URUŠAVANJE nadstrešnice na Željezničkom kolodvoru u Novom Sadu rezultat je niza propusta, objašnjava za Deutsche Welle inženjer geologije Zoran Đajić, koji je na projektu rekonstrukcije bio angažiran kao nadzornik za kamen.

U Novom Sadu je trodnevna žalost bila proglašena zbog velike nesreće u kojoj je stradalo 14 ljudi. U prvim danima nakon tragedije nitko od nadležnih nije htio prihvatiti odgovornost za još jednu tragediju koja je pogodila Srbiju. Za ovaj utorak (5.11.) je službeno podnošenje ostavke najavio ministar građevinarstva, prometa i infrastrukture Goran Vesić. On, po struci inače diplomirani pravnik, gotovo istog dana kada se dogodila nesreća ogradio se od preuzimanja odgovornosti, rekavši da nadstrešnica nije bila obuhvaćena projektom rekonstrukcije Željezničke stanice.

Ipak, diplomirani inženjer geologije Zoran Đajić tvrdi posljednjih dana da to nije istina. On je na projektu rekonstrukcije Željezničke stanice bio angažiran kao nadzornik za kamen. Dio njegovih poslova je, kaže, podrazumijevao praćenje procesa skidanja kamena, utvrđivanja stanja podloge, njezine zamjene i popravka, kao i način montaže kamena.

Projektanti od početka upozoravani na propuste

Đajić kaže da je još tijekom rekonstrukcije uočio da je pozadina mramornih ploča na krovu stanice u lošem stanju i o tome je on obavijestio nadležne. "Na fotografijama koje sam napravio, iza tih ploča se vidi da praktički možda ima 20% betona, ostalo je bila šuta, zgužvane vreće i tako dalje", objašnjava Đajić.

Kaže da je zbog toga izdao nalog da se te ploče skinu, da se napravi kompletno ispitivanje i reparacija podloge.

U izvještaju u koji je redakcija DW-a također imala uvid navodi se da je podizvođaču radova Starting d.o.o. "naloženo da se počne s demontažom mramorne obloge s fasade krila B (tipa Venčac beli), kao i mramornih ploča s pročelja krova zgrade (Sivec)" te da je potrebno "demontažu obavljati pažljivo kako bi se sačuvale sve mramorne ploče koje nisu oštećene".

"Da se to napravilo, pretpostavljam da bi netko tko je bio zadužen za taj drugi dio - to je statika, to su konstrukcije i tako dalje - nadzor i sve ostalo, da bi oni vidjeli kakva je podloga i pretpostavljam da bi se netko zapitao treba li intervenirati na tim utezima, jesu li oni korodirali?"

Međutim izvođač radova, kako kaže, nije napravio ništa po tom pitanju.

"Naprotiv, ja sam nekoliko puta inzistirao na sastancima da se to treba napraviti, ali su oni uzeli masnu boju, ofarbali te ploče i tako je završeno sve što se tiče pozicije tog zupčastog dijela fasade na južnoj fasadi iznad nadstrešnice", kaže Đajić.

Građani su vrlo brzo nakon nesreće na društvenim mrežama počeli dijeliti fotografije na kojima se vidi da su radovi izvođeni i na samoj nadstrešnici, na koju je dodana čelična konstrukcija sa staklom. Snimke koje pokazuju da je cijela nadstrešnica pala odjednom, a ne iz dijelova, za Đajića su dodatni signal da je opterećenje bilo preveliko.

"Utezi su bili projektirani svojevremeno tako da mogu izdržati određeni teret po kvadratnom centimetru. Očigledno je to opterećenje dodano u tolikoj mjeri da veza utega i betona, koji je isto tako bio loš, nije izdržao, i onda se ona samo srušila", tako to za DW objašnjava Đajić.

Tko je sve u lancu odgovornosti?

Naručitelj rekonstrukcije stanice bila je Infrastruktura Željeznice Srbije, a radove su izvodile dvije kineske kompanije - China Railway International Co. Ltd (CIRC) i China Communications Construction Company Ltd (CCCC).

Nadzor nad projektom povjeren je mađarskoj firmi Utiber, koja je povezana s jednim od Orbanovih bliskih suradnika Lorincom Meszarosem. Utiber je bio krovna firma za nadzor po svim pozicijama, osim pozicije kamena, koju je obavljao Đajić kao vanjski konzultant.

Zoran Đajić tvrdi da je sve njih redovito informirao na sastancima koji su se održavali na tjednoj razini.

"Na tim sastancima su bili prisutni svi od strane nadzora Utibera, bilo je uvijek prisutno nekoliko ljudi iz Željeznica i povremeno je bio nazočan netko od predstavnika resornog ministarstva, ali su bili sve vrijeme prisutni predstavnici obje kineske firme, koje su, ustvari, izvodile sve te radove i koje su odgovorne apsolutno za sve, i za svoje podizvođače", navodi Đajić.

Na njegove izvještaje, kaže, prvo je trebala reagirati nadzorna firma Utiber, koja je od firme Starting trebala zatražiti da se skinu ploče i provjeri podloga.

Ipak, naglašava da je često imao dojam "da je firma koja je izvodila radove starija od svih" i da sebi daje za pravo da ne postupa po nalozima.

"Događalo se da se neke stvari ne radi po mjesec-dva dana i da se neke stvari naprave drugačije nego što je rečeno. Meni to nije jasno, da firma koja je podizvođač može napraviti neke stvari, iako je dobila nalog od nadzora da napravi drugačije."

Zbog toga Đajić smatra da je prvi u lancu odgovornosti (još uvijek) aktualni ministar građevinarstva Goran Vesić, ali i Tomislav Momirović, koji je tu dužnost obavljao u prethodnom sazivu Vlade, kao i njihovi službenici, koji su bili nadležni za sve te radove. Odgovornost nakon njih, kaže on, snosi i kineski konzorcij, nadzorna firma Utiber, kao i vlasnici i direktori svih firmi koje su bile podizvođači.

"Ja sam od prvog dana rekao da ja tu snosim i svoju odgovornost, zato sam i pokrenuo cijelu priču. Da sam možda uspio natjerati podizvođača da zamijeni ploče, da to sruši - iako sam to pokušavao nekoliko puta, ali su oni to ignorirali - možda bi se neke svari ustanovile, možda bi se došlo do tih utega, možda se ovo ne bi ni dogodilo", priča Đajić.

"Ne damo više da nas ubijate na ulici"

Na pitanje strahuje li sada za svoju sigurnost, on kaže da je bio sudionik svih velikih protesta od devedesetih godina do danas i da se više ne plaši ničega.

"Plašio bih se za sebe i za svoj život da nisam izašao u javnost s ovim što sam znao. Ja ne bih mogao dalje nastaviti živjeti s tim. Osjećao bih grižnju savjesti zbog obitelji onih koji su preminuli", kaže Đajić.

Vjeruje da u suprotnom nitko drugi ne bi rekao istinu i nadležni bi, smatra, jednostavno "oprali" odgovornost sa sebe.

"Oni reagiraju na moje izjave. Zamislite da ja nisam izašao u javnost. Nitko ne bi o ovome pričao. Ostalo bi na tome da je pala sama od sebe. Ne dam. Ne ja - ne daju sad ni građani."

Ističe da vlast koju građani financiraju mora raditi u njihovom interesu te da građani ne smiju dozvoliti da se "na određenim mjestima nalaze ljudi koji ne znaju ništa i da ih skupljaju s raznih strana i postavljaju na pozicije koje odlučuju o životima svih".

"Ja hoću pozvati građane da pokušaju reći: 'Ne damo više da nas ubijate na ulici!' Ubijaju nas na pješačkom prijelazu, ubijaju nas na ulici, ubijaju nas posvuda i nitko ne odgovara za to. Ne može", zaključuje Đajić u intervjuu za DW.