ANDRIJA Mohorovičić bio je istaknuti hrvatski znanstvenik rođen 1857. godine, svjetski poznat po svojim radovima u seizmologiji i meteorologiji. Od malena je pokazivao sklonost prema knjigama te interes za prirodne znanosti. Njegovo istraživanje kod Pokupskog nakon potresa postavilo je temelje seizmologije te omogućilo bolje razumijevanje Zemljine unutrašnjosti. Njegovi radovi poslužili su brojnim istraživačima tekuće i iduće generacije.

Mladi profesor Mohorovičić

Rodio se u malom mjestu pored Opatije po imenu Volosko. Tamo je završio osnovnu školu, a nakon toga otišao u gimnaziju u Rijeku. Studirao je u Pragu, a nakon studija vratio se u Hrvatsku. Puno je radio kao profesor: prvo u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, zatim u realci u Osijeku, a onda se preselio u Bakar, gdje je predavao u Nautičkoj školi. 

Ipak, 1892., na poziv starijih profesora i znanstvenika, stiže u Zagreb, gdje radi kao upravitelj Meteorološkog opservatorija na Griču. Godinu dana nakon toga je obranio meteorološki doktorat na Sveučilištu u Zagrebu. Uskoro počinje predavati na Mudroslovnom fakultetu (danas FFZG) geologiju i astronomiju. 

Najveći hrvatski doprinos modernoj seizmologiji

Njegov najznačajniji doprinos znanosti jest otkriće Mohorovičićevog diskontinuiteta, granice između Zemljine kore i plašta. Analizirajući seizmičke valove izazvane potresom kod Pokupskog 1909. godine, Mohorovičić je primijetio da se ne kreću istom brzinom kroz cijelu unutrašnjost Zemlje.

Zaključio je da se valovi ubrzavaju kada prelaze iz kore u gušći materijal plašta. Njegov rad bio je iznimno poznat u znanstvenim krugovima. Mnogi su geolozi i seizmolozi odlučili istraživati Zemljin plašt upravo na temelju njegovih radova.

Doma je bio poznat i po drugim stvarima. Bio je među prvima koji su zagovarali korištenje meteoroloških postignuća u praksi. Smatrao je da bolje razumijevanje atmosferskih pojava može olakšati život običnog seljaka ili pomorca. Takve stavove razvio je slušajući priče mornara iz Rijeke i okolice, koje je upoznao dok je bio profesor u Nautičkoj školi.

Atipičan znanstvenik, dobar muž i uzoran otac

U privatnom životu bio je privržen otac i suprug, a rad ga nije otuđio od očinskih i bračnih dužnosti. Bio je vrlo potresen smrću svog sina 1912. godine, pa je više vremena otada provodio sa suprugom Silvijom.

Da je bio dobar otac, dokazuje i činjenica da je njegov sin Stjepan pisao ovako o njemu: "Bio je vedar i dobroćudan čovjek, čiji je život bio pod strogim redom, kao i njegov kronometar, no svejedno ga nikad niste mogli okarakterizirati kao dosadnog. Volio je zbijati šale i uživati u društvu s prijateljima."

Mohorovičić je bio pravi intelektualac, zanimale su ga i stvari izvan njegove uže specijalizacije. U slobodno vrijeme čitao je njemačke, francuske, talijanske i britanske novine. Stranim jezicima je odlično baratao još od mladosti provedene u Pragu. Bio je isto tako upućen u aktualnosti hrvatske politike toga vremena te je zastupao nacionalne ideje i protivio se mađarizaciji. 

Njegov najveći porok bio je duhan koji nikad nije prestao pušiti. Rekao je da mu se sve najvažnije stvari u životu događaju petkom. Umro je 18. prosinca 1936. godine u Zagrebu. Taj dan bio je također petak.