Foto:Index

DRŽAVNE institucije i tijela u vlasništvu države do sada su na Agrokoru izgubili 1,2 milijarde kuna, tvrdi Goran Jeras upravitelj Zadruge za etično financiranje (ZEF). Naime, nakon više od godinu dana od ulaska vladinog povjerenika u Agrokor nije došlo do kolapsa Agrokora, no gubici su strašni.

 

Gubici su 1.274.935.442,55 kuna

"Naravno, i dalje nema jasnog odgovora na pitanje kako će Agrokor izgledati u budućnosti i hoće li se neke od tih, naizgled izbjegnutih posljedica, ipak naknadno pojaviti", kaže Jeras u razgovoru za Index dodajući da je teza kako cijenu problema u Agrokoru nisu platili građani jednostavno netočna.

Jednostavna analiza pokazuje gubitke od 1,2 milijarde kuna, točnije 1.274.935.442,55 kuna.

Naime, samo državne institucije i tijela u vlasništvu države, kao što su HBOR, HPB, gradovi i općine, HAC, ministarstva, HEP, Hrvatske vode i slično, na Agrokoru su prema nekim izračunima već sada izgubili preko 1,2 milijarde kuna. Primjerice HBOR i HPB davali su kredite Agrokoru koji se neće moći naplatiti jer ovi subjekti nisu bili uključeni u roll-up.

Gradovi i općine također su izgubili u ovoj priči na nenaplaćenim naknadama za komunalne doprinose i prireze, dok su druge javne i državne institucije izgubile sredstva iz vodnih, šumskih i drugih naknada. Radi se dakle o potraživanjima koja ovi subjekti imaju prema Agrokoru, a koja stoje posljednji u naplatnom redu i koji će vrlo vjerojatno biti otpisani.

"Nakon što bude poznat cjelokupni otpis potraživanja, taj će iznos biti i mnogo veći. Osim toga, povrat ulaganja budućih vlasnika restrukturiranog Agrokora vrlo vjerojatno će se vratiti putem viših cijena i tarifa naplaćenih od korisnika banaka ili kupaca proizvoda i usluga plasiranih putem Agrokorovih poduzeća", objašnjava Jeras koji je sudjelovalo u sondiranju financijskog stanja Agrokora. 

Mogli smo, a nismo

Ostaje žal i za neprihvaćenim planom koji bi, tvrdi Jeras, predstavljao budućnost ne samo Agrokora nego i Hrvatske. 

"Zadruga za etično financiranje inzistirala je da se sredstva prikupe putem dobrovoljnih ulaganja građana, učlanjenjem u potrošačku kooperativu, i kupnjom dionica profitabilnih poduzeća iz sastava koncerna prema tzv. ESOP modelu (Employee Stock Ownership Plan / plan radničkog dioničarstva) i/ili javnoj ponudi dionica (IPO) s pravom prvokupa od strane građana RH. Na taj bi način građani imali sigurnost dugoročne kontrole nad restrukturiranim Agrokorom, a njegovo bi poslovanje mogli usmjeriti prema ciljevima koji su dugoročno pozitivni za razvoj hrvatskog gospodarstva, poput povećanja volumena domaće proizvodnje", kaže danas Jeras. 

Prema toj ideji, a po uzoru na najrazvijenija poljoprivredna gospodarstva svijeta u Nizozemskoj, Austriji, Francuskoj, Južnoj Koreji i Japanu, proizvođači bi se integrirali u lanac prerade i prodaje kroz suvlasništvo nad Agrokorovom infrastrukturom. Proveli bi se modernizacija i unapređivanje prerađivačkih kapaciteta te bi se putem Agrokorovih poduzeća u regiji ojačao izvoz u te zemlje.

Kratkoročne odluke vlade s dugoročnim posljedicama

"Time bi se izbjegli posrednici u cijelom procesu koji danas diktiraju otkupne cijene poljoprivrednih proizvoda vlasništvom nad skladišnom i prerađivačkom infrastrukturom. Takvom postojećom strukturom posrednici samo mali dio postignute prodajne cijene prosljeđuju proizvođačima. To onemogućava njihov razvoj i čini ih dugoročno nekonkurentnima. Uz nedostatak adekvatnog financiranja i osiguranja, proizvođači propadaju i time dodatno smanjuju dostupnost kvalitetnih domaćih proizvoda", naglašava Jeras obrazlažući svoj model.

Na izravan upit što očekuje s modelom do kojeg nas je dovela izvanredna uprava, prvo ona Ante Ramljaka pa Fabrisa Peruška, Jeras nije optimističan pa kaže da očekuje val tužbi. 

"Nalazimo se u situaciji u kojoj su na račun kratkoročnog gašenja požara donesene odluke koje će imati dugoročno izrazito negativne posljedice. Arbitrarnim namirenjem dobavljača bez jasnih kriterija i prije sklapanja finalnog sporazuma otvorio se prostor za podizanje velikog broja tužbi vjerovnika koji nisu imali mogućnost sudjelovati u tom namirenju", tvrdi Jeras dodajući da je otvaranjem povlaštenih pozicija određenim skupinama strukturnih investitora u pregovorima oko roll-up kredita stvorena neravnopravnost između investitora koji su sudjelovali u roll-upu i onih koji nisu, te između financijskih i ostalih vjerovnika.

Oštećeni su ulagači

Posebno su oštećeni ulagači u naizgled sigurne i unosne dionice poduzeća poput Leda, Jamnice i Zvijezde.

"Oni su već sada počeli poduzimati dioničarske akcije prema upravama i nadzornim odborima poduzeća u kojima su dioničari. Sberbank se preokretom u zadnjim tjednima, a nakon što je Fabris Peruško preuzeo izvanrednu upravu, vratio u pregovore oko nagodbe. Ipak, prema dosad predstavljenom nacrtu, iz pozicije potpune isključenosti sudjelovanja u vjerovničkom vijeću Sberbank se pretvorio u pojedinačno najvećeg dioničara budućeg Agrokora držeći 44 posto vrijednosti udjela čime je njihov ulog i dalje daleko veći od vrijednosti koju će dobiti provedbom nagodbe. Zbog toga će vjerojatno biti zainteresiran za nastavak poslovanja preuzetih poduzeća", analizira Jeras.

No, postavlja se pitanje kako će taj nastavak poslovanja izgledati, odnosno hoće li uopće biti vezan uz sadašnje djelatnosti Agrokora ili će krenuti nekim drugim smjerom? To je teško sada procijeniti.

Tko stoji iza Knightheada?

"Osim ekonomskim motivima moguće je da će se voditi i geostrateškim prioritetima Rusije kao većinskog dioničara banke. Tko točno stoji iza Knighthead managementa i drugih fondova koji su potpisnici roll-up kredita, vjerojatno nikada nećemo saznati. No činjenica je da su ti investitori već sada ostvarili prinos na svoje ulaganje, što im je bio glavni cilj. Nemamo na temelju čega pretpostaviti njihovu zainteresiranost za dugoročni nastavak poslovanja poduzeća. Ovo dodatno potkrepljuje činjenica da na njihovim stranicama stoji kako je firma fokusirana na kratkotrajne investicije i specijalizirana je za problematične kredite te prilike koje nastaju iz izvanrednih tržišnih situacija diljem industrijskog spektra", tvrdi Jeras.

Činjenica je da godinu dana od početka afere Agrokor imamo izvjesnu promjenu vlasničke strukture kompanije koja je sada u većinskom vlasništvu stranih investitora. Oni su zainteresirani za ostvarenje kratkoročnih financijskih ciljeva i s minimalnim garancijama dugoročnog nastavka dosadašnje uloge Agrokora kao glavnog prodajnog kanala hrvatskih prehrambenih proizvoda u zemlji i regiji.

Prehrambeni sektor pod znakom pitanja

"Iako je nagodbom najavljena garancija zastupljenosti domaćih dobavljača barem u periodu od 5 godina, pitanje je pod kojim će se uvjetima ta zastupljenost zadržati? Hoće li se ona uslijed veće dostupnosti konkurentskih proizvoda kontinuirano smanjivati te hoće li dobavljači nakon isteka tog roka imati ikakav mehanizam utjecaja koji bi spriječio njihov nestanak. Prihvaćanjem ZEF-ovog model interesi restrukturiranog Agrokora u vlasništvu dobavljača i građana bili bi usmjereni k zadržavanju ukupne novostvorene vrijednosti u Hrvatskoj te bi se na taj način stvorili preduvjeti za povećanje učinkovitosti domaćeg prehrambenog sektora. Njegovo okrupnjivanje na ravnopravnim i transparentnim temeljima osiguralo bi veće prihode proizvođačima, a time i bolje uvjete života u ruralnim područjima, što je izuzetno bitno za njihovu revitalizaciju i demografski oporavak", zaključuje Jeras.