Foto: 123 RF, Screenchot: Youtube DM

LIJEČNICA iz Slovenije koja je uložila prigovor savjesti i više ne prima djecu čiji roditelji nisu dozvolili da ih se cijepi, o kojoj smo jučer i danas pisali, nije izuzetak među pedijatrima. Poznata hrvatska pedijatrica Marina Lichter Štajduhar iz zagrebačkog doma zdravlja u Runjaninovoj također odbija liječiti djecu koju roditelji ne žele cijepiti.

U razgovoru za Index otkrila je kako ona postupa s roditeljima koji odbijaju cijepiti svoju djecu. Ova je liječnica ujedno i predsjednica Povjerenstva za imunizaciju u Hrvatskom društvu za preventivnu i socijalnu pedijatriju.

Iza nje su godine iskustva tijekom kojih je naišla i na one roditelje koji svoju djecu nikako ne žele cijepiti. Na sreću, kaže, nema ih puno, no oni koji su se tako postavili - s njima je sve riješila po kratkom postupku.

"Ako mi ne vjeruju, ne mogu im biti liječnica"

"Pedijatar je osoba od najvećeg povjerenja u obitelji. Roditelj koji smatra da ću dobro izliječiti njegovo dijete pa me odabrao kao liječnika svom djetetu, a pritom smatra da mu želim naštetiti cijepljenjem, onda znači da nešto nije u redu s tim povjerenjem. Zato nakon što im objasnim zbog čega je potrebno cijepiti dijete i ako oni to i dalje odbijaju, kažem im neka uzmu djetetov karton i pronađu mu drugog pedijatra.

Jednostavno ne mogu komunicirati s roditeljima koji ne bi htjeli cijepiti dijete, a htjeli bi da ga onda liječim kad dobije neku od bolesti koja se mogla prevenirati cijepljenjem", rekla je za Index dr. Lichter Štajduhar.

I dok je, kaže, Hrvatska zemlja u kojoj je cijepljenje zakonski obavezno, postoje razvijene europske zemlje poput Njemačke, Italije i Engleske gdje to nije zakonska obaveza, a koje su pronašle mnogo bolja rješenja.

Istaknula je kako te zemlje imaju rigoroznije mjere prema Zakonu o kućanstvu u zaraznim bolestima. Kod njih po zakonu ne morate cijepiti dijete, ali ga zato ne možete upisati niti u jedan vrtići niti školu ako nije cijepljeno.

"Niti jedno njihovo zdravstveno osiguranje neće vam pokriti liječenje bolesti koje ste mogli prevenirati cijepljenjem. Poput recimo hepatitisa B, a poznato je kako čak 70 posto djece koje dobiju hepatitis B razviju cirozu jetre. A to je liječenje izuzetno skupo.

Znači tamo morate sami snositi troškove liječenja hepatitisa, hripavca, tetanusa. Nije se jednom dogodilo da roditelj kod nas nije htio cijepiti dijete i onda se preselio u Italiju i tamo nije mogao upisati dijete u školu. Ja sam za taj sistem. Trebao bi se rigorozno provesti zakon da dijete ne može ići ni u vrtić, a ni u školu ako nije cijepljeno", rekla nam je dr. Lichter Štajduhar.

"Roditelji koji ne žele cijepiti djecu bi sami trebali plaćati liječenje"

Pedijatre u Hrvatskoj dosta opterećuje natezanje s onima koji odbijaju cijepljenje.

"Ja sam prvi put na sastanku o pneumokoku iznijela stav, to se dosad nitko još nije usudio, da bi bilo dobro da počnemo razmišljati o tome da ne moramo zakonski sankcionirati roditelje koji odbijaju cijepljenje, ali se njihovoj djeci onda u slučaju tih bolesti za koja postoje cjepiva ne plaća liječenje.

Nema onda izlike, ja sam jako siromašan, a dijete ima hripavac. Morate platiti liječenje kad ga niste htjeli zaštititi.

Meni se dogodilo i to da su jednom cijepili dijete pa onda više nisu htjeli. Ja sam im lijepo objasnila što im se može dogoditi djetetu. Potom sam im rekla ili ga cijepite ili uzmite karton i odnesite ga drugom doktoru. Zanimljivo je da ti isti roditelji koji ne žele cijepiti su zaštićeni od tih bolesti zato što su njih roditelji prije dali cijepiti", ispričala je dr. Lichter Štajduhar.

Ona je u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo prije dvije godine izradila pravni formular u kojem su tražili roditelje da ga potpišu ako odbiju cijepiti dijete. U njemu je stajalo da ako im dijete oboli od bolesti koju su mogli spriječiti cijepljenjem, da su sami zakonski i pravno odgovorni. Recimo ako ono dobije parotitis i ostane trajno sterilan ili dobije cirozu te neko trajno oštećenje zato što su roditelji odlučili u njegovo ime dok ono to samo nije moglo. No, nitko ga nije htio potpisati", rekla nam je dr. Lichter Štajduhar.

Kazala je kako se formular dijelio i po rodilištima, dodajući kako su roditelji dosta hrabri u tim odlukama da ne cijepe dijete, ali ne žele i pravno odgovarati pred njim ako ga trajno oštete.

 

Roditelji ne žele preuzeti odgovornost

Navela je i primjer iz zarazne. Kaže kako su roditelji doveli dojenče s hripavcem i prvo su ih pitali je li dijete cijepljeno. Nakon što su roditelji kazali da nije, pitali su ih tko je djetetov pedijatar. Potom krene istraživanje je li liječnik prijavio roditelje ili nije.

"Prema našem Kaznenom zakonu prvo odgovara liječnik, a onda roditelj. S tim da su mi u zaraznoj rekli da roditelji nikad nisu rekli da su oni krivi, već da jednostavno nisu bili dovoljno informirani i odgovornost pada na liječnika", rekla nam je dr. Lichter Štajduhar.

Razgovarali smo potom s epidemiologom dr. Bernardom Kaićem iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji je za Index otkrio najnovije podatke o procijepljenosti u 2016. godini. U Hrvatskoj je procijepljenost oko 90 posto.

Kazao je kako se rezultati jako razlikuju od županije do županije. U nekima je tako prosjek dosta pao. Zbog toga su se pojavile i neke epidemije do kojih, kaže, ne bi došlo da su se svi cijepili.

Dr. Kaić: Procijepljenost u Hrvatskoj pada već petu godinu

"Činjenica je da nam procijepljenost pada zadnjih pet godina. Sad se drži oko 90 posto na razini Hrvatske, no nekad smo imali 95 posto. No postoje velike razlike među županijama. Prije godinu dana smo imali epidemiju ospica s preko 200 oboljelih.

Ispod prosjeka su nam Dubrovačko-neretvanska i Splitsko-dalmatinska županija. Zapravo oni su redovito ispod prosjeka. Primjera radi lani je procijepljenost MoPaRu cjepivom (protiv ospica, parotitisa, rubeole), prvom dozom koja se daje s godinu dana, bila samo 80 posto u tim županijama, dok je hrvatski prosjek 93 posto", rekao nam je dr. Kaić.

Spomenuo je i formular o kojem nam je govorila i dr. Lichter Štajduhar, a kojeg je ukinulo Ministarstvo zdravstva i više se ne daje roditeljima. Kazao je kako je on uveden na traženje pedijatara.

"Oni su njime htjeli opravdanje u slučaju da roditelji odbiju cijepljenje. No počeo se pogrešno koristiti kao dokument za prijavu roditelja sanitarnoj. Roditelji ga nisu htjeli potpisati. Bio je samo godinu, dvije u primjeni kod cijepljenja, no onda ga je Ministarstvo uklonilo", rekao nam je dr. Kaić koji smatra da bi s liječnicima koje skrbe o djeci koja nisu cijepljena trebalo više poraditi.

Objašnjava kako stav liječnika i sestara u ordinaciji o cijepljenju jako utječe na roditelje.