Foto: Index

ANTE RAMLJAK i Tomislav Matić kao predstavnici tada male nepoznate konzultantske tvrtke Texo Management, Matko Maravić i Tonći Korunić kao predstavnici Intercapitala, Branimir Bricelj iz tvrtke Altera Corporate Finance, Odvjetničko društvo Šavorić i Partneri te Zoran Besak iz Zadruge za etično financiranje (ZEF) bili su članovi neformalne vladine radne skupine za analizu stanja u Agrokoru. Iz te skupine proizašao je i Lex Agrokor.

U posjedu smo niza dokumenata, kao i mailova unutar radne skupine prema potpredsjednici vlade Martini Dalić, iz kojih je vidljivo kako je glavnu riječ u tom neformalnom i tajnom vladinu tijelu držala upravo osoba od najvećeg povjerenja Andreja Plenkovića.

Jasno je i kako je Dalić od početka imala plan što i kako napraviti s Agrokorom, a sve kako bi upravo njen krug najviše profitirao od bivše tvrtke Ivice Todorića.   

Tajni vladin plan i paradržavna komisija za Agrokor

Radna skupina počela je s radom 22. veljače 2017. godine i to sastankom u zgradi vlade, prvo kako bi analizirali financijsko stanje u Agrokoru, ali su na kraju postali pisci famoznog Lex Agrokora! Index prvi put donosi sve pisce Lex Agrokora, kao i sve okolnosti tajnog vladinog plana iza kojeg je stajala potpredsjednica vlade Martina Dalić, a koje su dovele do toga da je Ramljak postao vladin povjerenik
  
Goran Jeras, čelnik ZEF-a, potvrdio je za Index kako je postojala radna skupina koja je radila izravno pod patronatom potpredsjednice Dalić. Rekonstruirajući događaje iz veljače i ožujka prošle godine jasno je kako su se sastanci radne skupine prvo održavali u vladi, a kasnije i u zgradi Intercapitala, a sve kako javnost ne bi doznala za kreatore nečeg što danas poznajemo kao Lex Agrokor.

"Ministrica Dalić je nadzirala cijeli proces i aktivno sudjelovala u njemu usmjeravajući ga u svim ključnim trenucima. Unutar radne skupine proces je vodio Ante Ramljak koji je bio angažiran i u najvećem broju kontakata izvan same radne skupine", potvrdio je Jeras za Index iskustva ZEF-a.

Dalić nije htjela New Deal za Agrokor

Naime, krajem veljače postalo je jasno kako se Agrokor nalazi u problemima pa je temeljem tadašnje koalicije HDZ-a i Mosta dogovoreno kako će se formirati zajednička komisija za rješavanje stanja u Agrokoru. HDZ je odmah predložio svoje dok se Petrov odlučio na ZEF uvjeren kako će se znati othrvati skrivenim interesima HDZ-ovih financijskih stručnjaka.

Štoviše, Jeras i Besak predstavili su program za spas Agrokora nazvan New Deal, koji su premijer Andrej Plenković i neki od financijskih stručnjaka upoznati sa stanjem u Agrokoru na prvu primili jako dobro, no Dalić i njeni konzultanti sasjekli su taj plan u samom začetku. Danas je jasno i zašto.

Dalić je za svaki slučaj koristila privatni mail

Dalić, koja je vodila skupinu, nikada nije ni s jednim od članova radne skupine potpisala ugovor, niti im je dan i jedan jedini dokument koji bi dokazivao da radna skupina radi za vladu. Radilo se u tajnosti, a Dalić je, kako bi sve ostalo u tajnosti, upravljala skupinom preko privatne mail adrese.

Zašto je skupina morala biti tajnom jasno je iz događaja koji su uslijedili nakon 10. travnja kada je Ramljak imenovan vladinim povjerenikom, a tajna vladina skupina nagrađena konzultantskim poslovima u novom vladinom Agrokoru. Kod ZEF-a, međutim, bilo je drugačije. 

No, krenimo redom.

Početkom veljače Banskim dvorima postaje jasno kako je Agrokor u problemima, a 22. veljače formira se posebna tajna skupina koja prvo radi na utvrđivanju stvarnog stanja u Agrokoru, a kasnije i na rješenju krize.

Prvu radnu verziju Lex Agrokora napisat će zapravo Odvjetničko društvo Šavorić i Partneri, a 24. ožujka Jeras i Besak predstavit će članovima vlade svoj program za spas Agrokora nazvan New Deal.

U početku nisu znali ni razmjere štete

"ZEF je bila jedna od prvih organizacija koja je na poziv vlade u trenutku kada se saznalo za problem Agrokora odmah započela s radom na analizi stanja na temelju dostupnih podataka, stvaranju strateškog okvira za djelovanje te s izradom plana kojim bi se situacija u Agrokoru mogla staviti pod kontrolu", prisjeća se Jeras tog vremena.

Osnovni ciljevi su bili da se minimizira kratkoročna i dugoročna šteta za hrvatsko gospodarstvo, zadržavanje gospodarske uloge kapaciteta Agrokora kao primarnog proizvodno-prodajnog lanca domaćih poljoprivrednih proizvoda i generatora potražnje za domaćim proizvodima u zemlji i inozemstvu. Također, primarno je bilo i integrirati zajednički lanac vrijednosti s proizvođačima hrane i građanima putem udruživanja u kooperative odnosno zadruge.

"Prijedlog je bio prezentiran još u ožujku prošle godine, dok Lex Agrokor zapravo ne predstavlja prijedlog nego samo instrument kontrole štete kojim se kupuje vrijeme za izradu prijedloga koji, recimo i to, još uvijek nije niti izrađen niti javno dostupan", naglašava Jeras u razgovoru za Index. Njihov prijedlog osiguravao je zadržavanje vlasništva Agrokora u hrvatskim rukama te je jamčio njegovu integriranost u proizvodne i distribucijske procese s prioritetom plasmana domaćih proizvoda.

Agrokor ćemo i ovako i onako platiti, zašto onda ne bismo bili i vlasnici?

"Na takav način transparentno bi se angažirala sredstva građana koji će ionako na kraju podmiriti dug Agrokora na ovaj ili onaj način, ali sada im uz tu financijsku obavezu daje i vlasništvo odnosno buduće depozite", objašnjava Jeras.

Bitno je naglasiti, kaže Jeras, kako je u tom procesu analize Agrokora od samog početka bilo vrlo jasno kako je financijska dimenzija problema neusporediva s bilo kojim poznatim slučajem u svijetu u odnosu na veličinu gospodarstva. Odnosno, riječ je bila o oko pet milijardi eura duga i skoro 15 posto hrvatskog gospodarstva kroz povezane subjekte. Primjerice Enron i Parmalat, koji se često povlače kao slični primjeri, bili bi financijski usporedivi, no u kontekstu višestruko većih gospodarstava.

Odmah je bilo jasno da je Agrokor, zapravo, neusporediv.

"Izravna posljedica toga je bila činjenica da će konačni trošak za restrukturiranje Agrokora izravno ili neizravno na kraju platiti hrvatski građani putem viših poreza ili viših naknada bankarskom i financijskom sektoru ili kroz više cijene i manju dostupnost kvalitetnih prehrambenih proizvoda. Stoga je jedan od ključnih elemenata modela bilo transparentno uključivanje sredstava koje na raspolaganju imaju građani u proces financiranja restrukturiranja, ali i u proces krajnjeg zadržavanja domaćeg vlasništva nad transformiranim Agrokorom", pojašnjava Jeras analizirajući stanje bivše Todorićeve tvrtke.

Tri ključne faze

Proces restrukturiranja, prema tom planu, trebao se provesti u tri faze, objašnjava Jeras. Prva je bila razdjeljivanje problema u tri jednostavnije logički povezane skupine. Prvu grupu činio bi profitabilan proizvodno-prerađivački dio Agrokora i to Ledo, Jamnica i Zvijezda. Druga grupa bi se sastojala od prodajne mreže i logistike, odnosno Konzuma, Rotoprometa i Tiska. Treću bi činio poljoprivredno-proizvođački dio, odnosno Vupik, Belje i ostali.

Druga faza bi se sastojala od restrukturiranja svake grupe prve faze. Profitabilne proizvodno-prerađivačke firme bi se dokapitalizirale tako da prvenstvo kupnje dionica imaju zaposlenici i građani, a tek nakon toga i klasični investitori. Sredstva prikupljena tim putem bi se uložila u fond kojim bi se sufinanciralo restrukturiranje drugih dijelova koncerna.

Prodajna mreža bi se transformirala u potrošačku kooperativu, odnosno zadrugu, u vlasništvu građana kao kupaca prema švicarskom modelu u kojem su građani vlasnici dvaju najvećih potrošačkih lanaca - Migrosa i Coopa - čime osiguravaju da ti lanci daju prednost prodaji domaćih poljoprivrednih proizvoda te osiguravaju kvalitetu i sigurnost hrane kao važniji kriterij od maksimizacije profita.

Izbacivanje posrednika

Poljoprivredno-proizvođački dio koncerna bi se transformirao tako da bi se infrastruktura Agrokora iz tog segmenta integrirala u iste poslovne subjekte s proizvođačima putem kooperativa i proizvođačkih organizacija što bi omogućilo lakše okrupnjavanje poljoprivrednih gospodarstava i usvajanje zajedničkih standarda kvalitete i brendiranja proizvoda bez posrednika koji umanjuju prihode proizvođačima.

Tada se dolazi do treće faze, a to je refinanciranje postojećeg duga.

"Najveći dio financijskog duga bi se reciklirao putem izdavanja obveznica za njegovo refinanciranje od strane poduzeća koje bi preuzelo sve obaveze Agrokora. Obveznice bi bile izdane uz prinos od 1 posto što bi bitno olakšalo njihovu otplatu s obzirom na to da je prosječna cijena zaduživanja Agrokora prije bila viša od osam posto. Tako izdane obveznice bi HNB prihvaćao kao prvorazredni kolateral što bi bankama ublažilo pad kamatnih prihoda u odnosu na očekivane", naglašava Jeras.

Model New Deala prezentiran je najužem timu vlade RH u kojem su bili premijer Plenković, ministrica Dalić i predstojnik kabineta Božinović, te stručnjacima uključenima u analizu situacije u Agrokoru, a to su bili Ramljak, Bricelj, Korunić, Matić i Besak.

Dalić bez argumenata

"Prezentacija je dobila dobre kritike premijera i stručnjaka koji su istaknuli da je kvalitetno pripremljena, međutim i skeptičnu reakciju ministrice Dalić koja je navela da je taj plan prerizičan iako u tom trenutku nije postojao nikakav alternativni plan. Nakon toga, krenulo se u izradu Lex Agrokora i restrukturiranje po današnjem modelu", prisjeća se Jeras.

Tada su bila dva oprečna stava. Premijer je na plan gledao pozitivno, a Dalić izrazito negativno.

"Zapravo nije dala obrazloženje niti ponudila argumente. Rekla je da je to model koji nije nigdje isproban za takvu situaciju i da će se time baviti ljudi koji su imali iskustva sa sličnim procesima kao što su Parmalat i Enron", kaže Jeras.

Model ZEF-a jest bio jedinstven u kontekstu Hrvatske, međutim temeljio se na uspješnim sličnim primjerima diljem svijeta.

Odbili New Deal jer su sve pripremili za konzultante

"Takav model imate u Švicarskoj, Austriji, Italiji i Velikoj Britaniji. Model integracije poljoprivrednika i otkupnih, prerađivačkih i agrotehničkih kapaciteta je temelj svake uspješne poljoprivrede kao što ih imaju Nizozemska, Austrija, Južna Koreja i Japan. Isto tako, model dokapitalizacije poduzeća putem prioritetne prodaje radnicima i građanima je također uobičajen, a slučajeve imate u Francuskoj i Kanadi te ESOP u SAD-u, ponajprije Ohiju, Illinoisu, Vermontu i Kaliforniji", objašnjava Jeras. 

Same usporedbe s Agrokorom zapravo nema jer nigdje nije bilo sličnog procesa s obzirom na veličinu duga u odnosu na veličinu nacionalnog gospodarstva.

"Dojam je zapravo da New Deal nisu niti ozbiljno shvatili jer su već imali definirano u glavi tko će biti ti konzultanti koji će voditi proces", kaže Jeras na kraju.

Dalić: Izvolite prevesti

Zanimljivo je kako je prva verzija Lex Agrokora napisana 19. ožujka prošle godine, no naišla je na otpor stručnih službi u Ministarstvu gospodarstva. Kako su glavni kreatori bili Šavorići, nacrt je više izgledao kao poslovni ugovor, a ne kao budući zakon. Upravo je to bila glavna kritika vladinih službi tvrdeći kako nacrt spasa Agrokora ne može biti zakon.

"Izvolite to prevesti na vaš jezik tako da bude prihvaćen na vladi i u saboru", glasila je naredba Dalić, čija je riječ uvijek bila zadnja. Tako je na kraju i bilo.