Foto: Index, FAH

OPET se rade cirkusi zbog posjete nekog svjetskog šalabajzera – što mislim o Erdoganu kao političaru ovaj put nije ni bitno. Ne zanima me tuđa sramota nego naša.

Upute policije građanima povodom Erdoganovog posjeta su fantastične u svom nekuženju kako svijet uopće funkcionira i od čega se uplaćuje za njihove plaće, uz ostalo. Prenosim tek par redaka, iz kompletnih uputa koje imaju 6-7 stranica:

PREPORUČAMO GRAĐANIMA DA:
- da odlazak s posla u utorak 26. travnja obave do 15.30 sati,
- da u srijedu 27. travnja odlazak s posla planiraju između 16.15 i 17.30 sati.

Pa kakav bezobrazluk! Znači, policija, kao primjer javnog servisa na usluzi građanima nam "preporuča" kad da ljudi odu s posla!!! Koga briga za tržište, proizvodnju, deadlinese, realni sektor, šefove, nadređene, podređene i sve ostale zahtjeve produkcije kako čijeg posla, koga briga za odlaske djece u školu ili doktoru, nego idem doma kad mi neki Erdogan i njegov sluga hrvatski policajac kaže!

"Sori šefe, imam dva sales poziva u vrijednosti 10k eura na čekanju, ali policija kaže da odlazak s posla obavim do 15:30."

Naviknuti na rad u državnoj službi

Šta koga briga kad će tko planirati dolazak i odlazak s posla u privatnoj firmi? Kome je, osim kolegama, djelatnik privatne tvrtke dužan prilagođavati svoje ponašanje?

Hrvatski državni službenici zamišljaju da ljudi idu na posao da bi vrtjeli palčevima do nekog arbitrarnog sata i onda otišli da ne stvaraju gužvu i ne ometaju par besposlenih napuhanaca s nekim titulama dok jedu rahat lokum i kremšnite? Misle da im lova pada s neba, a boravak na poslu je ionako nebitan i slučajan? Ukratko – misle da su sva radna mjesta kao ona u državnoj službi.

Pretpostavljam da su im neka klizna radna vremena i ljudi koji rade vanka regule – pak potpuno nepojmljivi.

Imamo vijesti koje će hrvatske uhljebe sklone "uputama" šokirati – s većine poslova ne odlazi se kako se kome sprdne, ljudi imaju poslovne obaveze, rokove, rezultate, ljudi imaju prodajne sastanke, dogovore, Skype razgovore sa stranim partnerima, prezentacije, predaju materijala, i posjet nekakvog stranog državnika ne zanima ih niti pola posto. Ili imaju privatne obaveze – vode djecu u školu, na tečaj gitare ili do zubara. Hoće li državne službe, koje nas upućuju kada da odemo s posla, nadoknađivati gubitke nastale na taj način? Ne, u logici države i nema gubitka odlaskom s posla, jer se ionako ništa kritično ne radi, a lova ne dolazi po učinku nego pada s neba redovito i po narudžbi.

Državne službe nemaju pojma o ekonomiji

Na svakom najsitnijem koraku, pa čak i ovako nečemu, pokazuje se kako naše državne službe uopće ne shvaćaju kako ekonomija i moderni svijet funkcioniraju. Ne shvaćaju kako se proizvodi taj novac iz kojeg su onda, redistribucijom, i oni plaćeni. Plaćeni, da budu servis građana ove zemlje.

Ne idu ljudi na posao da samo sjede i odu kad Erdoganu i Kolindi paše, nego da nešto naprave i zarade. Nikome se ne proučava 7 stranica besmislenih policijskih prometnih uputa o ponašanju za vrijeme radnog dana, jer vjerovali ili ne – čitaju dokumentaciju vezanu za svoja radna mjesta, business planove IT startupa, prodajne SLA ugovore za strane naručitelje i slično. Ili brinu o tome kako da im djeca dođu u školu na vrijeme. Ne služe ceste za vozikanje pandura i "štićenih osoba", nego za krvotok aktivnosti poduzeća i građana.

Političarima su građani gnjaveži

Normalnim zaposlenim ljudima posjet nekakvog Erdogana zadnja je rupa na svirali, ne zanima ih, imaju svoja zanimanja, poslove i brige. U normalnoj zemlji, državni službenici su tu da im omoguće da ta zanimanja, poslove i brige rješavaju na slobodan, što lakši i brži način. Kod nas je takav odnos nepojmljiv.

U ovakvim situacijama – državni službenici su ti koji od građana očekuju da pomažu njima – pa ajde, dragi gnjaveži od čijih novaca živimo, nemojte nam se muvat po gradu iza tog i tog sata ako baš ne morate.

P.S. O Erdoganu kao političaru inače imam loše mišljenje, ali to je ovdje potpuno nebitno, sve ovo bih napisao i da dolazi bilo tko drugi, od Putina do Obame. Riječ je o odnosu naše države prema našim građanima, kojima služe, i koji rade i za njihove plaće, a ne o konkretnoj osobi koja dolazi i njenim razlozima dolaska, koji građane Hrvatske i nisu dužni zanimati.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Oleg Maštruko je fotograf, pisac, urednik i kolumnist. Objavio je pet knjiga o informacijskim tehnologijama i dvije knjige fotografija, a bio je urednik nekoliko IT magazina.