"POSTROJBE Wagner preuzele su kontrolu nad cjelokupnim područjem Soledara", slavodobitno je u utorak proglasio Dimitrij Prigožin, šef ove zloglasne plaćeničke skupine. Wagner je već mjesecima glavni i praktički jedini učinkoviti element ruskih snaga u Ukrajini, barem kad je riječ o ofenzivnim djelovanjima.

A sad su, barem po Prigožinovim riječima, donijeli ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu prvi trofej od ljeta, kad je ruska vojska posljednji put osvojila neki grad. Tada se, doduše, radilo o Lisičansku, jednom od najvećih gradova pod ukrajinskom kontrolom u istočnoj pokrajini Donbasu, sa skoro 100 tisuća stanovnika prije rata. Soledar je, s druge strane, imao oko 10 tisuća. 

Danas je, naravno, grad-ruševina, praktički bez stanovnika, kao i drugi ukrajinski gradovi i sela za koja Rusi tvrde da su ih oslobodili. Soledar je, zapravo, bitan Rusima kao odskočna daska za operativno ili potpuno okruženje Bahmuta, grada od nekih 70 tisuća stanovnika koji se nalazi samo 18 kilometara južno od Soledara. 

Soledar je tek odskočna daska za Bahmut, a Bahmut za Kramatorsk

Zauzimanje Bahmuta je glavna misija ruske vojske, separatista iz Donbasa i plaćenika Wagnera, ali i on je samo odskočna daska za napredovanje prema znatno većim gradovima Kramatorsku i Slavjansku, odnosno za zauzimanje čitave Donjecke oblasti. 

U svakom slučaju, Rusi su od kolovoza izveli nebrojene napade na Bahmut iz svih mogućih pravaca, platili vrlo sporo i nesigurno napredovanje golemim količinama ljudstva i tehnike, prije nekoliko tjedana ušli i u industrijsku zonu i predgrađe tog grada, najavljivali konačno "oslobađanje", ali ono im i dalje izmiče.  

I Prigožin, koji se prije koji mjesec "proslavio" izjavom da je napredovanje od 100 do 200 metara dnevno "normalno tijekom modernog ratovanja" (ne spominjući pritom koliko je svojih boraca pritom žrtvovao), prošli tjedan se pravdao objašnjenjem da "Ukrajinci imaju stotinu linija obrane (u Bahmutu)... na otprilike svakih 10 metara, a Rusiji nedostaju vozila i oprema".

>> Prvi veći uspjeh Moskve od ljeta? Šef Wagnera objavio fotografije: Soledar je naš

Već tri dana dolaze kontradiktorne informacije o Soledaru 

Ipak, sam Prigožin je u izjavi o oslobađanju Soledara priznao da se u centru grada i dalje vode borbe. Ukrajina je također brzo negirala da je Soledar zauzet, s čim se složio i američki Institut za proučavanje rata u svom izvještaju za srijedu, napominjući kako ni zauzimanje Soledara ne znači automatski prekid ukrajinskih opskrbnih linija.  

>> Paklena bitka za Bahmut će slomiti ili rusku ili ukrajinsku vojsku

Izgledno je međutim da će kontrola nad Soledarom i okolicom znatno otežati logistiku Bahmuta prekidom glavne opskrbne linije iz Slavjanska. 

Borbe od utorka koje su Prigožin i drugi ruski izvori spominjali, ali koje su predstavili kao operaciju čišćenja grada, nastavile su se i u srijedu. Reuters ih je jučer opisao kao "džepove ukrajinskog otpora koji se i dalje drže u centru" grada, a onda je Prigožin još jednom proglasio čitav grad zauzetim, a otpor eliminiranim. Ipak, istog su dana nastavile pristizati snimke ukrajinskih vojnika u gradu. 

Ambiciozni šef Wagnera, poznat i kao Putinov kuhar, još se u utorak sa svojim vagnerovcima fotografirao u jednom od nekoliko velikih rudnika soli, oko kojih je Soledar i nastao i po kojima je dobio ime (dar soli). 

Nije teško razumjeti poruku koju je htio poslati - ja sam sa svojim borcima na prvoj liniji dok se generali drže daleko od fronte u strahu od Ukrajinaca. Znakovito je i njegovo inzistiranje na tome da su samo vagnerovci sudjelovali u bici za Soledar. Iako je ta tvrdnja upitna, svakako je treba čitati u kontekstu sve izraženijeg suparništva Wagnera i iscrpljene ruske vojske. 

Rusi zauzeli tri od 4 golema rudnika soli?

Ovi rudnici sadrže razgranatu mrežu podzemnih tunela, dugih čak 200 kilometara, koji su po nekim spekulacijama služili Ukrajincima kao skloništa i skladišta oružja. Teoretski, i ovi su rudnici mogli poslužiti kao moćna utvrda ukrajinskih branitelja, po uzoru na Azovstal, ali to je dvosjekli mač - vagnerovci bi ih mogli iskoristiti za infiltraciju iza ukrajinskih linija, ovisno o tome dokle mreža tunela dopire.

A kako je jučer kazao vojni analitičar Sky Newsa Michael Clarke, Rusi već kontroliraju tri od četiri soledarska rudnika. Britansko ministarstvo obrane isti je dan ocijenilo da je Soledar vjerojatno u ruskim rukama, uz zaključak da je njihov cilj "vrlo vjerojatno pokušaj da se opkoli Bahmut sa sjevera i prekinu ukrajinske komunikacijske linije".

Vagnerovci su, nakon višemjesečnih neuspješnih napada, probili put prema Soledaru osvajanjem sela Jakovlivka, sjeveroistočno od Soledara, prošlog mjeseca, a potom i sela Bahmutske, južno od Soledara, prošlog tjedna.

Taktika Wagnera: Zauzimanje bokova i uzvisina, zatvorenici kao topovsko meso

Ustvari su obuhvatili ovaj gradić u klasičnom manevru kliješta, sa sjevera i juga, zauzimajući teren koji je topografski viši od samog grada. Ova je bitka još jednom pokazala da su, baš kao i vremenski uvjeti, i uzvisine i dalje itekako bitan faktor u ratovanju 21. stoljeća. U nedostatku uspješnog ukrajinskog protunapada na te bokove, bitka je bila praktički odlučena. 

Tako su, napadima s bokova i s prednošću visine, vagnerovci učinili ukrajinske fortifikacije u ovom gradiću, koji je bio dio glavne linije obrane još od proljeća. manje-više beskorisnim te brzo osvojili grad iz tri pravca. To je očito taktika kojom se nadaju osvojiti i mnogo važniji Bahmut, uz prethodni prekid opskrbe.

Drugi ključ uspjeha vagnerovaca leži u vrbovanju desetaka tisuća zatvorenika po zatvorima diljem Rusije, koje sada surovo koriste kao topovsko meso. Minimalno naoružani i obučeni zatvorenici, koje šalju u juriš u skupinama od desetak ljudi, masovno ginu, ali njihova svrha je iscrpljivati ukrajinsku obranu i razotkriti njene slabe točke. 

Nakon toga profesionalni vagnerovci, koji navodno iz pozadine pucaju na zatvorenike koji se pokušaju povući, prodiru upravo kroz te slabe točke i potiskuju branitelje, praktički gazeći preko leševa svojih potrošnih suboraca drugog reda. Zatvorenici su, zajedno s mobiliziranim vojnicima, barem donekle riješili kronični ruski problem nedostatnog ljudstva, a njihovi gubici očito nikoga ne brinu. 

Upozoravamo da sljedeća snimka može biti uznemirujuća za neke čitatelje!

Ukrajinci su prije par dana poslali pojačanje u grad tijekom vikenda i zaustavili potpuni kolaps linije obrane na tom području, ali kako vidimo, samo nakratko. Sad je jasno da je to pojačanje naprosto došlo prekasno, što bi mogla biti presudna, ali svakako ne i jedina ukrajinska greška koja je omogućila ruski uspjeh. 

Kritike na račun ukrajinskog zapovjedništva

Austrijski vojni analitičar i povjesničar Tom Cooper smatra da je do preokreta došlo kad je ukrajinska 46. zračno-desantna brigada zamijenila 93. mehaniziranu, koja je gotovo sama uspješno držala Soledar skoro tri mjeseca. 46. brigada ga je praktički izgubila u manje od tri tjedna, iako je imala podršku dijelova raznih drugih brigada. primjećuje Cooper. 

Po njegovom mišljenju upravo je zapovjedni i organizacijski kaos s jedinicama iz čitavog niza ukrajinskih brigada poslanih u grad i okolicu, bez jasne i jedinstvene linije zapovijedanja, uz velike razlike u opremljenosti i iskustvu raznih jedinca i njihovih zapovjednika, doprinio porazu. Ni neki ukrajinski vojnici s ovog bojišta nisu krili svoje razočaranje zapovjedništvom. 

"Nije jasno kad će se situacija poboljšati, ali mislim da će se poboljšati kad na ključnim vojnim pozicijama budu ljudi koji razumiju (naše) potrebe", rekao je tako jedan branitelj Bahmuta u jučerašnjoj videoporuci, dodavši da je neke stvari trebalo "drukčije napraviti".

I ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski osvrnuo se ovog tjedna na bitku za Soledar riječima koje su zvučale kao psihološka priprema terena za povlačenje iz tog grada.

"Iznimno je teško, gotovo da nema cijelih zidova... Zahvaljujući našim borcima u Soledaru, Ukrajina je dobila dodatno vrijeme i snagu", kazao je. 

"Neprijatelj je doslovno gazio preko leševa vlastitih vojnika koristeći masovno topništvo, MLRS sustave i minobacače", dodala je zamjenica ukrajinskog ministra obrane Hana Maljar, tvrdeći da je Prigožin poslao svoje najbolje borce u napad na ovaj grad.

Prigožin: Soledar je naš. Ukrajina: Nije

Prigožin je u srijedu još jednom proglasio grad "potpuno oslobođenim i dodao da je oko 500 ukrajinskih vojnika koji su se odbili predati ubijeno te da je "cijeli grad zatrpan leševima ukrajinskih vojnika". 

Svakako je indikativno to što se na posljednjim snimkama koje su vagnerovci objavili iz središta Soledara, ali i iz zapadnog dijela grada, vide leševi ukrajinskih vojnika, a ne čuju zvukovi borbe. Prema geolokacijama tih snimki, analitičari zaključuju da je barem 90% grada pod ruskom kontrolom i da su šanse za daljnji organizirani otpor minimalne. 

Cooper međutim u današnjem izvještaju tvrdi da manje ukrajinske jedinice i dalje vode žestoke borbe, prvenstveno u zapadnom dijelu grada i oko rudnika br. 4. I ukrajinski vojni i civilni dužnosnici danas su priopćili kako bitka za Soledar nije gotova. Pomalo neočekivano, isto su danas priznale i ruske okupacijske vlasti u Donjecku, proturječeći Wagneru. Iz grada i dalje dolaze snimke koje ovo potvrđuju. 

S druge strane, neki ukrajinski analitičari tvrde da se najveći dio ukrajinskih branitelja uspio izvući, zajedno s većinom teškog naoružanja, ali da je izvlačenje bilo kaotično i opasno jer je izlaz iz grada bio izložen ruskoj vatri. Manji broj preostalih vojnika u gradu držao im je odstupnicu..

Upadljivi izostanak snimki većeg broja ukrajinskih zarobljenika može značiti da su se i oni izvukli, da se i dalje bore ili da su eliminirani. No čak i da je bitka za Soledar gotova, kako Prigožin tvrdi, upitno je ima li njegov Wagner i dalje dovoljno snage da ponovi takav uspjeh u Bahmutu.