energija se prodaje po načelu 'margin' cijena, a to znači da se koristi najskuplji mogući izvor kao referentna cijena električne energije koja se stavlja u prodaju. Hrvatski elektroenergetski kapaciteti su dobrim dijelom vezani na obnovljive ili troškovno stabilne i predvidive izvore električne energije te smo samo dijelom izloženi fosilnim gorivima, uključivo i plinu, kao pogonskim gorivom za električne centrale", navodi naš sugovornik.

"Svi zajedno se možemo upitati zašto se to dogodilo?"

"To znači da je stvarna proizvodna cijena električne energije za HEP samo dijelom vezana za cijene fosilnih goriva (plina, lož-ulja i ugljena). Za primijetiti je i kako HEP gotovo da i nema investicije u nove proizvodne kapacitete, tako da nije opterećen velikim troškom amortizacije u proizvodnji jer crpimo električnu energiju iz pogona koji su sagrađeni prije mnogo godina", napominje Rakar.

"U 2022. godini, za primijetiti je kako je vidljivo povećan udjel plina i lož-ulja kao pogonskog goriva za proizvodnju električne energije (takvih situacija nismo imali u prethodnim godinama), te rekordna potrošnja ugljena, pa se svi zajedno možemo pitati zašto se to dogodilo. Također, veliki dio električne energije uvozimo, što znači da je taj udio struje vjerojatno kupljen po 'margin' cijenama", upozorava.

Hrvatska je 2022. 18.5 posto električne energije proizvodila u termoelektranama na plin i lož-ulje, za nekoliko postotnih bodova više nego prethodnih godina. Iz ugljena je dobiveno 7.8 posto, blago više nego 2021., 2020. i 2019. Udio uvoza je također bio veći nego prethodne dvije godine.

Je li HEP kupovao skupo, a prodavao jeftino?

"Sasvim je moguće da je HEP kao veliki prodavatelj i izvoznik električne energije prodao električnu energiju po unaprijed dogovorenim dugoročnim i niskim cijenama svojim velikim kupcima, dok je bio istovremeno prisiljen kupovati električnu energiju za redovnu dnevnu potrošnju po 'margin' cijenama koje su prošle godine vladale na tržištu, a koje su u trenucima znale biti i do deseterostruko veće od cijena na koje smo navikli u prethodnim godinama", navodi Rakar. 

Naš sugovornik ističe kako je jednostavno loša strategija trgovanja, s namjerom ili propustom, mogla dovesti HEP do problema. Ako je to istina, zajedno s činjenicom o poremećaju u financijskim tokovima zbog državnog sekreta vlade o ograničavanju cijena, to bi u skorije vrijeme moglo dovesti do ogromnih problema u HEP-u.

"Dakle, analizirajući javno dostupne brojeve, možemo pretpostaviti da se u HEP-u s električnom energijom dogodila slična situacija kao i u Ini s prodajom plina. Punu sliku ćemo dobiti tek objavom financijskih izvješća, no za sada se nazire takav zaključak (kolosalno loše upravljanje, kao i mito & korupcija ili kombinacija svih tih faktora je također vjerojatno razlog)", navodi Rakar.

"Gdje je nestao taj silni novac?"

"Ako je to doista tako, sasvim je jasno da su bilanca i račun dobiti i gubitka HEP-a u velikom stresu te vlada nema drugog izbora nego u pokušaju spašavanja HEP-a napraviti dokapitalizaciju društva čime bi se pokrili gubici i dubioze, a HEP ostao likvidan. "

"Nadajmo se samo da će nam netko objasniti i odgovarati za to gdje je nestao taj silni novac da bi HEP morali dokapitalizirati za impresivnih 900 milijuna eura, kako je to najavio premijer", zaključuje financijski forenzičar.