U OŽUJKU 1991. godine rat se mogao osjetiti na svakom koraku. Pobunjeni Srbi zauzeli su Pltivička jezera.

Tada su se radnici poduzeća Plitvice suprotstavili pripajanju Krajini. Mile Martić, jedan od vođa pobunjenih Srba i šef kninske milicije, poslao je na područje Mukinja, 28. ožujka 1991. godine, skupinu milicajaca da riješe taj slučaj. Poslao ih je da onemoguće prosvjed radnika poduzeća Plitvice protiv pripajanja tog područja Krajini.

Na koranskom mostu bile su istaknute zastave SAO Krajine i Jugoslavije, a odbor srpske demokratske stranke u Titovoj Korenici 29. ožujka 1991. godine donio je odluku o promjeni strukture zaposlenih u Nacionalnom parku Plitvice te su tako čuvarsku službu preuzeli ljudi iz Knina.

Predstavnici mjesnih zajednica slunjske općine sastali su se u Drežnik Gradu i zaključili kako hrvatska vlada ne poduzima ništa protiv nelegalne pretvorbe poduzeća "Plitvice" pa je tražena akcija legitimnih organa Republike Hrvatske.

Policija došla osloboditi Plitvička jezera od pobunjenih Srba

Zadnji dan ožujka 1991. godine, nekoliko stotina pripadnika specijalne postrojbe MUP-a Rakitje, Antiterorističke jedinice Lučko i jedinice za posebne namjene Kumrovec krenulo je noć uoči Uskrsa prema Plitvičkim jezerima.

U ranim jutarnjim satima 31. ožujka na glavnom pravcu kretanja, zapriječenog balvanima, kolonu vozila s hrvatskim specijalcima napali su teroristi samoproglašene tzv. SAO Krajine iz zasjede na glavnoj prometnici nedaleko plitvičkih hotela i pratećih objekata.

Na kolonu je otvorena vatra iz okolne šume. U autobus pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tromblonska mina, srećom, neizvučenog osigurača i nije eksplodirala. Pripadnici hrvatske policije ubrzano su izašli iz vozila, rasporedili se uz cestu i u šumi, uzvratili vatru u smjeru iz kojeg je na njih pucano te napredovali po dubokom snijegu i magli. 

Sukob je potrajao nekoliko sati, a pobunjenici su bili prisiljeni povlačiti se. Prema policijskim izvješćima, nakon uspješno provedene akcije Plitvice uhićeno je 29 srpskih ekstremista, a 18 ih je kazneno prijavljeno zbog oružane pobune.

Kako je poginuo prvi hrvatski redarstvenik

Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostala je zapamćena po prvom poginulom hrvatskom redarstveniku, pripadniku Jedinice za posebne namjene Rakitje Josipu Joviću, a sedam pripadnika Specijalne policije je ranjeno.

Prema riječima suboraca, Jović je bio u vrhu napadu prema zgradi pošte, a iako je nosio pancirni prsluk netko od terorista ga je pogodio u nezaštićeni dio tijela. Kola hitne pomoći stigla su u trenu, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitetski vojni helikopter još uvijek dajući znakove života, no preminuo je na putu do bolnice. 

Posthumno je promaknut u čin bojnika. Jović je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom, Spomenicom Domovinskog rata, Spomen značkom I. gardijske brigade "Tigrovi" i Spomenicom I. poginulog redarstvenika Ministarstva unutarnjih poslova u Domovinskom ratu.

Rođen je u Aržanu kraj Imotskog 21. studenog 1969. U trenutku smrti imao je 22 godine.

JNA se opredijelila

U akciji je, prema službenim policijskim zapisnicima, uhićeno 29 osoba, među kojima i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a, koji je nedugo zatim političkom odlukom pušten te je postao jedan od glavnih vođa srpske pobune, pogotovo u istočnom dijelu Hrvatske.

Iako je akcija na Plitvicama bila uspješna, lokalni Srbi se nisu pomirili s njom. Nakon toga dana bilo je jasno kako je JNA otvoreno stala na stranu pobunjenih Srba. Dan kasnije, 1. travnja, Republika Srpska Krajina proglasila je svoju nezavisnost od Hrvatske.

Nakon četiri godine Domovinskog rata, umjetna tvorevina SAO Krajina raspala se u samo nekoliko dana u vojno-redarstvenoj akciji Oluja.