RATNI fotoreporter Zoran Marinović uključio se uživo za N1 iz ukrajinskog grada Kramatorska. Opisao je trenutnu situaciju na bojištu.

"Situacija je vrlo loša. Ovo je jedan rat koji se ne može usporediti gotovo ni s čim. Ja dvadesetak godina konstantno pratim sukobe diljem svijeta. Ovo još nisam doživio. Dan ovdje počinje tako da Rusi zaspu Bahmut s neviđenom količinom granata. Onda se pokušava Wagner probiti do nekih položaja.

Ako ne uspiju, opet se zasipa granatama. Kad izađu van Bahmuta, padne pet granata na Kramatorsk, 300 metara od naše zgrade padne granata u stambenu četvrt u kojoj nema ni jednog vojnog objekta. Pet mrtvih, šest, tristo mrtvih – vjeruj mi da sam zaista umoran od ovog svega, baš sam umoran jako”.

"Količina brutalnosti nije usporediva ni s čim"

Marinović je usporedio situaciju u Ukrajini s Drugim svjetskim ratom.

“Količina te brutalnosti zaista nije usporediva ni s čim. Ovdje nema nikakvog pokušaja da se stvari smire. Tek prije dva tri dana čini mi se kao da je počela prava ofenziva, pravi rat. Kao da se od Bahmuta želi napraviti neki suvenir koji će se Kremlju svečano dodijeliti, a taj suvenir će biti jako krvav.  Bahmut nema posebnu taktičku vrijednost, ali Ukrajinci osjete da ga mogu braniti, a Rusi ga žele zauzeti pod svaku cijenu da Putin 24. veljače može izaći i reći da je pao i Bahmut”.

“Ti svaki dan možeš čuti 200 mrtvih, 300 ranjenih, sutra 140 mrtvih… Ovo je jedna tragedija kakvu uopće ne mogu opisati. Brutalno, teško, nesretno. Čini mi se da nitko nije spreman popustiti. Ukrajinci sigurno ne. Toliko je neizvjesno da sad ovo što mi pričamo može biti stara vijest. Tolika količina detonacija, destrukcije, sile, granata, da jednostavno Ukrajincima, koliko god da su odlučni, neće biti lako”.

Međunarodna pomoć

Kad je riječ o međunarodnoj pomoći, kaže: “Ono najviše što se očekuje su tenkovi i avioni, a oni sigurno neće brzo doći. Ali, ne može oklop ili avion promijeniti tok rata. Motivacija i spremnost će promijeniti tok rata. Ja ne sumnjam u ishod. Samo me strah da će ishod biti dalek i da će se platiti s ogromnim žrtvama”.

Na pitanje boji li se za sebe u ovakvom gradu, odgovara: “Naravno da se bojim. Kad bi došao u ovakvu situaciju, a da se ne bojim, sumnjao bih u svoju razboritost. Prije pet dana poginuo nam je kolega s medicinskog punkta. Bili smo u tolikom šoku. To je toliko strašno i toliko se plašimo. Ne mogu sad zaći u duboku emociju, ali naravno da se plašim”.

“Svi mi novinari smo stara garda. Mi prašinari ne vjerujemo sreći. Ovo nije rutina i nikad se čovjek ne može pripremiti na takvu patnju. Nema ni hotela ni restorana, nama je jedina opcija iznajmiti stare sovjetske stanove koji izgledaju nevjerojatno kao u seriji Černobil. 

Unutra nas bude po 4, 5, spavamo na madracima, jastucima. Počastiti se nekom pizzom bilo bi nevjerojatno izobilje. Ja sam se danas nakon 15 dana otuširao i obrijao. Ali sve je to u opisu našeg radnog mjesta. Mi smo ovdje došli svojom voljom pa se s tim stresom lakše nosimo. Ali ne možeš se na ovo pripremiti i ne možeš se ne plašiti jer je ovo strašno”.