Izraelski veleposlanik u Hrvatskoj Ilan Mor za Index je napisao tekst o iranskom nuklearnom programu.

POSTOJI poznata izreka – daleko od očiju, daleko od srca. Kao vrsta, ljudska bića imaju tendenciju ignorirati loše vijesti ili potiskivati znanje o njima. To je prirodni instinkt kojemu se teško oduprijeti, ali u određenim slučajevima –  primjerice kada je riječ o opasnostima koje proizlaze iz Islamske Republike Iran – moramo stalno biti vrlo oprezni.

Svijet si ne može dopustiti da zanemari ili potisne činjenicu da, unatoč svojim obvezama i obećanjima, kao i međunarodnim, političkim i diplomatskim pritiscima, ajatolahov fundamentalistički režim u Teheranu nastavlja razvijati svoj program nuklearnog oružja u vojne svrhe, dok istovremeno potiče nestabilnosti na Bliskom istoku.

Ponašanje Irana veliki je izvor zabrinutosti za međunarodnu zajednicu, zbog laganja, varanja, odugovlačenja i redovitih obmana s iranske strane. Zato je sada pravo vrijeme da se pojača pritisak na Iran i da ga se spriječi u nabavi nuklearnog oružja.

Iran je tek tjednima udaljen od točke kad će imati dovoljno fisijskog materijala 

Iran već godinama nastavlja svoju sustavnu nuklearnu eskalaciju, tijekom koje je trajno, tajno i nepovratno nadograđivao svoje nuklearne sposobnosti na putu da postane država s mogućnošću izrade nuklearnog oružja. 

Akumulacija koraka koje je Iran poduzeo na nuklearnom polju znači da je Islamska Republika tek tjednima udaljena od točke kada će imati dovoljno fisijskog materijala od 90% obogaćenog urana (prikladnog za nuklearnu bombu).

Ovo je trenutak proboja

Ako to postignu – Houston, imamo problem. Ovo je “trenutak proboja” – izbijanje prema izradi bombe, kako je opisano u nuklearnom sporazumu iz 2015. (JCPOA). Kako se onda nositi s takvom zemljom? Jedan od načina je dovođenje Irana pred Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, što je i odgovarajući forum za mirno rješavanje ovog gorućeg pitanja.

Drugi je način podnošenje hitnog prijedloga odboru Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) u kojem se jasno navodi da Iran krši svoje obveze iz sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT) i nuklearnog sporazuma iz 2015. godine.

Trenutni je način korištenje diplomatskih kanala. Proteklih mjesec dana aktivan je 8. krug diplomatskih napora u Beču s ciljem oživljavanja nuklearnog sporazuma (JCPOA) iz 2015. godine. 

Kod ovih diplomatskih napora potrebno je uzeti u obzir da imamo posla sa sasvim drugačijim Iranom. U razdoblju od 2015. do 2022. Iran je sustavno ubrzavao svoj tehnološki napredak u nuklearnom području do novih visina, čime je trajno i nepovratno nadogradio svoje nuklearne sposobnosti i izložio međunarodnu zajednicu značajnom riziku, što su primijetili i stručnjaci IAEA-a.

Imajući u vidu novonastalu situaciju, potrebni su odlučni koraci, koji uzimaju u obzir te nove realnosti, a u njihovom središtu mora biti povećanje pritiska na Iran!

Iran traži okončanje sankcija u zamjenu za gotovo ništa

Režim mula poslao je svoje predstavnike u Beč s beskompromisnim jasnim ciljem: okončati sankcije u zamjenu za gotovo ništa; dobiti "više za manje", što znači ne samo zadržavanje nuklearnog programa kakav je danas već i uživanje u povratu milijardi dolara ako se sankcije ukinu u sklopu sporazuma (taj novac će se definitivno koristiti za financiranje terorističkih aktivnosti u regiji).

Ministar vanjskih poslova Izraela je rekao: „Nakon mnogo godina, stav Izraela se sada čuje i on je čvrst. Sankcije se ne bi smjele ukidati. Treba ih pooštriti.” Iran će nastaviti odugovlačiti i tajno unaprijediti svoj program oružja osim ako ga ne bude prisiljen napustiti.

Mora biti vrlo jasno: Iran ne zaslužuje NIKAKVE nagrade, NIKAKVO cjenkanje i NIKAKVO ukidanje sankcija u zamjenu za svoju brutalnost i pokušaje ucjene. Iran mora povući svoj nuklearni program. Zapad može i mora pregovarati s jače pozicije nego što je to činio u prošlosti. Iran ima vrlo slabe karte i samo nastavlja postavljati sve više zahtjeva i više prijetnji Zapadu.

Ali postoje i drugi elementi u višedimenzionalnom pritisku na Iran: ekonomska, politička i vjerodostojna vojna prijetnja. Što se Izraela tiče, on se neće automatski suprotstaviti bilo kakvom sporazumu svjetskih sila s Iranom tijekom nuklearnih pregovora koji su u tijeku u Beču.

Što kaže Izrael?

Izraelski premijer je rekao da “...mi nismo automatski protiv. Zauzimamo praktičan pristup. Za razliku od drugih, mi se ne želimo suprotstavljati samo da bi se suprotstavljali; pokušavamo donijeti rezultat“.

Predsjednik države Isaac Herzog rekao je: „Pomno pratimo nedavne pregovore međunarodne zajednice s Iranom. Izrael će pozdraviti sveobuhvatno, diplomatsko rješenje koje trajno rješava iransku nuklearnu prijetnju. U slučaju neuspjeha u postizanju takvog rješenja, Izrael drži sve opcije na stolu i mora se reći da ako međunarodna zajednica ne zauzme snažan stav po tom pitanju – Izrael će to učiniti. Izrael će se zaštititi.“

Ministar vanjskih poslova Yair Lapid rekao je: „Iran bi se trebao suočiti sa značajnom vojnom prijetnjom, jer će ga samo to spriječiti da nastavi utrku prema nuklearnim sposobnostima u vojne svrhe. Ta utrka nije stala ovdje, a nije stala ni na pregovorima u Beču.”

Nažalost, mule u Teheranu i dalje uživaju pristup i prihvaćanje u međunarodnoj zajednici, čekajući svoj trenutak i nastavljajući povećavati svoje obogaćivanje urana. Da bi stvari bile još gore, Iran je također vodeći svjetski sponzor terorizma: kolosalni teroristički stroj koji širi nasilje i razaranja po Bliskom istoku, dok iskorištava druge zemlje do točke uništenja.

Terorizam koji počinje na Bliskom istoku ne ostaje na Bliskom istoku

Te zemlje uključuju Libanon, Irak, Siriju i Jemen, kao i pojas Gaze. Iran vodi šest terorističkih organizacija kao svoje jedinice u regiji: Hezbollah u Libanonu, Hamas i Palestinski islamski džihad u Gazi i na Zapadnoj obali, naoružane milicije u Iraku i Siriji te Huti u Jemenu. Potrebno je razumjeti da terorizam koji počinje na Bliskom istoku ne ostaje na Bliskom istoku.

U Libanonu, Hezbollah nastavlja s unapređivanjem svog projekta preciznih projektila na libanonskom tlu. Oni su usmjereni na jezgru Izraela, uz tehnološku pomoć, financiranje i obuku iz Irana. 

Pod pokroviteljstvom Irana, Hezbollah jača svoju prisutnost u civilnim i stambenim područjima u Libanonu općenito, a posebno u južnom Libanonu, ugrožavajući time živote libanonskih civila. Ovo je još jedan dokaz da Hezbollah djeluje za dobrobit Irana, a ne za dobrobit Libanona.

Iranski pokušaj da Hezbollahu osigura neovisne pogone za proizvodnju projektila i raketa u Libanonu predstavlja opasnost koju Izrael neće prihvatiti.

Iran širi svoje terorističko djelovanje

Nadalje, Iran djeluje i širi svoje posrednike u regiji u novom vidu terorizma – poput naoružanih bespilotnih letjelica, koje mogu napasti bilo gdje i bilo kada. Iran je koristio ove bespilotne letjelice (kao što je Shahed-136) za napad na Saudijsku Arabiju, američke ciljeve u Iraku i civilna plovila na moru.

Nedavni primjeri smrtonosne iranske flote bespilotnih letjelica su napad koji je ciljao teretni brod Mercer Street, u kojem su ubijeni britanski državljanin i rumunjski državljanin koji su radili na brodu, kao i napad na američku bazu u al-Tanfu u Siriji prošli mjesec.

Da ne bude zabune: zaštita koju će nuklearna bomba donijeti omogućit će ekstremističkom ajatolahovom režimu u Teheranu da uživa de facto imunitet koji će pojačati njegovu regionalnu agresiju i omogućiti mu da nastavi destabilizirati regiju, kao što je gore spomenuto.

Vrijeme istječe

Nažalost, iskustvo nam pokazuje da ono što Teheran započne na Bliskom istoku tu ne završava. Međunarodna zajednica mora shvatiti da je pogrešno misliti da je iranski teror ograničen samo na Izrael. 

Sada je vrijeme da se izvrši veći politički, ekonomski i diplomatski pritisak na Iran i da ga se izolira, kako bi se spriječilo da ovaj ekstremistički fundamentalistički režim dođe u posjed nuklearne bombe. Nema smisla pokušavati umiriti Iran, jer oni umirenje tumače kao slabost.

Znate, stare navike teško umiru. U slučaju Irana, njegove stare navike postaju sve jače i jače. Vrijeme istječe.