"MOŽEMO baciti Libanon u potpuni mrak i rasturiti Hezbolah za nekoliko dana", izjavio je bivši član izraelske ratne vlade Benny Gantz u utorak na konferenciji na Sveučilištu Reichman u izraelskom gradu Herzliyi. Bila je to samo posljednja prijetnja istaknutog izraelskog političara Libanonu i Hezbolahu dok napetosti na Bliskom istoku rastu.

Izraelu neće biti teško baciti Libanon u mrak. Državna elektroenergetska mreža, već osakaćena desetljećima lošeg upravljanja i gospodarskim kolapsom zemlje, jedva funkcionira. Nekoliko dobro usmjerenih zračnih napada lako će ju dokrajčiti.

Srušiti moć Hezbolaha u nekoliko dana, međutim, daleko je teži zadatak, piše CNN. Od neuvjerljivog rata s libanonskom militantnom skupinom 2006. godine Izrael je planirao novi obračun. I Hezbolah se dugo pripremao za rat.

Brutalni arsenal Hezbolaha

Njegov arsenal uključuje, prema izraelskim procjenama, najmanje 150.000 projektila i raketa. Izrael procjenjuje da je grupa već ispalila 5000 projektila od listopada, što znači da je velik dio njegova arsenala netaknut, kao što je vođa Hezbolaha Hassan Nasrallah rekao u prošlotjednom govoru.

Izraelski su dužnosnici bili iznenađeni sofisticiranošću napada.

Radilo se o sustavnim preciznim napadima na niz izraelskih nadzornih postaja duž granice, obaranju izraelskih bespilotnih letjelica i pogocima izraelske baterije Iron Dome te obrane protiv dronova. Međutim možda najveće iznenađenje za Izrael bila je devetominutna snimka iz drona koju je Hezbolah objavio na internetu i koja prikazuje vrlo osjetljivu civilnu i vojnu infrastrukturu oko sjevernog grada Haife.

Hezbolah može imati između 40.000 i 50.000 boraca - Nasrallah je nedavno rekao da ih ima više od 100.000. Mnogi od njih stekli su borbeno iskustvo boreći se uz režimske snage u građanskom ratu u Siriji.

Kao borbena snaga, Hezbolah je dobro obučen i discipliniran, za razliku od mnogih drugih gerilskih skupina. Tijekom rata 2006. godine, prema iskustvu autora ovog teksta, bila je rijetkost susresti borce Hezbolaha. Jednog dana naišli smo na nekoliko njih u ruševinama sela na jugu Libanona. Bili su pristojni, ali čvrsti, bez šepurenja, inzistirajući na tome da odmah krenemo radi vlastite sigurnosti. Nisu prihvaćali ne kao odgovor.

Za razliku od Gaze, Libanon nije okružen neprijateljskim susjedima. Ima stratešku dubinu, s prijateljskim režimima u Siriji i Iraku, što omogućuje izravan pristup Iranu.

Što ako dođe do totalnog rata?

Tijekom godina je Izrael redovito gađao ciljeve u Siriji za koje je vjerovao da služe za isporuku oružja Hezbolahu, ali svi pokazatelji govore da su ti udari bili samo djelomično uspješni. U slučaju rata punih razmjera, obje strane moći će nanijeti značajnu štetu protivniku.

Početkom ove godine Sveučilište Reichman, na kojem je Gantz govorio, objavilo je izvješće pod naslovom Vatra i krv: Jeziva stvarnost s kojom se Izrael suočava u ratu s Hezbolahom. Izložen je tmuran scenarij po kojem bi skupina iranskih saveznika tjednima ispaljivala 2500 do 3000 raketa i projektila dnevno na izraelske vojne lokacije, kao i na gusto naseljene gradove u središtu zemlje. Procjenjuje se da je u cijelom 34-dnevnom ratu 2006. Hezbolah ispalio oko 4000 raketa, što daje dnevni prosjek od 117.

To možda neće značiti uzajamno uništenje, ali će Izraelu i Libanonu nanijeti dovoljno razaranja da za obje strane rat bude skup.

Lekcije iz prošlosti

U 6 ujutro 13. srpnja 2006. - manje od 24 sata nakon početka rata - izraelski ratni zrakoplovi bombardirali su međunarodnu zračnu luku Rafic Hariri u Bejrutu. Općenito se očekuje da će zračna luka, ako sad izbije rat, biti jedna od izraelskih meta. Ali za razliku od 2006. godine, danas bi Hezbolah mogao pogoditi međunarodnu zračnu luku Ben Gurion u Tel Avivu.

Haifa, treći najveći izraelski grad, bila je 2006. u dometu Hezbolahovih projektila. Ovaj put se očekuje da će te rakete ići mnogo dublje u Izrael.

Gledajući po cijelom Bliskom istoku, strateška se ravnoteža, koja je tako dugo pogodovala Izraelu, mijenja. Njegovi neprijatelji više nisu korumpirani i nesposobni arapski režimi, već niz nedržavnih entiteta - od Hezbolaha preko Hamasa i Islamskog džihada do Huta te milicija u Iraku i Siriji - uz sam Iran.

A zbog američke potpore Izraelu svi ovi faktori također će napasti interese SAD-a i Zapada na Bliskom istoku. Potpora SAD-a je naglašena nedavnim izvješćima CNN-a da je Washington uvjerio Izrael u svoju potporu u slučaju rata s Hezbolahom.

Huti u Jemenu, nekada oličenje odrpane plemenske milicije, sada uz pomoć Irana ispaljuju balističke projektile prema Izraelu. Huti nastavljaju gađati brodove u Crvenom moru, unatoč prisutnosti armade predvođene SAD-om uz njihove obale.

Milicije koje podupiru Iran u Iraku i Siriji uglavnom su bile suzdržane u seriji američkih napada nakon što su dronom ubijena tri američka vojnika u Jordanu. Ali to bi se moglo promijeniti ako Izrael i Hezbolah zarate.

Nedavno je Qais al-Khazali, vođa moćne iračke milicije Asa'ib Ahl al-Haq, koju podupire Iran, upozorio da "Amerika treba znati da će njezini interesi u regiji, osobito u Iraku, biti u opasnosti i postati meta ako podrži izraelski napad na Libanon".

Tu je i Iran

A tu je i Iran. Tradicionalno Teheran dopušta drugima da vode njegove borbe i ostaje u pozadini, ali to se promijenilo u travnju, kada je, u znak odmazde za izraelski napad na iranski diplomatski kompleks u Damasku, Teheran odgovorio salvom projektila i dronova prema Izraelu.

U slučaju da Izrael napadne Hezbolah, iranskog glavnog regionalnog saveznika i njegov krunski dragulj, te ako ga Izrael doista "razbije", kako je prijetio Gantz, iranski odgovor je sasvim izvjestan.

Mogao bi samo naložiti svojim saveznicima da odbace oprez i pucaju po volji po interesima SAD-a i Izraela. Ali Iran se nalazi na Hormuškom tjesnacu, ulaznoj točki u Perzijski zaljev. U slučaju većeg sukoba strahuje se da bi Iran mogao blokirati tjesnac, zbog čega bi svjetske cijene nafte vrtoglavo porasle.

Od listopada osciliraju napetosti na libanonsko-izraelskoj granici. U posljednjih nekoliko tjedana, međutim, one su eskalirale i rat se čini sve izglednijim. Zahuktava se retorika s obje strane. Njemačka, Švedska, Kuvajt, Nizozemska i drugi pozivaju svoje državljane da odmah napuste Libanon. Ako je ikada postojala opasnost od regionalnog rata na Bliskom istoku, to je sada.