DOK HRVATSKA za znanost i inovacije izdvaja jedva nešto više od jedan posto svog bruto domaćeg proizvoda (BDP), ulaganja Češke u istraživanje i razvoj znatno su veća i iznose oko dva posto BDP-a.

Ovo je samo jedan od pokazatelja koji pokazuju u kojoj je mjeri Češka danas razvijenija od Hrvatske. Dijelom, to je i odgovor na pitanje zašto je danas razvijenija od nas, s obzirom na to da su ulaganja u znanost i inovacije jedan od temelja razvoja gospodarstva.

Hrvatska danas u inovacije i znanost ulaže kao Češka prije 20 godina

Hrvatska je 2019. godine za istraživanje i razvoj, prema podacima eurostatističara, izdvajala samo 1,11 posto svog BDP-a, a Češka 1,94 posto BDP-a. Još do prije samo nekoliko godina ulaganja u znanost i inovacije nismo uspijevali prebaciti ni preko granice od jedan posto BDP-a, dok su Česi taj problem riješili još 90-ih godina prošlog stoljeća. Danas su hrvatska ulaganja u znanost i inovacije otprilike na razini na kojoj su u Češkoj bila sada već davne 2000. godine. 

Ulaganja u znanost i inovacije važna su karika u lancu napretka ekonomije i društva. Češka je poticala taj vid ulaganja u budućnost i mjerama porezne politike, Hrvatska uglavnom nije. Uz to, Češka ima i jaku tradiciju inovacija, a u inovativnost ulaže kako javni, tako i privatni sektor. Kod nas su ulaganja u znanost i inovacije dosad bila više javna, nego privatna, iako se i tu situacija posljednjih godina mijenja. 

Češki izvoz auta veći je od cjelokupnog robnog izvoza Hrvatske

Rezultat velikih čeških ulaganja u znanost i inovacije je znatno veći i kvalitetniji izvoz. Ukupan češki robni izvoz u 2018. godini iznosio je, prema podacima međunarodnih institucija, oko 200 milijardi američkih dolara, što je Češku svrstavalo na 27. mjesto svjetskih izvoznika. Čak 11,3 posto češkoga izvoza odnosi se na automobile, čemu još valja pribrojiti, kako pokazuju podaci o ekonomskoj kompleksnosti, i 7,8 posto ukupnog izvoza koji se odnosi na rezervne dijelove za motorna vozila. Uz to, 5,4 posto češkoga izvoza otpada na izvoz računala. Istodobno, ukupan hrvatski robni izvoz 2018. godine je, prema istim podacima, iznosio samo 17,8 milijardi dolara, što je manje od češkog izvoza automobila. 

Hrvatska slabo kotira i kada je riječ o složenosti proizvoda koje izvozi. Indeks ekonomske kompleksnosti pokazuje da je Češka u 2018. godini po kompleksnosti proizvoda bila na osmom mjestu u svijetu, po čemu je bila bolje plasirana čak i od Austrije, koja je držala 11. mjesto na svjetskoj rang listi kompleksnosti proizvoda koje izvozi. Istodobno, Hrvatska je bila na 37. mjestu. I ne samo to: u odnosu na 2000. godinu,  Hrvatska je na ljestvici kompleksnosti proizvoda potonula za dva mjesta, dok je Češka napredovala s 15. na osmo mjesto. 

Češka proizvodi složene proizvode, Hrvatska ne

"Indeks ekonomske kompleksnosti mjeri koliko su kompleksni proizvodi koje izvozite, odnosno koliko su različiti od onoga što izvozi ostatak svijeta. Jabuke je relativno lako proizvesti, može ih proizvesti i Hrvatska, i Njemačka, i Irak. No, dijelove za space shuttle Hrvatska ne može proizvesti, ali Njemačka ili Japan mogu. Češka može proizvesti jako kompleksne proizvode i već desetljeće je u top 10 zemalja što se tiče ekonomske kompleksnosti“, objašnjava za Index Vedrana Pribičević iz Zagrebačke škole ekonomije i managementa. 

Naravno, Češka ima i znatno jaču i dulju industrijsku tradiciju od Hrvatske. No u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata i u Hrvatskoj se dogodio snažan industrijski uzlet. Ipak, poručuje Pribičević, iskustvo je pokazalo da to nije bilo dovoljno za stvaranje industrijskog društva.

Česi su i u tranziciji sačuvali glavninu svoje industrije, dok se Hrvatska okrenula "suncu i moru" 

"Na primjeru Jugoslavije smo vidjeli da nasilna industrijalizacija ne funkcionira jer industrijalizacija nije samo zidanje tvornica, nego nastanak inkluzivnih ekonomskih i političkih institucija i nastanak novih klasa, posebice srednje klase", ističe Pribičević. 

U svakom slučaju, Češka je i u razdoblju tranzicije uspjela sačuvati glavninu svoje industrije. Hrvatska nije: umjesto industriji, okrenula se razvoju usluga, posebno turizmu. Češka zbog toga i danas spada među vodeća industrijska područja Europe, dok je Hrvatska u očima svijeta postala prvenstveno sezonsko odmaralište za turiste iz svih krajeva Europe i svijeta, pa tako i iz Češke. 

U vrijeme pada "željezne zavjese" gledali su nam u leđa

Međutim, početkom tranzicije, prije 30-ak godina, stvari su bile bitno drukčije. Hrvatska je, uz Sloveniju, podsjeća ekonomski stručnjak Damir Novotny, bila najrazvijenija bivša socijalistička država. Danas je na dnu, barem kada se uspoređujemo s novim, tranzicijskim članicama EU jer je iza nas po stupnju razvoja ostala još samo Bugarska. Stoga ćemo u ovom serijalu pokušati dati odgovor na pitanje zašto su nas drugi pretekli, a počinjemo s Češkom. 

Velik dio krivnje za naše zaostajanje svakako snosi rat, od čijih se posljedica nikada nismo u potpunosti oporavili. Nije nam lako bilo ni nakon Domovinskog rata, kada smo u drugoj polovici 90-ih godina praktično bili isključeni iz globalizacijskih i integracijskih kretanja. No možda i veće štete, upozoravaju ekonomisti, nanijeli smo si sami - neprovođenjem reformi i lutanjima u ekonomskoj politici. Česi, kao i niz drugih iza nekadašnje "željezne zavjese", te su vlastite greške uglavnom izbjegli.  

Nakon "baršunaste revolucije" okrenuli su se privlačenju stranoga kapitala

"Češka se odmah na početku tranzicije okrenula privlačenju stranih ulaganja, odmah su krenuli s privatizacijom teške industrije, posebno automobilske, kao i čeličana. Kasnije su počeli privlačiti greenfield ulaganja. Sve je to potaklo ekonomsku aktivnost u Češkoj", napominje za Index Novotny, ukazujući na privatizaciju ponosa češke industrije, Škode, koja je danas dio Volkswagen Grupe.

Osim toga, dodaje, vlade u Pragu, bez obzira na ideološki predznak, bile su okrenute jačanju uvjeta poslovanja u Češkoj. Češka se odlučila, po uzoru na susjednu Njemačku, na malu i učinkovitu državnu upravu, okrenutu pružanju brzih i kvalitetnih usluga građanima i poduzetnicima, a to je privuklo ulagače, posebno njemačke. K tome, Češka je nastavila razvijati od ranije jaku znanost, pa danas ima neka od najjačih sveučilišta u ovom dijelu svijeta. 

"Moglo bi se reći da su zapravo kopirali njemački model", ističe Novotny. 

Članstvo najprije u Cefti, a onda u EU dalo je snažan zamah češkoj ekonomiji

Osim "baršunaste revolucije" 1989. i stjecanja neovisnosti 1993. dva su ključna događaja koja su snažno utjecala na razvoj Češke u razdoblju nakon kraha socijalizma. Prvi se odnosi na osnivanje Cefte, srednjoeuropske zone slobodne trgovine, na samom kraju 1992. godine, a drugi na ulazak u EU 2004. godine. Češko je gospodarstvo profitiralo od članstva u objema integracijama, što potvrđuju i razmjerno visoke stope rasta BDP-a neposredno nakon ulaska u Ceftu i EU. Osim toga, ni raspad bivše Čehoslovačke nije pratilo kidanje ekonomskih veza između Češke i Slovačke. Naime, iako su 1993. Češka i Slovačka postale samostalne države, obje su bile članice Cefte i do ulaska u EU su ostale u carinskoj uniji. 

"Češka je danas potpuno integrirana država. Osim toga, jedna od karakteristika njihovog društva je tolerantnost, što se odražava i na ekonomiju, ali posljednjih godina i na useljavanje", poručuje Novotny.

Pretekli su i Sloveniju

Osim integriranosti u europska i svjetska zbivanja, provedbu reformi i privlačenje stranih ulaganja, veliku ulogu u razvoju suvremene Češke, ističe Novotny, imali su i fondovi EU. Hrvatska je i u tome zakazala: u EU je ušla tek 2013. godine, a dosadašnja iskustva s povlačenjem novca iz fondova Unije nisu blistava. 

Kada se sve zbroji i oduzme, ne treba se čuditi da je Češka danas znatno razvijenija od Hrvatske. Kako pokazuju podaci Eurostata, češki BDP po stanovniku, iskazan u paritetu kupovne moći, 2019. godine je dosegao 93 posto prosjeka EU. To je čak više i od Slovenije, čiji je BDP po stanovniku, kako pokazuju podaci eurostatističara, u 2019. iznosio 89 posto prosjeka Unije, pa se Češku danas s pravom može nazvati najrazvijenijom tranzicijskom članicom Unije.

Istodobno, hrvatski BDP po stanovniku iznosio je samo 65 posto prosjeka EU i unutar EU je bio veći samo od bugarskog. Dodajmo ovom i kako je Prag s okolicom danas jedna od najrazvijenijih regija unutar EU.

Gospodarski rast u Češkoj bio je veći nego u Hrvatskoj

I podaci ostalih međunarodnih institucija pokazuju da je Češka u posljednjih 25 godina doživjela snažan gospodarski uzlet. Podaci se, doduše, razlikuju od institucije do institucije, oni za prve godine tranzicije su ili nedostupni ili manjkavi, no svejedno pokazuju jasan trend bržeg razvoja Češke od Hrvatske u posljednjih četvrt stoljeća. 

Tako je češki BDP, prema podacima Svjetske banke, 1995. godine iznosio oko 60 milijardi dolara, dok je hrvatski BDP iste godine iznosio oko 22,5 milijardi dolara. Do 2019. godine Češka je svoj BDP, prema tim podacima, uspjela povećati na oko 250 milijardi dolara, a Hrvatska na oko 60 milijardi dolara. 

Još brži rast imao je BDP po stanovniku. U 1995. godini, pokazuju podaci Svjetske banke, češki je BDP po stanovniku iznosio manje od 6000 dolara, dok je hrvatski BDP po stanovniku istodobno bio nešto manji od 5000 dolara. No do 2019. godine češki je BDP per capita narastao na preko 23.000 dolara, a hrvatski na oko 15.000 dolara. 

Imaju manje poreze od nas, ali proračun im je sređeniji i manje su zaduženi

Češka, općenito gledano, ima manje porezno opterećenje od Hrvatske. Podaci Eurostata za 2019. godinu pokazuju da je vrijednost prikupljenih poreza i doprinosa u Češkoj iznosila 36,1 posto BDP-a, dok je u Hrvatskoj ona iznosila 38,7 posto BDP-a. 

Unatoč manjim porezima, Češka u proteklom razdoblju nije imala tako velikih proračunskih problema kao Hrvatska. Primjerice, u 2004. godini, kada su pristupili EU, Česi su imali proračunski manjak od 2,4 posto BDP-a, u jeku posljednje financijske krize 2009. godine fiskalni im je deficit narastao na 5,4 posto BDP-a, nakon čega se smanjivao i od 2016. godine imaju, prema podacima Eurostata, višak u proračunu. Konačne podatke za prošlu godinu još čekamo, pri čemu je jasno da je koronakriza narušila i proračunsku sliku Češke kao što je, uostalom, ugrozila i javne financije ostalih zemalja. 

Hrvatska je, s druge strane, u 2004. godini imala proračunski manjak od 5,1 posto BDP-a, u kriznoj 2009. manjak u proračunu se popeo na 6,2 posto BDP-a, a u također kriznoj 2011. godini dosegao je osam posto BDP-a. Nakon toga počinje njegov postupni pad, a u suficitu smo, kako pokazuju podaci eurostatističara, bili od 2017. godine. Konačne podatke za prošlu godinu još čekamo, a iz objavljenih podataka znamo da je koronakriza izbrisala ono što je prijašnjih godina napravljeno na dovođenju javnih financija u red i da smo ponovno u ogromnom deficitu. 

Posljedica toga je i velik rast javnoga duga kojim se financira državna potrošnja. Hrvatska je u 2019. godini, prema podacima Eurostata, imala javni dug u iznosu od 72,8 posto BDP-a, dok je dug češke države iznosio znatno manjih 30,2 posto BDP-a. I ovdje treba reći kako konačne podatke za 2020. još čekamo, a iz dosad objavljenih podataka znamo da se hrvatski javni dug približio brojci od 90 posto BDP-a. 

Dok smo mi ulijevali novac poreznih obveznika u rupe bez dna, Češka je provodila ambiciozan program privatizacije

Ekonomisti upozoravaju da je znatno bolje stanje čeških javnih financija od hrvatskih rezultat reformi koje je Češka provodila proteklih desetljeća, a koje su za cilj imale smanjenje uloge države u ekonomskom životu. Pojednostavljeno, dok je Hrvatska novcem poreznih obveznika spašavala brojne gubitaše, Češka je provodila ambiciozan program privatizacije. Čak su, ističe Novotny, privatizirali i velik broj bolnica. Isto tako, reformirali su državnu upravu, što Hrvatska u stvarnosti nikada nije napravila pa i danas imamo izrazito glomazan sustav državne uprave te razmrvljen sustav lokalne samouprave.  

"Može se reći da je Hrvatska danas tamo gdje je Češka bila prije 15-ak godina", zaključuje Novotny. 

Sve to ne znači da i Češka nema velikih problema. Jedan od izazova s kojima se Česi suočavaju je korupcija. 

Nezaposlenost u Češkoj je vrlo mala, nedostaje im radne snage

Unatoč tome, Češka, a posebno Prag, ostaje jedan od glavnih magneta u tranzicijskim zemljama za doseljavanje stranaca. Češka se suočava s nedostatkom radne snage, na što upućuju i podaci Eurostata, prema kojima je krajem 2019. godine, uoči izbijanja koronakrize, imala stopu nezaposlenosti od samo dva posto, a sredinom prošle godine, u jeku krize koju je izazvala pandemija koronavirusa,  2,7 posto. 

Hrvatska je, najviše zbog iseljavanja, stopu nezaposlenosti do kraja 2019. godine, prema podacima Eurostata, smanjila na 6,4 posto, dok je krajem lipnja prošle godine ona iznosila 8,4 posto. Treba reći i da je dio hrvatskih radnika bolje sutra proteklih godina potražio u Češkoj, iako se brojke naših iseljenika u tu zemlju ni približno ne mogu uspoređivati s brojkama onih koji su otišli u Njemačku ili Irsku.