ISPRED zagrebačkog hotela Esplanade sinoć je napadnut i teško ozlijeđen poduzetnik Hrvoje Petrač, široj javnosti poznat jer je bio osuđen za otmicu sina generala Vladimira Zagorca i krunski svjedok u tzv. aferi dragulji, a povezivalo ga se i s financiranjem bijega Ante Gotovine.

I premda je do jučer gotovo pao u zaborav, o Petraču se proteklih godina itekako mnogo pisalo, često ga dovodeći u vezu s visokim političkim dužnosnicima ili kriminalnim skupinama, poput one medijski prozvane "dečki s Knežije".  

Karamarko je živio u Petračevom stanu, a navodno je bio blizak i s Mesićem

Petračeve veze s političkim dužnosnicima protežu se od toga da je Tomislav Karamarko, bivši šef HDZ-a, živio besplatno u njegovom stanu dok je bio šef POA-e, do navodnih bliskih odnosa sa Stipom Mesićem koje je ovaj pak opovrgavao. Ili pak poslovnih veza s unukom prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Ovaj danas 64-godišnjak u centru medijske pozornosti bio je najviše kada je optužen, a potom i osuđen za otmicu sina svog nekadašnjeg prijatelja, generala Vladimira Zagorca. A tijekom suđenja Petrač je optužio Zagorca za krađu dragulja iz sefa Ministarstva obrane.

Odnos s Vjekom Sliškom

Veliku pozornost javnosti izazvala je objava stenograma Petračevih telefonskih razgovora u listu Nedjeljni telegraf koji su bili označeni kao državna tajna. Oni su otkrili njegov sukob sa Sliškom, ali i umiješanost u međunarodni šverc drogom i cigaretama te veze u obavještajnim strukturama u vrijeme HDZ-a.

Ubojstvo Vjeke Sliška i povijest njegovih odnosa s Petračem također je bilo predmet medijskog zanimanja. Kako Jutarnji list neslužbeno doznaje, nepoznati počinitelj za kojim traga policija zbog napada na Petrača je Vjeko Sliško (29), sin Marka Sliška, ubijenog 2003. godine i nećak Vjeke Sliška, ubijenog 2002. godine. Sliško i Petrač su se navodno slučajno sreli u hotelu.

Prvi koji je Petrača povezao sa Sliškovom likvidacijom bio je tadašnji državni odvjetnik Radovan Ortynski koji ga je 2001. godine prozvao u emisiji HTV-a Forum.

Kasnije, 2009. godine tijekom suđenja Nikici Jelaviću za ubojstvo nekoliko osoba svjedok, šurjak Vjeke Sliška također je optužio Petrača za Sliškovo ubojstvo.  

Petrač navodno financirao bijeg Ante Gotovine

Kad je pak riječ o financiranju bijega Ante Gotovine,  u lipnju 2004. godine Petrač je dospio na popis osoba kojima je zabranjen ulazak u zemlje Europske unije zbog sumnje da pomaže u skrivanju osoba optuženih za ratne zločine. Haški tužitelji smatrali su da je dio kruga koji je pomagao Anti Gotovini u bijegu. Iste godine otet je i sin generala Vladimira Zagorca. Nakon uhićenja otmičara, ispostavilo se da je Petrač bio nalogodavac te je i protiv njega podignuta optužnica.

Petrač je uhićen 2005. godine dok je Sanader bio na vlasti

Hrvoje Petrač uhićen je 2005. godine u Grčkoj nakon što je za njim raspisana tjeralica zbog otmice sina generala Zagorca. Na vlasti je tada bio Ivo Sanader, a Petrač mu je putem medija poželio "sreću u političkom ubojstvu". Izveden je na sud i osuđen na šest godina zatvora. Iz zatvora je pušten 2011. godine.

Tijekom suđenja zbog otmice Zagorca optužio kao ratnog profitera

Tijekom suđenja Petrač je Zagorca prokazao kao ratnog profitera. Ispričao je da je Zagorec ukrao dragulje koje je u Ministarstvo obrane donio jedan trgovac oružjem kao zalog za akontaciju od pet milijuna dolara koja mu je isplaćena za nabavu raketnog sustava. Dijamanti su bili pohranjeni u sefu, bez da su zavedeni, a nestali su kad je Zagorec otišao s dužnosti. Zagorec je potom uhićen i osuđen na sedam godina zatvora, od čega je izdržao dvije trećine te je potom pušten.

Rođen u Slavonskom Brodu, fakultet završio u Zagrebu

Petrač je 1955. godine rođen u Slavonskom Brodu, a obitelj mu je porijeklom iz Hrvatskog zagorja. Gimnaziju je završio u Zaboku, a diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. U mladosti je i uspješno trenirao džudo - bio je prvak Hrvatske te doprvak Jugoslavije. Prije rata radio je u tvrtkama Šipad i Ferimport. Osamdesetih je imao radionicu za preradu i konfekcioniranje lima. U to vrijeme pisao je i tekstove o poduzetništvu za Vjesnik.

Devedesetih je švercao jugoslavenske dinare

Početkom devedesetih, kako je svojevremeno za medije ispričala njegova danas bivša supruga Alica, otvorio je privatnu tvrtku za trgovanje te kada je Hrvatska uvela hrvatski dinar kao valutu, bavio se "zamjenom jugodinara za konvertibilnu valutu", odnosno švercanjem jugoslavenskih dinara. Novac je kamionima vozio u BiH. Inače, s bivšom suprugom ima tri sina - Novicu, Nikolu i Roka. Novica je također bio jedan od osuđenih za otmicu sina generala Zagorca.

Tijekom devedesetih postao je i generalni zastupnik za talijanske motore Cagiva i Ducati te distributer za Volvo. Bio je i zastupnik kave Lavazza, a osnovao je i tvrtku Petrač osiguranja koju je kasnije prodao. Imao je i tvrtku za prodaju automobila.

Poslovao i s unukom prvog hrvatskog predsjednika Tuđmana

Od svojih tvrtki stvorio je Kaptol grupu, u kojoj je bila i Kaptol banka, a osnovao ju je Dejan Košutić, unuk prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. U toj banci imao je 30 posto vlasništva. Bio je i vlasnik kasina Vega, a ima i restoran Cantinetta te tri kafića u Zagrebu. Pokraj Krapinskih Toplica ima vinogradarsko-vinski posjed i vinariju u kojoj proizvodi Petrač vina.

Povezivalo ga se s različitim kriminalnim radnjama poput šverca cigareta ili trgovine vojnom opremom sa svojim nekadašnjim prijateljem Vladimirom Zagorcem. Kolika mu je trenutna imovina, nepoznato je. Godine 2007. tjednik Nacional procijenio ju je na 31 milijun eura.