Ispovijest Osječanke: Tjerao je sina da me udara i branio mu da me grli i ljubi
Ilustracija: 123rf
"ZABRANJIVAO je sinu da me grli i ljubi, umjesto toga tjerao ga je da me udara", ispovijest je majke iz Osijeka koja je nakon godina psihičkog i fizičkog zlostavljanja s desetogodišnjim sinom pobjegla od muža.
Ovo je samo jedno od potresnih svjedočanstava osječkog Skloništa za žrtve obiteljskog nasilja. Ivanka, pseundonim kojeg joj je dao Glas Slavonije, ima 49 godina. Upoznala je ljubav, vjenčala se i rodila sina, a potom se njen svijet počeo urušavati.
"Krenulo je polako, gotovo neprimjetno. Malim zabranama", započinje Ivanka svoju strašnu priču. Isprva korekcije njenog ponašanja, upute kako će čistiti, gdje što stoji, kako će kuhati, a potom je uslijedila i zabrana druženja s prijateljicama, s kćerima iz prvog braka pa čak i pozdravljanje susjeda.
Zabranjen joj je rad, novac nije dobivala, a kupnju je njen tadašnji suprug obavljao sam. Već tada je slutila, priznaje, u kojem smjeru ide njihov suživot, ali htjela je da joj dijete odrasta u obitelji majke i oca. Pa makar i po cijenu vlastite slobode.
Ipak, ni djetetu nije bilo mnogo bolje. Iako je ne podnosi šećer, upravo su mu slatka peciva bila doručak i užina u škola, a povrća i voća nije ni vidio. Otac je smatrao da treba jesti samo meso. Branio mu je i da grli i ljubi majku, umjesto toga morao je tući, ali ni to ga ne bi spasilo od batina i kazni, prenosi Glas Slavonije.
"Tjerao bi ga bez razloga iz kuće, čak i noću", priča Ivanka što je njen suprug radio njihovom zajedničkom sinu. "Tukao ga je. Natjerao bi ga da sjedne 'turski', uspravi leđa i nepomično gleda u zid. Nije smio ni na WC. Često bi kazna završila već kasno u noć...
Borila sam se sama sa sobom
Što napraviti, kako spasiti i sebe i njega, ali nisam vidjela izlaz.
"Mama, samo da imamo kuda otići i da možemo nekako plaćati režije, ja bih se odselio", rekao joj je sin jednog dana.
Jedno jutro su otišli. Bez ičega. Dok je dječak bio o školi, ona je dobila dopuštenje da ode po lijekove. Pokupila je sina iz škole i pobjegla u sklonište. Ondje su već trinaest mjeseci i žele započeti novi život.
Dan i noć dijeli s još pet žena koje dijele različitu, svaka svoju priču, ali opet prilično sličnu i tužnu istinu. Bavi se lončarstvom, obučila se za maserku i pronašla svoj mir.
Mir kojeg stotine drugih žene, koje žive sličan život sa svojim muževima, još uvijek nisu pronašle pa šute i trpe. I, valjda, vjeruju da alternativa za njih ne postoji.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati