HRVATSKA je jedna od rijetkih europskih zemalja u kojoj je "odavanje prostituciji" kažnjivo, a tema je u javnosti uglavnom zanemarena. Prvo veliko istraživanje o prostituciji u Hrvatskoj potvrdilo je da je potrebna hitna promjena zakonskog okvira koji regulira prostituciju, ali i zaključilo da ne postoji politička volja da se to pitanje uredi.

Istraživanje je predstavljeno danas na završnoj konferenciji projekta "Regulacija prostitucije u Hrvatskoj". Ideja projekta bila je progovoriti o prostituciji i maknuti s nje tabu. U Hrvatskoj je prostitucija prekršaj, a oni koji se bave njome su stigmatizirani. Istraživanje je obuhvatilo tri grada, Zagreb, Rijeku i Split, a osim tijela javnih vlasti, poput sudaca, policajaca i dužnosnika ministarstava, u istraživanju su ispitivane i udruge civilnog društva.

Prekršaj protiv javnog reda i mira

Prostitucija je općenito kontroverzna tema, dok je u Hrvatskoj i dalje tabu. Njome se uglavnom bavi u okviru politika moralnosti i svodi se na ideološka mišljenja političkih aktera umjesto na stvarna iskustva, što otežava donošenje kvalitetnih javnih politika, objasnila je jedna od autorica istraživanja, znanstvenica s Instituta Ivo Pilar Ivana Radačić.

U Hrvatskoj se na prostituciju gleda kroz pravni okvir prijetnje javnom redu i miru pa seksualni radnici uglavnom dobivaju prekršajne prijave za narušavanje javnog reda i mira, a kazne se kreću između 20 i 100 eura. Zakon koji regulira prostituciju donesen je 1977. i od tada se nije mijenjao.

U Europi su trenutno dominantna dva regulatorna modela: legalizacija, kao u Njemačkoj i Nizozemskoj, te kriminalizacija klijenata, kao u Švedskoj i većini drugih skandinavskih zemalja. U većini europskih zemalja prodavanje seksualnih usluga nije kažnjivo, a iznimka su postsocijalističke zemlje centralne i istočne Europe.

Kriminalizacija olakšava zlostavljanje

"Istraživanja su pokazala da pod modelima koji kriminaliziraju prostituciju postoje široke mogućnosti zlostavljanja i zlouporabe žena", objasnila je Radačić. Dodala je da u Hrvatskoj, za razliku od EU, nedostaje sustav potpore za seksualne radnike s obzirom na socijalnu situaciju te strategije napuštanja tog posla.

Istraživanje je također pokazalo da policijske prakse u Hrvatskoj variraju u različitim gradovima. U Zagrebu su usredotočeni na prostituciju na ulicama te seksualne radnike najčešće privode izravno s ceste. U Splitu prate oglašavanje prostitucije te preko oglasa ulaze u stanove u kojima rade.

Svaki od ovih pristupa je problematičan, objašnjava Radačić. U Zagrebu je tako najčešći pokazatelj policiji da netko prodaje seksualne usluge to što stoji na sumnjivoj ulici i ako je ranije uhvaćen u kaznenom djelu. Seksualne radnice, prema tome, imat će problema svaki put kada odu u dućan.

Što se tiče uhićenja preko oglasa, događalo se da seksualni radnici na sudu završavaju samo zbog oglasa iako nisu bili uhvaćeni u prekršaju. Osude se uglavnom baziraju na priznavanju, no nekada su znale biti donesene i bez dokaza, isključivo na tvrdnji policajaca.

U Hrvatskoj nema političke volje

Kako društvo i političari vide prostituciju u Hrvatskoj? Od 2005. godine postoji 69 javnih dokumenata usmjerenih na problem prostitucije. Na njih je uvelike utjecao proces pristupanja Hrvatske EU, no i dalje se tim problemom bave samo posredno, kroz okvir zaštite seksualnih prava, prijetnje javnom zdravstvu, javnom redu i miru, te kroz okvir zaštite djece i manjina.

Svi dokumenti na prostituciju gledaju kao na prijetnju društvu, a u manjini se priznaje da se radi o rodnom problemu. Uglavnom, u hrvatskom zakonodavstvu postoji tendencija da se po pitanju prostitucije održi status quo.

"Prostitucija se ne spominje u političkim programima stranaka. Niti jedna stranka u Hrvatskoj ne bavi se prostitucijom. Ovo je važno da se vidi zašto u Hrvatskoj vezano uz prostituciju postoji status quo. Ne postoji politička volja stanaka da se to pitanje riješi", rekao je jedan od autora istraživanja Josip Šipić.

Pozitivna iskustva seksualnih radnika

Što se tiče razloga zbog kojih se netko počinje baviti prostitucijom, uglavnom je uvriježeno mišljenje da se ljudi time bave jer nemaju drugog izbora, zbog lošeg socioekonomskog statusa i jednostavno loših životnih odluka, poput ovisnosti o drogama.

Istraživanje je pokazalo da s obzirom na razloge za prostituciju postoje dvije skupine seksualnih radnika, oni koji se time bave da bi preživjeli, bilo da su beskućnici ili ovisnici, i oni koji pružanje seksualnih usluga doživljavaju kao posao. U ovo drugoj skupini sugovornici su naveli, osim dobre zarade, interes za seksualnim iskustvima.

Seksualni radnici iz prve skupine doživjeli su više traumatičnih iskustava i na prostituciju gledaju negativno, dok oni iz druge skupine navode i pozitivna iskustva posla, kao što su vlastita organizacija vremena i seksualno istraživanje. Neki od njih čak su vrlo zadovoljni svojim poslom, a kao negativne strane navode podložnost nasilju kao posljedicu ilegalnosti.

Žele promjenu pravnog okvira

Svi seksualni radnici smatraju da se pravni okvir koji regulira prostituciju u Hrvatskoj mora mijenjati, da je zakon koji regulira prostituciju zastario, da represija nije rješenje i da ih se diskriminira i marginalizira, posebice od strane represivnog i pravnog sustava. Kao jedan od velikih problema seksualni radnici istaknuli su nedostatak policijske zaštite jer se pozivanjem policije izlažu progonu.

"Ti policajci nekad su njihovi klijenti, a osjećaju se poniženo i na sudovima", rekla je jedna od autorica istraživanja Rašeljka Krnić.

U sklopu istraživanja autori su ispitali i hrvatske suce i policajce, a zanimljivo je što su se ispitanici uglavnom složili da bi prostitucija u Hrvatskoj trebala biti legalizirana. Argument za legalizaciju, a protiv dekriminalizacije, bio je to što bi država trebala imati nekakav nadzor nad radom i tokovima novca. 

Okvir kriminalizacije ima negativne posljedice na radnike koje se i dalje privodi i sudi im se. To stvara javnu percepciju o seksualnom radu i perpetuira okvir moralnosti desetljećima, ističu autori istraživanja.

Također, problematiziraju svojatanje teme od strane konzervativnih i autoritarnih političara i političkih pokreta. Ova tema tada ide ruku pod ruku s temama pobačaja i ostalim temama roda i seksualnosti.

Razlika od Slovenije

Iako je Slovenija nakon proglašenja neovisnosti usvojila isti jugoslavenski zakon iz 1977. godine, pod utjecajem liberalno-demokratske vlasti prostitucija je dekriminalizirana.

"Postojala je politička volja, za razliku od Hrvatske" rekla je slovenska profesorica Mojca Panjik. "Politike su se počele fokusirati na izrabljivanje i zlostavljanje žena, a slovenski sudovi sada kažnjavaju eksploataciju i zlostavljanje. Ipak, i dalje su sudske odluke često donesene u okviru moralne prosudbe", dodala je.