Rimac: Ljudi su govorili da je Nevera maketa, da neće voziti. Da se nikada neće napraviti kampus... Napravili smo nemoguće stvari, pišali smo krv, Marko i ja smo dali život za to. Ovo je velik izazov i zalogaj. Nije lako. Ima još puno izazova pred nama.

Pejković: Bit ćemo otvoreniji i prema medijima. Ovdje smo i zbog toga.

Rimac: Možemo li definirati javni novac? To je europski novac, bi li on ušao u Hrvatsku da mi ovo ne radimo?

Hrvatska je dio EU. Naravno da bi. Vi ste ušli kao jedina privatna tvrtka.

Pejković: Zar nije bolje, ako možemo razvijati svoju autoindustriju, gdje će se proizvoditi najbolji svjetski auti? Zar nije to bolja investicija, nego da potičemo autoindustriju drugih zemalja?

Sporno je što nije bilo javnog natječaja pa da vidimo sve te projekte privatnih kompanija i procijenimo što bi najviše doprinijelo zajednici.

Rimac: Mi smo privukli milijarde eura u Hrvatsku. Ima sjajnih firmi, svaka im čast, ali mi smo najveći investitor u Hrvatskoj. Mi smo stvorili najviše radnih mjesta u tehnološkom sektoru u kratkom vremenu. To su milijarde eura u Hrvatskoj zbog nas.

Pejković: Tisuće zaposlenika i njihove obitelji osjete dobrobiti toga.

Rimac: Želimo dati najbolju uslugu, ali za cijenu usporedivih usluga. Odnosno, koštat će kao taksi ili Uber.

Pejković: Jedini način da se to ostvari jest da se taksiji puno koriste. Trošak će ovisiti o tome koliko će se koristiti. Cilj je da prve cijene budu kao kod taksija i Ubera, a onda 10, 20 posto manje cijene. Želimo u gradovima putovanja privatnim automobilima zamijeniti uslugom robotaksija.

Teško ćete zamijeniti vožnjom dvije po dvije osobe...

Pejković: 90% svih vožnji su jedna ili dvije osobe. Pogledajte oko sebe kada se vozite. Većina automobila je skoro prazno. Želimo omogućiti ljudima da im ne treba više automobila u obitelji.

Rimac: U pravu si što se tiče toga što piše na papiru, da je cilj imati uslugu u Zagrebu. Zagreb je naš grad, Hrvatska je naša država, htjeli smo imati prvu uslugu u Zagrebu. Nama to nije ekonomski bitno. Mi želimo izgraditi firmu koja se natječe s gigantima. To želimo ovom tehnologijom na kojoj rade sve najveće firme na svijetu. Tu će biti tisuće ljudi koje će razvijati i stvarati uslugu i proizvoditi za cijeli svijet. Zamisli da je sjedište Ubera koje ima svog vlastitog proizvođača u Zagrebu, a ne u San Franciscu. To je na kraju ona prava poanta. Naravno, ako ćemo u tome uspjeti.

Mi želimo postići nešto što će nositi pogodnosti svima. Naravno da je nama cilj da budemo uspješni, ali tu ima toliko koristi za sve ostale sudionike, za cijelu državu, ako to uspijemo napraviti. A mi smo uvjereni da hoćemo.

Pejković: Tako je. Trebali bi biti u pogonu od 2025., ali ćemo mi početi pružati uslugu 2026. Jedna stvar je kada se auti voze, a druga kada kreće usluga. Do zadnjeg datuma trebaju biti spremna za pogon, a to znači da 2026. krećemo s uslugom. Hoće li biti 1.1. ili 3.1., ovisi. U svakom slučaju držimo se tog roka da 2026. kreće usluga u gradu Zagrebu. Da opet ne bi bilo nesporazuma. Naš cilj je da u jednom trenutku bude 700 automobila, ali krećemo s 50 ili 100 automobila. Neće moći odmah svi skinuti aplikaciju i koristiti uslugu. Napravit ćemo liste. Idemo korak po korak, da usluga bude reprezentativna.

Pejković: Vozit će do kraja 2026. godine. Na početku ta usluga neće biti s tisućama automobila, nego će ih biti pedeset do sto. Svi ti auti, kad izađemo na cestu, naš su trošak. To nije stvar javnog novca. Imat ćemo 50-ak vozila i mi ćemo to financirati.

Rimac: Privatni investitori su uložili 100 milijuna eura. Nama će trebati još višestruko više.

Pejković: To će biti odlična stvar, s 30.000 kvadrata. Na početku će to biti više manulani proces jer su takvi zahtjevi. Govorimo o tisućama komada, a ne o stotinama tisuća komada. Mi nemamo ogromne investicije za gradnju tvornice. Moramo biti pametni sa strategijom kako ćemo te aute raditi.

Rimac: Nije sve što radimo financirano europskim novcem. Tvornica ne spada u to. To uopće nije u sklopu NPOO-a.

Pejković: Krećemo u istočnom dijelu Novog Zagreba. Auti će voziti na onim mjestima gdje mogu stati. Mi ne možemo stati na nekim mjestima gdje običan auto može stati. Zato vas u početku nećemo moći isporučiti ispred vaših vrata. Radimo s Gradom da definiramo gdje auti mogu stati. Cilj je da ne bude više od 50 metara od mjesta na kojem želite da vas pokupi ili ostavi. U početku će to biti i malo više od 50 metara udaljenosti.

Vozit ćemo po svim ulicama i ostaviti vas što je moguće bliže, a da ne kršimo zakon. Mi ne smijemo kršiti zakon. Ako je ograničenje 50 km/h, on mora voziti 50 km/h.

Gdje ste pogriješili u komunikaciji? Kada niste u pozivu odmah objasnili da nije riječ o u potpunosti autonomnom vozilu? Ili ste pogriješili kada je bila riječ o daljinskom upravljaču ili zato što ste čekali tri dana da odgovorite je li se radilo o daljinskom?

Pejković: U pozivu smo jasno naveli da se radi o prezentacijskom prototipu. No to smo trebali navesti i domaćim medijima. Da smo jasno komunicirali s domaćim medijima, ne bi bilo nesporazuma. Mi smo zvali Forbes, Top Gear... Trebali smo zvati i vas te još par medija i napraviti istu stvar. To smo trebali napraviti prije, a ne poslije.

Zašto niste odmah odgovorili na upit o daljinskom?

Pejković: Zato i radimo ovo sad direktno jer je bilo puno krivih percepcija. Percepcija je da što god da mi kažemo, to će se prenijeti u medijima na krivi način. Zato sada želimo imati direktnu komunikaciju kako bismo objasnili što smo napravili, što se sada događa i što bismo htjeli postići. Htjeli smo i razgovarati o greškama kojih je definitivno bilo, ne bježimo od tih grešaka.

Zašto ste zvali taj automobil preko aplikacije ako se sve zbivalo putem daljinskog upravljača?

Rimac: Htjeli smo pokazati kako će to funkcionirati. Niti će biti ta vrata na autu, ali pokazuje kako će ta vrata raditi, niti će biti točno ta koža.

Pejković. Neće biti ni Rimca na bini koji će naručiti autonomni auto. Nijedan auto se ne radi da vozi po bini.

Kada se prikazuje za što je otišao javni novac, onda ne očekujemo mađioničarske trikove.

Pejković: Nisu to bili mađioničarski trikovi. Htjeli smo pokazati kako će to izgledati kada naručite taj auto. Kako da pokažemo korisničko iskustvo, kako da pokažemo viziju?

Rimac: Odi na bilo koji sajam automobila. Auto koji je tamo prikazan, to nije finalni proizvod.To je u autoindustriji sasvim normalna stvar. Htjeli smo pokazati kako se otvaraju vrata, user flow, ali to ne znači da je to finalni proizvod.

Pejković: Je li bila greška? Jest. Trebali smo komunicirati bolje ili staviti auto na binu. 95 posto ljudi koji su bili tamo su znali točno što će vidjeti.

Prezentacija je bila prije nekih dva tjedna. Kako ste zadovoljni?

Rimac: Nije sve bilo po planu na nedavnom predstavljanju. Investitori su bili jako pozitivni, a to je nama važno.

Je li to bilo prezentacijsko vozilo ili prototip? Ako mi možete pojasniti što je prezentacijsko vozilo, što prototip, a što je prezentacijski prototip?

Pejković: Mi smo najavili da ćemo pokazati prezentacijski prototip. Prototipovi u autoindustriji predstavljaju različite aspekte proizvoda. S obzirom na to da je stvar kompleksna, postoji prototip dizajna, pogona itd. Tek na kraju se to onda sve skupa sklapa i nastaje finalni proizvod. Mi smo pogriješili što nismo bolje komunicirali. Strani mediji su znali da je to prezentacijski prototip, nije napravljen da vozi. Pogriješili smo što to nismo komunicirali našim medijima. Ja tu preuzimam krivnju što nismo to dodatno komunicirali. Svima smo komunicirali, investitorima, stranim medijima, uzvanicima, ali nismo našim medijima.

Rimac: Tamo je bilo prikazano desetak prototipova. Bio je na katu prototip koji čak ima volan kako bi se testirale mehaničke komponente. To je auto koji mehanički odgovara finalnom proizvodu. Imamo prototip koji se vozi po Zagrebu sa svim senzorima, autonomno vozi uz sigurnosnog vozača. Svi elementi auta se testiraju. Ono što je trebalo izaći na binu nije finalni proizvod. Da smo gotovi s finalnim proizvodom, sada bismo već imali uslugu u Zagrebu.

Ove vrste ugovora se mogu u nekoj mjeri mijenjati. Mogu se mijenjati rokovi i slično. Hrvatska vlada može odlučiti hoće li neke stavke promijeniti. No glavni ciljevi se ne mogu promijeniti. Vama je prvi glavni cilj potpuno autonomno električno vozilo pete razine.

Pejković: Pokazali smo Europskoj komisiji točno gdje smo. Pokazali smo im sve prototipove, provozali smo ih ulicama Novog Zagreba i oni su bili oduševljeni. Oni su jako zadovoljni s progresom i time gdje se mi sada nalazimo. Prije par mjeseci nam je došao Sud za europsku reviziju. Oduševljen je što se ovako nešto događa u Europi, a ne samo u Americi ili Kini. Sve institucije koje su došle bile su jako zadovoljne s progresom. 

Mi se sada možemo hvatati za neke određene formulacije, ali ja vama govorim da smo sve to skupa prošli, da smo objasnili što želimo isporučiti te da ćemo u konačnici isporučiti glavnu stvar, a to je u potpunosti autonomna usluga na području grada Zagreba. Ako to ne isporučimo, onda ćemo imati posljedice.

Vi govorite o dojmovima. Vjerujem da su svi oduševljeni. No ja govorim o ugovoru, o onome što piše. 'Ajmo to ovako postaviti - može li Mobileye isporučiti petu razinu?

Mobileye nema takvu klasifikaciju razina i zato cijela ta priča ide malo izvan suštinskog dijela. Suština je da trebamo isporučiti potpuno autonomno vozilo koje može voziti na području grada Zagreba. Kad su odobravana sredstva, prošli smo kroz stotine stranica, sve smo objasnili i na temelju toga je donesena odluka.

Prema dokumentima, vi ste u 2021. trebali imati prezentacijski prototip i započeti gradnju specijalizirane infrastrukture. U 2022. je trebao biti dovršen prezentacijski prototip i krenuti rad na verifikacijskom prototipu. U 2023. su trebali biti dovršeni verifikacijski prototipi i krenuti s testiranjima, a u 2024. je trebala započeti pilot usluga. Vi ste trenutačno u kojoj godini po tim starim rokovima?

Pejković: Krenuli smo s izgradnjom infrastrukture, do sredine sljedeće godine će biti gotov infrastrukturni dio. To je na vrijeme s novim produženim rokovima da bismo mogli pokrenuti uslugu. Što se tiče prototipova, nešto smo pokazali na događaju prije tri tjedna. Znači, neke stvari smo već i počeli pokazivati. Pokazali smo dio za eksterijere i interijere, prototip za razvoj pogona, prototip koji se radi za integraciju sustava autonomne vožnje. Sve će se to na kraju skupiti u finalni proizvod. Imamo i aplikaciju koja sad može funkcionirati. Ono što Uber radi, mi imamo napravljeno i prilagođeno za robotaksije. Tako da ne bih rekao da smo na samom početku.

2021. je bilo definirano da morate isporučiti potpuno autonomno vozilo pete razine autonomije. Možete li isporučiti automobil pete razine?

Pejković: Mi ćemo napraviti ono što smo od početka govorili - potpuno autonomni robotaksi, koji neće imati volan i pedale, a koji će raditi na području Zagreba i okolice. Dosta toga smo napravili, dosta toga se nije vidjelo. S te strane smo mi sami sebi zakomplicirali život. Nismo trebali ulaziti u petu razinu, postoje nejasnoće oko toga i siva zona između četvrte i pete razine. Mi razvijamo auto bez volana, bez pedala, bilo je jasno što trebamo isporučiti. To smo puno puta ponovili svima koji su uključeni u cijeli proces.

Vi ste obećali vozilo pete razine autonomije. Europska komisija, s kojom ste u svibnju prošle godine potpisali ugovor, od 2016. godine koristi SAE kategorizaciju za autonomiju vozila. Europa je 2016. godine priznala SAE klasifikaciju zbog "jednostavnije komunikacije i bolje suradnje unutar tehničkih i političkih područja". SAE je više puta modificirana, a zadnja je iz 2021. godine. Po SAE-i je jasna razlika između četvrte i pete razine, a to je da vozilo treba voziti svugdje, pod bilo kojim uvjetima. No vi kažete da vaše vozilo to neće raditi. Prema petoj razini, ono bi trebalo ići i na Velebit.

Pejković: Peta razina ne znači ovo što ste vi sada rekli. Klasifikacija je jako detaljno razrađena. Imate situacije u kojima se mogu uvesti neka ograničenja. Navedeno je kada se i u kojim slučajevima ona mogu uvesti. Recimo, jedno od ograničenja o kojem se još uvijek raspravlja, koje nije precizno definirano, jest može li se peta razina ograničiti zbog poslovne opravdanosti. To znači ako poslovni slučaj, odnosno usluga, pokazuje da nije isplativo ići izvan određene domene, da se onda može razviti auto samo za određeno područje, a koji će biti u potpunosti autonoman i spadat će u petu razinu.

Jasna je razlika između četvrte i pete razine. I četvrta može biti autonomna, bez volana i papučica, kao i peta. No peta razina autonomije je svojevrsni sveti gral, vrhunska umjetna inteligencija kojoj ne treba nikakva pomoć, koja sama u slučaju problema, poput zastoja, pronalazi rješenje i ne zove operatera.

Rimac: Mi ćemo imati auto kojim neće upravljati čovjek, uvijek će upravljati stroj. Morat će moći pokriti sve scenarije unutar Zagreba i okolice, kao i u drugim gradovima u kojima ćemo operirati.

To nije peta razina...

Pejković: Ulazimo u delikatne teme s jednim jasnim grafikonom. No to je samo početak priče. Iza tog grafikona postoji četrdesetak strana na kojima se vode rasprave između inženjera o tome što je sve uključeno u petu razinu. Peta autonomija ne treba voziti posvuda. Ne mora voziti po privatnim cestama ili cestama koje nisu javne. Tu ima puno nekakvih detalja, izuzetaka. Postoje dodatne klasifikacije.

Rimac: Mi ćemo napraviti uslugu koja vozi po Zagrebu i drugim gradovima; auto bez volana, papučice, gasa i kočnice. Ako to nije ono što je u skladu s projektom, suočit ćemo se s posljedicama.

Pejković: Cijela ta priča da je peta razina osnova za što smo dobili novce je pogrešna. Mi smo obećali autonomnu uslugu po gradu Zagrebu. To smo naveli i u ugovoru i prijavi. Ako ne isporučimo uslugu koja će autonomno voziti po gradu Zagrebu, onda smo zakazali i onda ćemo imati posljedice.

Vi ste dobili novac za inovaciju. Vaša inovacija je peta razina autonomije. Da ste naveli treću ili četvrtu razinu, vjerojatno ne biste dobili taj novac.

Pejković: Ali to nije naša inovacija. Nije naša inovacija sustav autonomne vožnje.

Rimac: To je isto kao da kažeš da već postoje auti. Zašto bi itko razvijao novi auto ako već postoje auti? Mi želimo izgraditi jednu svjetsku firmu. Bio sam tijekom vikenda na konferenciji u Engleskoj, gdje su bili ljudi iz cijele autoindustrije. Voditelj je rekao da se inovacije na tom području događaju u San Franciscu, Londonu, Zagrebu i Tel Avivu. Mi želimo napraviti firmu koja će sudjelovati u velikoj promjeni koja dolazi. Robotaksiji će doći s nama ili bez nas. Na tome rade najsnažnije firme na svijetu.

Hrvatska kroz ovo što mi radimo može u tome sudjelovati. Može biti aktivan, a ne pasivan sudionik. A ne da nam se stvari samo dogode, kao bilo koja tehnologija koja se pojavi negdje u svijetu pa onda prije ili kasnije dođe ovdje.

Nitko vama ne brani da to radite svojim novcem. Vi ste uzeli novce Europske unije za petu razinu autonomije koju biste trebali isporučiti.

Rimac: To nije element koji donosi vrijednost.

Pejković: To nije element prema kojem se procijenila inovacija jer smo mi od početka rekli da ćemo sustav autonomne vožnje kupiti od druge firme s kojom ćemo surađivati. Ono što je ključno jest koncept samog vozila i usluge. Mi smo desetinama puta rekli što točno želimo napraviti - vozilo koje će voziti po Zagrebu i okolici.

Pitam vas je li vaše vozilo peta razina.

Pejković: Odstupamo li mi od toga što smo obećali - vozilo koje vozi po Zagrebu i okolici koje je autonomno?

Ali vi ne možete isporučiti vozilo pete razine.

Pejković: Mi ćemo isporučiti autonomno vozilo koje vozi po Zagrebu i okolici te pruža određenu uslugu.

U svakom slučaju ste dobili i odgodu. Kako?

Pejković: Pokazali smo koliko je cijeli proces trajao, da je trebalo skoro dvije godine da bi se moglo s nečim krenuti. Dakle, nismo mogli stići napraviti neke međukorake jer je odobrenje trajalo dvije godine. Morali smo neke stvari pomaknuti.

No vi odgodu niste dobili zbog toga. Vi ste je dobili jer vaš partner, dobavljač umjetne inteligencije Mobileye, u to vrijeme nije mogao kupiti mikročipove. U dokumentu se ne spominje ni birokracija ni to što ste trebali čekati odobrenje, odnosno ovo što ste naveli. Dakle, ovo što ste naveli ne stoji.

Pejković: Apsolutno sve stoji. Neke druge stvari koje su bile razlog za odgodu zbog kompleksnosti projekta također stoje. Nismo sve stavili u službeni dokument. Ali je činjenica da je trebalo dvije godine da se prođe kroz proces odobrenja. To je činjenica koja se ne može osporiti.  

Ali vi ste naveli samo jedan službeni razlog za odgodu u dokumentu, nijedan drugi razlog?

Pejković: Da, na početku smo naveli da je došlo do nepredviđenih okolnosti. Jedna od nepredviđenih stvari jest to da smo dvije godine čekali na odobrenje. Ne možemo navesti kao razlog Europskoj komisiji koja nam odobrava sva ta sredstva da je ona spora. Jedno su službeni dokumenti, a drugo je kontekst. U službenom dokumentu ne stoji glavni razlog od dvije godine odgode, odnosno procesa.

Idemo na srpanj 2021., događa se veliki posjet, dolaze Plenković i Ursula von der Leyen te vi prezentirate - što?

Rimac: Istu ovu stvar.

Pejković: Govorimo o prototipu koji nije imao funkcije niti autonomne vožnje niti funkcije pogona. Samo smo pokazivali koncept kako bi to trebalo izgledati. Nitko do tada nije vidio dvosjed koji je dizajniran da više nalikuje dnevnoj sobi, što se tiče udobnosti. Zato nam je bilo bitno da imamo neku fizičku prezentaciju toga što želimo postići da ljudi to mogu osjetiti.

Rimac: Nije auto sve. Radi se o cijelom konceptu. Ne radiš samo auto koji ćeš prodavati krajnjim kupcima. Radim auto koji će zaokružiti jedan cijeli poslovni model, koji će na kraju biti usluga. Razvijaš auto i sve potrebno; gdje će se održavati, puniti, servisirati. Imaš aplikaciju, tvornicu gdje ćeš proizvoditi te aute... Dakle, to što prototipovi nisu bili u potpunosti funkcionalni, to je samo mali dio cijelog koncepta.

Von der Leyen je u srpnju 2021., nekoliko tjedana prije nego je izašao službeni dokument NPOO-a, rekla da ste vi korisnici tog programa s potencijalnih 200 milijuna eura, kasnije se smanjilo na 189. Vi niste dobili sve, ali mi je zanimljivo što ste vi tada rekli: "Ideja nam je da 2024. godine krenemo s vožnjama autonomnog vozila po Zagrebu. Ako ne uspijemo s projektom, propast će svi ti novci koje smo uložili. No naš je cilj to napraviti 2024." Danas smo u 2024., a projekt nije zaživio. Što je pošlo po zlu?

Rimac: Nije ništa krenulo po zlu. Radimo nešto što nikad nitko nije radio. Recimo, firme koje samo rade aute koji su slični po karakteristikama drugim automobilima, njima treba više od deset godina i deseci milijardi dolara investitora da bi došli na tržište. A mi ne samo da radimo auto, radimo potpuno drugačiji auto. Ovo je velik zalogaj. Mi smo tada imali plan da prvi auti krenu voziti 2024. Ali to nije jednostavno. Ideš raditi most ili kuću pa kasniš, a kamoli ovako nešto što se radi prvi put.

Ali ovdje je riječ o javnom novcu...

Pejković: Trebalo je skoro dvije godine od 2021. dok se sredstva nisu odobrila. Imali smo dvije godine provjera od Europske komisije. Mi nismo imali financijska sredstva na raspolaganju, znači nismo mogli odmah krenuti s projektom. Dapače, pravila nalažu da ne smijemo krenuti s projektom prije nego što se odobri. Ne mogu se gledati rokovi iz 2021. ako je novac odobren 2023.

Rimac: Ako bude neuspješno, to će biti jako loše za nas. Ja imam puno veće stvari... Nisam lud sve riskirati, ići s nekim predumišljajem da ćemo zeznuti. Mi smo išli s dobrim namjerama.

Ne mogu se složiti s vama da niste mogli dvije godine radili na projektu jer u službenom vladinom dokumentu stoji da je rad na izradi robotaksija mogao započeti još u svibnju 2021. godine te da niste trebali čekati odobrenje EU, odnosno ugovor. U službenom vladinom dokumentu na stranici 32 definira se razdoblje provedbe projekta. Piše da korisnik može započeti s projektom kada je predao zahtjev za potporu nacionalnim vlastima.

Pejković: Možda niste vidjeli sve dokumente. Svi troškovi do 5. mjeseca 2023. nisu troškovi koje mi možemo opravdati. Mi smo imali neke troškove, radili smo sa smanjenim intenzitetom i pripremali se.

Rimac: Prije nego što je novac došao, mi smo radili na zapošljavanju...

Pejković: Radili smo na projektu, ali smanjenim intenzitetom. No svi ti troškovi koji su nastali do 5. mjeseca prošle godine, mi te troškove ne možemo opravdati. Za njih nema povrata. To vam piše u odluci. Bilo bi odlično da smo mogli ranije pravdati troškove, odmah bi to napravili. 

Kad se gleda sama struktura vaše firme, tu ste vi, Mudri, Pejković, Kia, firma s Kanarskih otoka, državljani Katara... Ono što me zanima jest koliki je omjer u firmi, tko ima većinu, je li to i dalje hrvatska firma?

Pejković: Rimac Grupa ima 48 posto u Verneu. Kia ima 20 i nešto posto, oni su bili prvi investitor. Mi zajedno imamo nekih 18 posto, nas tri foundera, Adriano, Mate i ja. Te firme s Cipra, to su investicijske firme preko kojih mnogo veći investitori investiraju. Imamo ovaj PIF iz Saudijske Arabije, imamo još jednog investitora, ALJ grupaciju, oni su jako poznat investitor, bili su jedan od prvih investitora u Rivian. Imamo investitora iz Katara. 

Omjer je manje od 50 posto Rimac Grupa, 20-ak posto mi founderi, 30-ak posto svi ostali.

Rimac: Radi se o strukturi investicija. Ako ulazi veliki investitor, on ima svoju strukturu. Znači, to može primjerice biti američka investicijska firma i oni uvijek za posebnu investiciju osnivaju posebnu firmu i to rade u porezno optimiziranim državama. 

Razgovarat ćemo o robotaksijima. Volio bih da počnemo od početka, od 2021. kad je sve krenulo, kad je projekt vaše firme ušao u Nacionalni program. Kako se to dogodilo da ste vi jedina privatna firma kojoj je to uspjelo? Nije bio raspisan javni natječaj, nego ste jednostavno došli. Kako ste došli, na koji način?

Rimac: Tada nije sve počelo, mi smo počeli s projektom ranije, 2019. smo osnovali firmu. Ranije je krenulo. Ja sam često bio pozivan na konferencije ili pred uprave velikih automobilskih firmi pričati o budućnosti. Meni je bilo malo smiješno pričati o elektrifikaciji jer su to svi dizali u nebesa, kako je to ogromna promjena u autoindustriji ići s motora s unutrašnjim izgaranjem na električni auto. Meni je to bilo, kao, što se zapravo mijenja? Imaš dobavljače koji rade komponente, te komponente proizvođači kupuju i ugrađuju u svoj auto. Auto se prodaje posredniku. Posrednik prodaje auto krajnjem kupcu i krajnji kupac ga onda servisira, koristi, vozi, parkira i puni na benzinskoj.

Ono što se mijenja u cijelom lancu je da ti isti dobavljači više ne rade ispušni sustav ili sustav ubrizgavanja, nego rade komponente električnog pogona. Druga stvar koja se mijenja jest da kupac više ne ide na benzinsku, već puni auto na punionicama. Ja sam im pokušavao objasniti da to nije velika promjena. Velika promjena će doći kad imaš izbor da auto ne mora biti upravljan čovjekom, niti mora biti u vlasništvu, to mijenja omjere snaga. O tome sam puno pričao na konferencijama.

Netko vas je tada čuo iz vlade? Tko?

Rimac: Mi smo razgovarali s regulatorima kad smo krenuli, morali smo razumjeti kakav je zakonodavni okvir i što se mora promijeniti. Željeli smo to prvo vidjeti u Hrvatskoj. Jedan naš kolega bio je na sastanku u Ministarstvu prometa.

Pejković: On je bio na tom sastanku, govorio je što planiramo napraviti - uslugu autonomnih taksija. To je bio jedan nevezan sastanak 2020. godine. Taj sastanak je bio vezan za regulative. Mi smo se direktno javili Ministarstvu prometa, rekli smo im da radimo nešto zanimljivo. On je bio na tom sastanku isključivo vezano za regulative. Nakon tjedan, dva oni su se nama javili, njemu su se javili i rekli da ide taj veliki program. 

Vama se javio netko iz Ministarstva prometa? Nije bio ministar?

Pejković: Nije bio ministar. Javili su se da bi im bilo zanimljivo vidjeti malo detaljnije o projektu. Mi smo onda došli u Ministarstvo, pokazali smo sve što radimo, viziju... Oni su rekli da im se to sviđa i da to odgovara okvirima kakve traži EU - zeleno, digitalna tranzicija, benefiti za zajednicu.

Rimac: Koliko sam ja shvatio, to s NPOO-om je bilo onda kasnije, kad je svako ministarstvo dobilo zadatak da rasporedi sredstva na projekte. Moja pretpostavka je da su oni tražili projekt, a mi smo ga već imali. Tada je već i Kia investirala. Mi smo željeli sve držati, ništa ne pokazivati, dok ne dođemo jako daleko. Zašto? Da ne stvorimo neka očekivanja dok postoji previše nepoznanica. Mi nismo projekt ni objavili, prvi put se čulo za projekt kad je izašao NPOO. Moje shvaćanje je bilo da su oni shvatili da naš projekt misli izvan okvira, da povećava ukupan broj bodova za cijeli okvir od Hrvatske.

Ako se ne varam, prva prezentacija za Ministarstvo bila je u ožujku 2021. Vi ste njima tada pokazali auto na daljinski, kao i ovaj otprije neki dan. Kako je to izgledalo?

Pejković: Pokazali smo im jedan bazični prototip. To je bio prvi koncept kojim smo privlačili privatne investiture. Kia je na račun tog koncepta investirala. To je bilo dosta osnovno, čak smo i na kampusu na eventu pokazali taj prvi prototip. Svidjelo im se, vidjelo se da ima potencijala, da je to skroz drugačije, da je to nešto što bi moglo povećati šanse Hrvatske da dobije novce. 

Rimac: Mi smo tada već planirali da prvi grad bude Zagreb. Sjećam se da je Bandić bio kod nas, njemu je to bilo zanimljivo.

Pejković: Pokazivali smo to i drugim gradovima i potencijalnim investitorima, partnerima za autonomnu vožnju. Znali smo da u to nećemo ići sami pa smo razgovarali s Googleom i ostalim partnerima i dobili smo ih.

Hoćete reći da nije bilo nikakvih dogovora s Plenkovićem?

Pejković: Nije bilo nikakvog dogovora.

Rimac: Pazi ovo, ja se sjećam kad je taj kolega došao prvi put i rekao da postoji mogućnost da ćemo dobiti ta neka sredstva, europske novce. Ja sam rekao: "da, da, mo'š mislit. Samo nastavi razgovore, ali to se neće dogoditi." Nisam vjerovao u to. Mi smo zapravo išli na privatne investitore, mi smo privukli milijardu eura privatnih investitora i ovo je prvi puta da smo dobili neka značajnija europska sredstva.

Mnogi vole to povezivati, gospođa Marta Longin je kći HDZ-ovog župana Božidara Longina. Ona je donedavno bila i članica Nadzornog odbora.

Rimac: Mi imamo 2500 zaposlenih.

Dobro, ali ona je ipak bila u Nadzornom odboru.

Rimac: I? Ona je jako kvalitetan zaposlenik, tu je 10 godina, došla je kao studentica. Što je mene briga tko je njezin otac?

Pejković: Marta se pokazala odlična u marketingu i PR-u. Mi smo rekli da nam treba netko pouzdan. Ona je stavljena u NO od strane jednog od osnivača. Svaki od vlasnika firme, uključujući KIA-u i daljnje investitore, mogao je postavljati člana NO-a. Ta cijela priča nema nikakve veze s njezinom obitelji.

Gospodine Pejkoviću, vi ste u rujnu prošle godine rekli kako Rimac nije operativno uključen u projekt robotaksija već 2.5 godine. 

"Možete pljuvati i izmišljati i ismijavati se i na kraju za neke stvari opravdano kritizirati... Ono što trebate znati je da, koliko god to dobro zvučalo i privlačilo čitatelje, fulali ste koga napadate. Mate nije operativno uključen u P3 već barem 2 i pol godine. Uz njegovo vođenje Rimac grupe, Bugattija i Rimac Techa, dogovorili smo se da ću ja voditi P3, a on biti u nadzornom odboru." (Pejković, rujan 2023.)

Rimac: Imamo više firmi, svaka od njih je više od jednog posla na puno radno vrijeme. Marko i ja smo se podijelili. Mi radimo već deset godina zajedno. Izgradili smo Rimac grupu skupa. Ja sam uključen oko proizvoda, njegovi detalji. Meni je važno kakav će biti proizvod, njegovi detalji - tehnički gledano. Ali, uglavnom, Marko operativno vodi projekt.

Pejković: Dva, tri puta mjesečno se usklađujemo oko nekih strateških stvari. Naravno da je Mate morao biti uključen u cijeli event i sve skupa jer je on lice kompanije.

Rimac: Vodio sam cijelu prezentaciju jer sam jedan od osnivača. Uključen sam, to je moja beba. A na prezentaciji su bili naši investitori, gradovi s kojima radimo iz cijele Europe i izvan. Tamo su bili naši partneri tako da je bilo važno da vide da ja stojim iza toga.