UKRAJINSKA protuofenziva ne samo da se odvija sporije nego što su se mnogi na Zapadu nadali nego se pokazalo da je i skupa u smislu ljudskih života. Vode se brutalne i krvave borbe jer Rusi koriste masovnu artiljeriju i minska polja za obranu teritorija osvojenih ranije u ratu.

Sky News je intervjuirao dva strana dragovoljca koja su se borila u ukrajinskoj vojsci tijekom posljednjih 17 mjeseci. Njihovi su iskazi potkrijepljeni dodatnim svjedočanstvima nekoliko drugih stranih dobrovoljaca. Rhys Byrne, kodnog imena Rambo, živahni je 28-godišnjak iz Dublina. 

Borio se za brojne postrojbe u Ukrajini, uključujući 59. brigadu ukrajinske teritorijalne vojske gdje je upravljao teškim mitraljezom. Kaže da je bitka za povrat teritorija bila užasna. "Na 'nultoj liniji' to je užas. To je užas. Postoji samo genocid. To je klanje", rekao je. 

"Nismo imali zračnu zaštitu"

"Mrtvih ljudi ima posvuda. Mrtvi Rusi. Mrtvi Ukrajinci... Najveći problem s kojim se susrećemo kada ulazimo u rovove je pregaziti sva mrtva tijela koja su već tamo - te stvari te stvarno progone", dodao je. Dao je intervju iz Centra za odmor u istočnoj Ukrajini, utočišta koje koriste vojni dobrovoljci kada dobiju dopust s fronta.

Opisao je svoj susret s ruskim tenkom i ruskim trupama zbog kojeg je umalo poginuo. "Rečeno nam je da postoji ruska linija rovova i naš je posao da uđemo u rovove i očistimo ih. Potom smo ih trebali držati dok ne dođu pomoćne jedinice i onda se vratiti", objasnio je. 

Tvrdi kako je postrojba s 40 pripadnika, uključujući Ukrajince, Amerikance i Britance, odvedena u područje blizu nulte crte. Međutim, Byrne se žali da nisu imali zračnu zaštitu ni bespilotne letjelice, a par ukrajinskih tenkova povuklo se. U daljini im se približio još jedan tenk i pripadnici jedinice pretpostavili su da je prijateljski. Vojnici kažu da je ponekad teško razlikovati ukrajinska od ruskih vozila.

"Ne bismo trebali biti živi"

Odjednom je ruski tenk počeo gađati njihov položaj. Oni koji su preživjeli sklonili su se u šumu. Postoji i snimka koja prikazuje pripadnika postrojbe kako preko radija zove pomoć dok tenkovske granate padaju u blizini. Usred kaosa ukazao se spas u obliku ukrajinskog kamioneta, koji je u to područje dovezao vojnik tražeći nestali prijamnik satelitske komunikacije.

Počeli su se povlačiti, ali su ih Rusi ponovno uočili. Byrne priča kako ih je neprijateljski tenk ponovno počeo loviti. "Sada imamo tenk koji doslovno izlazi, počinje nas loviti. I to je zastrašujuće kada vidite veliki T-72 kako dolazi po vas, a vi ste u Humveeju. Da, to je kao vrući nož kroz maslac. Gotovi ste. Dakle, opet svi vrištimo: 'Vozi, vozi.' Pao sam", prisjeća se. 

Pored njega je sjedio i njegov prijatelj, danski borac nadimka Polar. Rekao je da je promatrao kako ruska granata leti iznad njihovih glava. "Ne bismo trebali biti živi. Mislim, bili smo bliže nego blizu smrti, bilo je bliže nego blizu", istaknuo je. 

Planiraju povratak kući

Trenutno se nalaze u utočištu za vojnike koje vodi mišićavi pastor Owen Panoma. Riječ je o Novozelanđaninu koji je također služio kao kapelan u brojnim ukrajinskim brigadama. Kaže da postoje tisuće stranih dragovoljaca koji se bore za Ukrajinu i da mnogi od njih trebaju nekoga s kim bi razgovarali.

"(Centar) je izvor neke vrste podrške. Znate, možete sjediti tamo i pitati odakle ste, imate li djecu. Znate, u biti da im skrene misli s rata", naveo je. Byrneu i njegovom prijatelju Polaru dosta je rata. Nakon 17 mjeseci u mjestima kao što je Bahmut odlučili su probiti se do željezničke stanice i krenuti kući.