Dujmović je, primjerice, izjavio kako je “Zvonko Bušić toliko osebujan da ne bi bila dovoljna tri filma da ga se predstavi”, s čime se Kurbaša ipak nije složio jer on smatra “kako je priča o Zvonku toliko velika da bi trebalo 12 serija da se ispriča”. 

Opravdavanje otmice aviona

 

Dujmović je pokušavao opravdati činjenicu da je Zvonko Bušić oteo avion pun putnika te postavio bombu koja je ubila njujorškog policajca: “S obzirom na situaciju u Jugoslaviji u kojoj je Hrvatska potlačena, klasična kolonija, u tijeku gotovo masovna likvidacija hrvatskih političkih emigranata... Više od 100 ljudi ubijeno je u raznim udbaškim akcijama u 45 godina Jugoslavije. Bušić shvaća da nešto treba napraviti. Njegov daljnji rođak, Bruno Bušić, napisao je tekst Deklaracije o položaju Hrvatske. Jedini zahtjev koji je Bušić postavio u otmici zrakoplova bio je taj da se Deklaracija objavi u uglednim svjetskim medijima kako bi se pomoglo Hrvatskoj i prihvatila činjenica da Hrvati imaju pravo na državu.”

 

 

Slijedi dodatno peglanje otmičareva imidža, pa Dujmović tvrdi kako su ljudi koje je s avionom oteo Bušić o njemu govorili sve najbolje. U stručnoj literaturi za to postoji naziv - Stockholmski sindrom.

 

Glumac Kurbaša pak tvrdi da je Zvonko Bušić bio “idealist u globalnom smislu te riječi”, što god to značilo, te da je on kao otmičar i čovjek koji je skrivio smrt policajca, kao kasniji bjegunac iz zatvora “esencija ljudske duše”. Po Kurbaši, od Bušića - osim kako oteti avion - možemo naučiti kako da “svi budemo kao jedno”, što je standardna fantazija ekstremnih nacionalista (Ein Führer, ein Volk), te je svoj retrogradni svjetonazor sažeo u sljedeću rečenicu: “Hrvatski čovjek je temelj hrvatske obitelji, hrvatska obitelj je temelj hrvatskog društva.”

 

 

No, Dujmović je dodao kako su “Hrvati površan i nezahvalan narod”, jer se svi ne klanjaju sjećanju na Zvonka Bušića ili ih jednostavno nije briga za njega. Kurbaša je naglasio da ga ne zanimaju mišljenja kazališnih kritičara o predstavi “Tko je ubio Zvonka Bušića?”, te da je ona rađena “za publiku”.

 

Na kraju je Kurbaša izreklamirao premijeru predstave, koja je zakazana za ovaj petak u Centru za kulturu Trešnjevka, dok je Dujmović podsjetio da je promocija njegove knjige o Zvonku Bušiću dan prije na Kaptolu. 

 

Usput, za sve one koje zanima odgovor na pitanje “Tko je ubio Zvonka Bušića?”, a ne da im se čitati knjigu Tihomira Dujmovića ili gledati predstavu s Robertom Kurbašom, otkrit ćemo vam nepobitnu i od policije utvrđenu činjenicu: ubojica Zvonka Bušića je Zvonko Bušić. Dotični je 2013. izvršio samoubojstvo jer ga je razočarala današnja Hrvatska. Dakle, ta “esencija ljudske duše” i “idealist u globalnom smislu te riječi” ne samo da je oteo avion pun ljudi, ne samo da je postavio bombu koja je ubila američkog policajca, nego je na kraju ubio i samoga sebe.