SPLITSKO-DALMATINSKA podružnica Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora u srijedu je najoštrije osudila razbijanje spomen-ploče u Tepljuhu, postavljene u povodu Dana sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora tijekom Domovinskog rata 14. kolovoza.

Ploča u Tepljuhu postavljena je kao spomen na logoraše zatočene u srpskim logorima u Kninu (Stara bolnica, Kula, Vojarna i logor Golubić) i na prvu razmjenu logoraša 13. na 14. kolovoza 1991., kad su oslobođena 54 hrvatska vojnika i policajca.

"Kroz te logore prošlo je više tisuća logoraša, koji su u ondje bili zatvoreni bez higijenskih i drugih uvjeta za život, gladni, žedni, na hladnoći i vrućini, uz stalna fizička i psihička mučenja, ispitivanja, a često i silovanja", izvijestili su iz Hrvatskog društva logoraša.

Bacanje kamena na spomen-ploču napad je na vrijednosti Domovinskog rata i to uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, stoji u priopćenju koje je potpisao predsjednik tog društva Ivan Turudić.

Logoraši kažu da napadi dolaze s istog mjesta kao devedesetih

Također se ističe da je riječ o opetovanim napadima koji "dolaze s istog mjesta kao 90-ih".

"Do sada smo iskazali bezbroj puta želju za otvorenim dijalogom, tražili mogućnosti suradnje i po pitanjima zatočenih i nestalih osoba iz Domovinskog rata. Naznačili pravo na ratnu odštetu. Pružajući ruku pomirenja dobivamo pljusku. Razbijanje spomen-ploče, nažalost, moramo shvatiti kao znak upozorenja svim hrvatskim braniteljima i svim stradalnicima u Domovinskom ratu", ističu iz Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.

U priopćenju podsjećaju da je u kninskim logorima ubijeno nekoliko desetaka logoraša.

Na teritoriju Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i na okupiranim dijelovima Republike Hrvatske tijekom 1991. i 1992. bilo je 70-ak logora. Od 30.000 zarobljenih osoba, među kojima je bilo 3000 žena i 500 djece, njih oko 2500 nikad nije stiglo u logore, nego su nakon zarobljavanja ubijeni ili umrli od posljedica zlostavljanja.

Za 804 zatočenika još se ne zna mjesto zatočenja, stradanja ili smrti, i već se 27 godina vode kao nestali. Do sada su postavljene tek 22 spomen-ploče na mjestima bivših logora, i to isključivo na hrvatskom teritoriju, što je veliki pokazatelj da Srbija i tzv. Republika Srpska ne žele priznati svoje zločine, priopćeno je iz Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.

"Znači li to da tzv. SAO Krajina i dalje postoji? Bi li ploča ostala čitava da je bila dvojezična?" pitaju iz Hrvatskog društva zatvorenika.