IVAN Zajc hrvatski je skladatelj, učitelj i dirigent koji je obilježio hrvatsku glazbu kasnog 19. stoljeća. Rodio se 3. kolovoza 1832. godine u Rijeci te je svojim djelovanjem obilježio jedan period hrvatske glazbe. Zajc je radio kao glazbeni pedagog, ali je isto tako iza sebe ostavio bogato glazbeno naslijeđe koje je odražavalo hrvatsku nacionalnu svijest tog vremena. Napisao je preko tisuću opera, opereta i simfonija.

Bogata obitelj Zajc nije htjela da se sin bavi umjetnošću, no profesori su nagovorili roditelje

Rođen u plemenitaškoj obitelji, Zajc je mogao odmalena njegovati glazbeni talent. Učio je svirati klavir i violinu već od samog djetinjstva, premda se njegovom ocu baš nije sviđalo što mu se sin isključivo želi baviti umjetnošću. Tata Zajc preselio se s obitelji iz Ugarske u Rijeku radi posla te je Ivanu predodredio studij prava. Međutim, Ivanovi profesori uvjerili su njegovog oca da je pred njim blistava karijera, pa je upisao Muzičku akademiju u Milanu 1850. godine. 

Prigrlio hrvatsku narodnu kulturu koja ga je u konačnici i inspirirala

Nakon završetka studija, Zajc se vraća u Rijeku, a njegova opera Amelija premijerno je izvedena u Rijeci 1860. godine. Premijeri su prisustvovale važne ličnosti iz zagrebačkog kulturnog života, pa je Zajc vrlo brzo završio u Zagrebu te postavljen kao ravnatelj Hrvatskog glazbenog zavoda. Tamo je radio i kao profesor pjevanja, a hrvatski jezik nikada nije kompletno savladao. Materinski jezik bio mu je talijanski.

Zajc je iza sebe ostavio mnoga operna djela, od kojih su najistaknutija: Mislav, Ban Leget, Lizinka, Nikola Šubić Zrinski, Momci na brodu, Zlatarevo zlato, Hrvatski dom i mnoge druge. Često je uzimao motive iz nacionalne povijesti Hrvatske te djelovao kao Ilirac druge generacije. Na svojoj je poziciji bio više od trideset godina.

Umirovio se 1908. godine te nastavio posjećivati kazališta koja je ostavio u dobrim rukama. Umro je 16. prosinca 1914. godine. Njegov put sličan je skladatelju Giuseppeu Verdiju koji je također uvrštavao narodne motive u svoja djela, radio kao glazbeni pedagog i bio središnja figura talijanske glazbe 19. stoljeća. Zato ga često zovu "hrvatskim Verdijem".