NOVINAR BBC-ja je izvijestio o teškoj dilemi onih koji su preživjeli potres u Turskoj – skloniti se na toplo i biti u opasnosti od urušavanja zgrade ili se smrzavati vani na otvorenome. Piše kako se u zoru po oštroj hladnoći probio do srušene deseterokatnice u Adani i pritom sreo dvije žene umotane u deke kako idu prema ruševinama.

Ummu Bayraktar i Nazife Batmaz su se trenutno sklonile u džamiju tog grada. Njihova vlastita kuća u blizini je teško oštećena. Krenule su pronaći prijatelja, jednog od Ummuinih rođaka. Prolaznik ih je upozorio da ne hodaju blizu drugih zgrada, rekao je da su jako oštećene i da će se vjerojatno urušiti.

"Ako moja kći leži na hladnoći, kako ja mogu leći u topli krevet?"

Kada su ušli u sporednu ulicu, vidjeli su skupinu preživjelih umotanih u deke kako sjede na plastičnim stolcima i griju se oko vatre. Dvije žene su pronašle svoju prijateljicu Nurten koja sjedi zamotana u deku i plače. Njezina odrasla kći Senay bila je na drugom katu srušene zgrade. Nurten je čekala ovdje cijeli dan i cijelu noć, ali nije stigla nikakva vijest.

"Ako moja kći leži na hladnoći, kako ja mogu leći u topli krevet? Ona nikada nije voljela hladnoću. Sada je zatrpana. Srce mi puca", kazala je. Novinar BBC-ja piše kako se pored njih čuje zvuk bagera i bušilica. Nurtenine prijateljice je tješe. Njezina kći ima dvije djevojčice – obje trenutno studiraju u inozemstvu. Pokušavaju se vratiti u Tursku.

"Što da kažem curicama? Danas dolaze ovdje. Što da im kažem? Trebala sam im čuvati majku", rekla je Nurten.

"Vidite, ovdje je tijelo. A ispod se čuje ženski glas"

Tijekom noći je stiglo više vijesti iz teško pogođene pokrajine Hatay koja se nalazi južnije, na turskoj granici sa Sirijom. Na snimci se vidi kako jedan stanovnik kopa po ruševinama. Vjeruje da tamo ima preživjelih i govori ima da se glasno jave.

"Vidite, ovdje je tijelo. On je mrtav i nitko ga nije maknuo. A ispod se čuje ženski glas", kazao je. Dok on govori, ženski glas viče ispod ruševina. Zatim plače i lupa o metal. Ali muškarac ne može učiniti ništa sam, potrebna je pomoć. Srušila se cijela kuća i potrebni su strojevi da maknu ostatke.

Drugi stanovnik Hataye, Deniz, pokazuje na srušenu zgradu u kojoj su ostali njegovi roditelji. "Viču, ali nitko ne dolazi. Slomljeni smo. Bože... Dozivaju. Govore 'Spasi nas', ali mi im ne možemo pomoći. Kako ćemo ih spasiti?", pitao je.

"Sada čekamo bez vode i hrane, očajni smo"

Još bliže epicentru, u gradu Kahramanmaras, je na tisuće srušenih zgrada, a broj  beskućnika je još i veći. Na ulici se okupila obitelj, previše uplašena naknadnim potresima da bi se vratila u svoju teško razorenu zgradu. Imaju jedino drva za vatru te si griju ruke po hladnoći.

"Jedva smo pobjegli iz kuće. Imamo četvero djece. Napustili smo stan s njima u zadnji trenutak. Nekoliko ljudi je ostalo zarobljeno unutra. To je ogromna katastrofa. Sada čekamo bez vode i hrane, očajni smo", rekla je Neset Guler.