Izgubljeni ministar Mrsić podržava teror inspektora nad gospodarstvom
Foto: FAH/Index
U OVO predizborno doba puno obećanja i velikih planova lako je zaboraviti jedinu važnu istinu – gospodarstvo je temelj od kojega svi živimo. I to onaj realni dio, poduzetništvo. Tek kada poduzetništvo funkcionira, tek kada realni sektor zapošljava, radi i plaća porez, onda svi ostali imaju. Kada realni sektor nema, gasi se ili bježi iz Hrvatske – onda nema ni za koga drugoga.
Zasigurno ćemo se složiti da su svakoj državi neophodni učitelji, liječnici, vatrogasci… Pa ma koliko bili nužni i neophodni, ako nema neke firme, ako nema nekog poduzetnika koji je okupio neku ekipu, napravio nešto i platio porez – onda vam nema ni za platiti ni liječnika ni učitelja. Taj poduzetnik može prodavati banane, može proizvoditi salatu, iznajmljivati par apartmana, može čak biti i bankar (ne ide Švicarskoj loše ni od toga), ali bez da poduzetnik uplati porez – nema ni za liječnika, ni za učitelja ni za invalida ni za onog talentiranog kojeg treba poslati na studentsko natjecanje. Suvremeno društvo koje danas poznajemo je i nastalo kada je jedan poduzetnik, James Watt, usavršio parni stroj i podigao produktivnost u nebesa. Snaga pare je omogućila da se proizvodi puno više, da se plaća i puno više poreza, pa onda je došlo i obvezno školstvo, pa zdravstveno i negdje prije 80-tak godina sjetili se i godišnjeg odmora… Watt, Tesla, Ford…
Tisuće ljudi svoju viziju napretka utkali u društvo koje danas imamo.
A što radi Hrvatska? Upravo takve koje bi nešto htjeli stvoriti, upravo takve koji imaju viziju, upravo takve koji bi zapošljavali, radili, stvarali nove vrijednosti i nova radna mjesta – Hrvatska takve tjera, uništava i poslovno ubija. Hrvatska državna uprava i njene inspekcije uvelike postaju egzekutori hrvatskog gospodarstva i poduzetništva. Posebno inspekcijske službe, čije ponašanje se može obuhvatiti jednom riječju – suludo.
Priča o malom poduzetniku
U cijeloj ovoj predizbornoj kakofoniji, gube se male ali važne vijesti. Bilo je prošli tjedan, pa ćemo samo ukratko ponoviti: Mladi poduzetnik Kristijan Glibo zaključio je kako nit' želi uz roditeljskih 10 kuna na terasi birtije plakati za sudbom kletom koja ga učini nezaposlenim, a nit' se gurao na posao u kakvom izmišljenom uredu lokalne općine. Čovjek je sa samo 24 godine, kada je većini na pameti provod i ludiranje, digao kredit i krenuo s obiteljskim biznisom. I to uspješno, kaže: „Bez ikakvog poticaja, samo uz kredit podigao sam u 2 godine jednu obiteljsku firmu koja je imala milijunski promet prošle godine te zapošljava 5 ljudi te do kraja godine postaje franšiza i kreće sa širenjem. Sada u ovim mjesecima i drugo poduzeće je na nogama za izvoz softwarea."
Što reći nego – bravo!
Zaposliti sebe, već je velika stvar, osnovati firmu iz ničega koja zapošljava pet ljudi – više je nego velika stvar! Tih pet ljudi je manje nezaposleno, tih pet ljudi svaki mjesec plate poreze i doprinose na plaću, od plaće koju dobiju plaćaju trošarine i PDV… Treba sigurno za razviti posao i dosta putovati pa se kupuje i gorivo i plaćaju cestarine, pa onda i koji hotel i ručak u restoranu kada dođe poslovni partner.
Upravo ljudi kao Kristijan Glibo drže cijeli sustav – i cestara i telekom operatera, i trgovca računalima i restorana, ali i liječnika, učitelja, vatrogasca… Bez da je netko otvorio obrt ili firmu, bez da zapošljava, troši i time pokreće sustav – nema se od čega i od koga dijeliti.
Drakonsko kažnjavanje male pogreške
I kako promet raste, naš Kristijan je htio zaposliti još jednog radnika – te 30.4.2015. unosi podatke radnika u sustav e-Mirovinsko. Inspektorat rada je izašao u obrt u redovnu kontrolu 07.05.2015. Mali obrt drži sve kako treba – pa se nešto i nisu bojali nadzora. No, nakon par dana inspektor ih je dočekao sa pričom kako radnik nije prijavljen i da protiv obrta ide prijava te da ih 21.05.2015. pečate na 15 dana, ukoliko ne uplate 30 tisuća kuna kazne. Protiv njih se diže i prekršajni postupak te mogu očekivati dodatnu kaznu do 50 tisuća kuna.
Što se dogodilo? U sustavu e-Mirovinsko kod prijave radnika učinili su malu pogrešku: unijeli su da se radnik zapošljava u trgovačko društvo, a ne u obrt. Opširnije
Vezano za slučaj u Ministarstvu smatraju da je sve to normalno. Da ne bude zabune, citiramo njihovu izjavu: Iz Ministarstva kažu i da Glibo do dolaska inspektora i donošenja usmenog rješenja nije dostavio novu, ispravnu prijavu te da je inspektor pravilno postupio.
"Posebno ukazujemo na činjenicu da poslodavac od 4. svibnja (kada je prijava odbijena) do 15. svibnja 2015. godine (tj. do donošenja usmenog rješenja inspektora rada) HZMO-u nije dostavio novu prijavu kojom bi otklonio pogreške iz prve nevaljane prijave, što znači da je radnik H. T. tijekom nadzora radio kod poslodavca na obavljanju posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, a da ga poslodavac nije valjano prijavio kod tijela mirovinskog osiguranja, prije početka rada te je inspektor pravilno postupio kada je u skladu važećom odredbom članka 171. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ('Narodne novine' br. 157/13, 33/15 i 93/15, u daljnjem tekstu ZMO), usmenim rješenjem u zapisniku, zabranio poslodavcu obavljanje djelatnosti...", navodi Ministarstvo.
O ovom slučaju očitovao se i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, koji također tvrdi da je Glibo pogriješio jer nije pratio status prijave: "Obveznik nije pratio status e-prijave i nije provjerio dostavljenu obavijest o razlozima odbijanja prijave. Zbog propusta obveznika došlo je do zakašnjenja u uspostavi korekcije. Napominjemo da, osim ovog obveznika, Zavod nije imao nikakvih prigovora na uslugu e-prijave vezano uz praćenje statusa prijava", navode iz HZMO-a. Opširnije
Hrpa neznalica gladnih tuđeg novca
Ono što se iz ovakvih postupanja i ovakvih obrazloženja može zaključiti jest: u hrvatskim inspekcijama rade hrpe neznalica, no istovremeno sujetnih i u biti zlih ljudi gladnih tuđeg novca.
Kada dođu tako pred nekog malog poduzetnika, malog gospodarstvenika, nekoga tko je svojim i trudom svoje obitelji nešto stekao i napravio – onda se tim inspektorima od jada i jala počnu znojiti dlanovi, iskoče im žile na vratu i žele samo jedno – kazniti što više, kako bi taj drznik imao što manje, a oni sami što više ubacili u državnu blagajnu iz koje primaju plaću. Kako bi bili sami sigurniji! Kako slučajno ne bi netko imao više od njihove plaćice, kako bi oni pokazali kako su glavni i tko je gazda!
Jer, inspektor koji se ovako ponaša kako je gore opisano, u biti sanja da je veliki, snažni gazda, koji šefuje, odlučuje o sudbinama, strah je i trepet – ali je u stvarnosti kukavica u ofucanom odijelu i s demode aktovkom te jeftinim plastičnim cipelama. I zato voli stisnuti ove male obrtnike (jer ne bi on tako slučajno stisnuo velikog trgovca ili neko državno tijelo!), i zato voli pokazati tko je je šef: „Uplatite 30.000 kuna do 15 sati, jer ja dotle radim!“ Drugim riječima: „Ja sam faca – vi ste nitko!“ To vam je poruka takvih inspektora.
A stvarnost je drugačija. To su mali, nikakvi i neuki ljudi kojima je naša disfunkcionalna država dala vlast. Sitni ljudi kojima su naši ministri dali moć da odlučuju o životu ili gašenju obrta ili firmice. Jer u današnje vrijeme – 30.000 kn uopće nije lako skupiti. Ako dođe dodatna kazna – nekome to može značiti ključ u bravu. A onda tih nekoliko ljudi mjesto da dobivaju plaću, kupuju i troše – postaju teret zajednice.
A znate zašto je sve to? Jer tim inspektorima i uguzima po ministarstvima nikada nije kasnila plaća. Nikada im se nije dogodilo da umjesto novca na računu dobiju obračun plaće i nikada nisu čuli za pojam: „nemamo za plaće, duguju nam“. Oni idu okolo i plijene, uzimaju, kažnjavaju (naravno pazeći da ne ugaze nekog utjecajnog!). I očekuju svoj komad plijena svakog desetog u mjesecu.
„Mi smo postupali po propisima!“, reći će na ovaj tekst. E, pa nisu postupali po propisima, to ću im odmah odgovoriti.
Kazna mora biti razmjerna
Gospodin Glibo je očigledno pogriješio – ali da je htio stvarno radnika na crno, zar bi onda uopće pokušavao prijaviti istog? Valjda bi čovjeka držao negdje skrivenog, a ne državnom sustavu javiti da isti dolazi raditi! Čovjek je napravio malu, proceduralnu pogrešku, u rangu onoga kada se dva automobila dotaknu na parkingu – i gdje se vozači odmah dogovore za par stotina kuna nadoknade.
Zakonodavac je, donoseći Zakon o općem upravnom postupku, dakle temeljni propis kojim se donose upravna rješenja, uključivo i inspekcijska, napisao i ovo: Načelo pomoći stranci - Članak 7.:
„Kad ovlaštena službena osoba (u daljnjem tekstu: službena osoba) tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.“
Da li možemo očekivati da jedan obrt od pet zaposlenih ima razvijene radne procedure i kadrovsku službu kao i firma veličine Agrokora ili Hrvatskog telekoma? Naravno da ne. Ovakve firme, pa i one veće do par desetaka radnika, imaju svog knjigovođu, imaju svog vanjskog odvjetnika, ali prijave i odjave radnika rade same – i pogreške su moguće. Da li ovakav obrt treba gledati kao sustav od 100 zaposlenih sa službom zaduženom za odabir kadrova i stalno zaposlenim pravnikom? Naravno da ne!
Ako je čovjek pokušao prijaviti radnika, napravio manju pogrešku i pogreška je nađena – posao inspektora je da ga upozori i pomogne mu (ne kazni, pomogne mu!) da prijava glatko prođe.
Eventualno da odredi kakvu simboličku kaznu od 1000 kuna.
Pa ako poslodavac opet nakon toga ne prijavi radnika – e onda oderi! Ako poslodavac nije ni pokušao prijaviti radnika, pa još nađeš kako radnik bez prijave pokušava pobjeći na stražnji izlaz (da i toga ima u praksi!) – oderi duplo! A ako je još pogrešku napravila velika bogata firma s hrpom odvjetnika i pravnom službom – onda se definitivno inspektor treba drugačije ponašati. Ali zanimljivo, u baš takvim utjecajnim i moćnim firmama inspektori su mirni i krotki. A ako je radni problem napravila neka javna ustanova (ima i toga), onda su puni razumijevanja, dobre volje i ne daju visoke kazne. Ili ne kažnjavaju uopće. Daju rok da se otkloni problem.
Pogledajmo i Prekršajni zakon, jer Glibo je prijavljen i prekršajno. I tu jasno piše u čl. 6. Opća svrha prekršajnopravnih sankcija: „Opća svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih prekršajnopravnih sankcija jest da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ponašaju.“ Da li sada treba g. Glibu orobiti s još 50.000 kuna? Svrha prekršajnog postupka nije punjenje proračuna, već da se prekršaji ne ponavljaju!
Vjerujem da bi svaki mali obrt koje je napravio ovakvu pogrešku pazio na postupak prijave i uz kaznu od 1000 kuna. S druge strane, ako usred sezone inspektor nađe da bar na plaži gdje se dnevno toči na hektolitre piva i deseci litara koktela ima prihod od 1000 kuna i pola konobara koje nitko nije ni pokušao prijaviti – e onda brate kažnjavaj drakonski!
Ministar po običaju nema pojma
Na kraju se pojavi i nadležni ministar, koji naravno poput kvočke čuva svoje piliće, inspektore i više inspektore: Kaže Mirando Mrsić: "Ako bismo tolerirali ovakve slučajeve, to bi značilo otprilike ovo: ja namjerno napravim prijavu koja nije valjana, oglušim se na nalog Zavoda za mirovinsko osiguranje i kažem ja to nisam vidio", kazao je Mrsić za N1, dodajući da se bez kazni lovcima u mutnom otvara rupa u sustavu. Opširnije
Dakle, ministre, pametujete, a ne znate ni načela temeljnih postupovnih zakona. Niti znate koliko je drakonska kazna od 30.000 kuna malom obrtu. Nije ni čudo. Čitamo životopis: Mirando Mrsić – na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1983. Slijedeće godine je stažirao na KBC-u Zagreb. Od 1985. do 1987. bio je znanstveni novak na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je 1989. iz područja biomedicinskih znanosti. Doktorirao je 2000. a primarius je postao 2004. Kao internist-hematolog bio je voditelj jedinice za transplantaciju koštane srži u Zavodu za hematologiju KBC-a Zagreb. Jedan je od osnivača i direktor Zaklade „Ana Rukavina“. Od 2009. je pročelnik Hrvatskog registra dobrovoljnih davatelja koštane srži.
Svaka čast, ministre, na vašem poslu hematologa, i skidamo kapu za rad u zakadi Ana Rukavina! Stručan ste i pošten čovjek. No, trenutno ste ministar Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, a niste jedan jedini dan proveli izvan javnog sektora!
Zašto SDP loše stoji – jer mu ministri nemaju pojma
Upravo je Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava autor nekih besmislenih podzakonskih propisa, kao što je Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije od radnicima (pitajte svakog osrednjeg poduzetnika koliko ih vođenje pravilnika opterećuje), kojeg je ministar Mrsić uredno potpisao – jer o radu izvan uređenog sustava bolnice i faksa, nečeg vrlo specifičnog – u biti nema pojma.
I naravno da onda službenici, inspektori, načelnici u ministarstvu – i sami daleko od realnog svijeta programerske firme, novinske kuće, dizajnerskog studija – rade što i kako rade. Rade jer mogu i jer ih nitko ne nadzire.
Mirando Mrsić jednostavno kao ministar nema kvalifikacije kako bi uopće shvaćao što znači poduzetništvo, proizvodnja, pogon, tvornica, pa i obrt koji razvija softver. Upravo radi ministara tipa Miranda Mrsića Hrvatska jedva izlazi iz recesije i upravo radi ministara tipa Miranda Mrsića SDP zaostaje za HDZ-om u anketama.
Zato ministre Mrsiću – uhvatite se svog posla, dobar ste hematolog, ali o sustavu rada jednostavno nemate pojma. Poduzetništvo traži stabilnost, a to uključuje i korektan rad državnih tijela, a ne da se svaki obrt gleda kao potencijalnu kravu muzaru. Ljudi to ne vole, a otkada smo u EU – mogu i otići. Nema ni ulaganja. Ulagači čitaju ovakve stvari i razmišljaju: „Ja isto mogu pogriješiti, zar ću za sitne prekršaje plaćati ovakve kazne?“ I ulažu negdje drugdje. Radna mjesta se otvaraju po drugim članicama Europske unije. Zato nam i padaju izravna strana ulaganja. I ljudi odlaze za poslom. Autobusi za Njemačku su puni.
Stoga, ako za mjesec dana ovom zemljom zavlada HDZ, preporučam da neku stranačku nagradu dodijele i SDP-ovom ministru Mirandu Mrsiću. Pošteno će biti zaslužena! A vi koji planirate otvoriti neki posao – Čatež ili Piran su lijepi gradići i super će vas primiti! A tek London!
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati