IZRAELCI i Palestinci proživljavaju najteže dane u posljednjih nekoliko godina. Istovremeni ulični neredi i oružani sukobi traju već danima.

Osim što Izrael i palestinska teroristička organizacija Hamas, koja drži vlast u Gazi, izmjenjuju silovite zračne i raketne napade, palestinski prosvjednici sukobljavaju se s izraelskom policijom i protuprosvjednicima ne samo u Jeruzalemu, odakle je kriza krenula, već i u drugim gradovima. 

U dosadašnjim sukobima ubijeno je najmanje 83 ljudi u Gazi i sedmero u Izraelu, uz stotine ozlijeđenih na obje strane. Spirala međusobne eskalacije ne staje i sve su glasniji nagovještaji novog rata između Izraela i Gaze, ali i strahovi oko izbijanja neke vrste građanskog rata ili treće intifade u samom Izraelu. 

Index je napravio opsežan intervju o ovoj dramatičnoj krizi s izraelskim veleposlanikom u Hrvatskoj Ilanom Morom. Tekst intervjua, djelomično skraćen zbog dužine, donosimo u nastavku.

Imamo vrlo ozbiljnu eskalaciju sukoba između Izraela i Palestinaca, koja kao da ide prema ratu. Prema najnovijim izvještajima Times of Israel i drugih medija, izraelska vojska priprema moguću kopnenu invaziju koja bi mogla započeti i danas. U posljednjih nekoliko dana u sukobu je već poginulo 83 Palestinaca iz Gaze i 7 izraelskih državljana. Je li Izrael spreman za daleko veći broj žrtava koje bi takva invazija vjerojatno donijela s obje strane?

Ne znam zašto ste došli do zaključka da pripremamo kopnenu invaziju, ali to je jedna od mogućnosti. Izrael trenutno proživljava val terorizma velikih razmjera, koji je usmjeren na glavna gradska područja u cijeloj zemlji. Imamo jasnu sliku napada terorističkih organizacija, Hamasa i Islamskog džihada na srce Izraela, na civilna naselja i gradove u Izraelu, koji dopiru čak do Tel Aviva i dalje. Nijedna zemlja ne bi tolerirala takav ekstremni terorizam i agresiju na svoj suverenitet i građane, a Izrael ima pravo braniti svoje građane i pritom zadržati sve opcije na stolu.

Hamas smješta svoje objekte u srce civilnog stanovništva, pa tako i unutar višekatnica koje sadrže nekoliko vojnih ciljeva. Hamas koristi civilno stanovništvo kao živi štit. Oni neselektivno napadaju populacijske centre u Izraelu. Čineći to, Hamas i terorističke organizacije čine dvostruki ratni zločin, neselektivno pucajući na centre civilnog stanovništva krijući se među civilima. Svaka raketa koja je lansirana na Izrael čin je terorizma i ratnog zločina. Hamas i terorističke organizacije izvršili su preko 1700 ratnih zločina u protekla tri dana. Izrael je nekoliko tjedana poduzimao korake kako bi obuzdao i deeskalirao situaciju. Na ove korake odgovorio je val raketa i terorizma iz Pojasa Gaze.

Ne postoji način na koji se može usporediti Izrael, suverena zemlja koja ima pravo na samoobranu, i teroristička organizacija. Nijedna zemlja ne bi tolerirala takav terorizam i agresiju i ponašala bi se na potpuno isti način. Pitanje je što bi Hrvatska radila. Sva odgovornost za eskalaciju u potpunosti leži na leđima Hamasa i drugih terorističkih organizacija u Gazi.

>>Ovo je šest glavnih razloga za silovitu eskalaciju sukoba u Izraelu

Oni koji bi željeli prikazati uravnoteženu sliku između nas i Hamasa, terorističke organizacije koja odbija pravo Izraela na postojanje, promašuju poantu. Preporučujem čitateljima da pročitaju o povelji Hamasa, koja je antisemitski dokument koji odobrava ubojstva Židova isključivo na temelju njihove religije. Hamas su mnoge države u svijetu - uključujući SAD i EU - označile kao terorističku organizaciju.

Štoviše, bilo kakve "uravnotežene" izjave koje dolaze iz nekih zemalja, posebno iz Europske unije, zanemaruju stvarnost na terenu. Izjave koje ne osuđuju terorističke aktivnosti Hamasa nad suverenom državom poput Izraela i ne podržavaju pravo Izraela na samoobranu promašuju poantu i jačaju Hamas i druge terorističke organizacije. Ovakav "uravnoteženi" pristup naštetit će i svim budućim pregovorima između nas i Palestinaca.

Izrael djeluje protiv terorističkih ciljeva u Gazi, protiv infrastrukture koja se koristi za proizvodnju, uz znanje i podršku Irana, raketa i projektila dugog i srednjeg dometa koji su korišteni protiv civilnih centara u Izraelu. Nikad nisam pomislio da će moje dvoje unuka, koji žive istočno od Tel Aviva, morati dvije noći provesti u skloništu.

Dakle, kopnena invazija jedna je u rasponu opcija koje vojno vodstvo Izraelskih obrambenih snaga (IDF) razmatra zajedno s izraelskim političarima. Ne možemo se vratiti u normalu nakon što je Hamas bombardirao naše centre, nanio veliku štetu, ubio sedam civila i jednog vojnika, među njima i malog dječaka koji je ubijen jer se raketa probila u njegovo sklonište (u Sderotu). Stotine drugih Izraelaca fizički su ozlijeđene ili psihički traumatizirane. Svaka zemlja ima pravo zaustaviti ovu vrstu terorističkih napada. Zamislite da sada sjedimo u Zagrebu, a sa Sljemena ispaljuju rakete na centar grada, u Ilici. Što bi radila hrvatska vlada?

Međutim, vidjeli smo snimke s najmanje dvije visoke zgrade u Pojasu Gaze koje su izraelski zračni napadi srušili i sravnili sa zemljom. Jedna od njih bila je stambena zgrada u kojoj se navodno nalazio Hamasov ured, a u drugoj se nalazila Hamasova televizijska i radiostanica Al-Aqsa. IDF je unaprijed ispalio takozvane hice upozorenja na zgrade (takozvano kucanje na krov) kako bi se ljudi unutra mogli evakuirati. No je li opravdano ovo ciljanje stambenih zgrada i je li kontraproduktivno za izraelsko projiciranje imidža zemlje koja se brani?

Pa to je upravo ono o čemu sam govorio ranije. Cinično korištenje ljudskih štitova, nevinih civila od strane Hamasa, smještanje njihovih ratnih stožera, proizvodnih pogona, unutar civilnih zgrada - na primjer, u podrumu ili na prvom katu imate raketni silos, na ostalim katovima imate palestinske obitelji koje žive mirno, a na desetom katu imate Hamasovu ratnu sobu. Kao što ste rekli, upozoravamo civile jer ih ne želimo pogoditi.
 
Kao humanitarni čin pozivamo te jadne civile i kažemo im: "Imate 15 minuta za evakuaciju jer ćemo pogoditi zgradu." Oni odu i ne budu pogođeni. Također, u prošlosti je u Gazi bilo mnogo planiranih zračnih napada koji su prekinuti u zadnji trenutak jer smo dobili informacije da je tamo bilo civila. Pokažite mi još jednu vojsku na svijetu koja to čini! Suosjećam zbog civilnih žrtava, one nisu mete izraelske vojske, a također nisu u mogućnosti pobuniti se protiv Hamasa, fundamentalističke diktature koja željeznom šakom kontrolira Gazu.

Dopustite mi da podijelim s vama i novu informaciju koja jasno kaže da je između 20 i 30 posto raketa koje su ispalili Hamas i druge terorističke organizacije palo na teritoriju Pojasa Gaze. Imamo indicije da su najmanje devetero palestinske djece ubile te rakete koje su promašile cilj.

Ipak, tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda (ICC) Fatou Bensouda izrazila je u srijedu "veliku zabrinutost" zbog "eskalacije nasilja na Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jeruzalem, kao i u Gazi i oko nje, te mogućeg počinjenja zločina prema Rimskom statutu". Rimski statut je međunarodni ugovor koji ICC-u omogućuje istragu i procesuiranje međunarodnih ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti, zločina agresije i genocida. Ista tužiteljica već je najavila u ožujku, prije trenutnog sukoba, formalnu istragu o ratnim zločinima počinjenim na palestinskim teritorijima, nakon što je sud zaključio da ima jurisdikciju za takvu istragu - potez koji je Palestinska uprava pozdravila, a Izrael osudio.

Ovo je politička odluka koju je tužiteljica donijela na kraju svog mandata pokušavajući diktirati prioritete svom nasljedniku. Time pretvara Sud u oruđe u rukama ekstremističkih aktera. ICC se tijekom godina dokazao kao jednostrana organizacija, pristrana prema državi Izrael. Izrael nije član ICC-a, koji ima tendenciju kritizirati Izrael, jedinu demokraciju na Bliskom istoku, zemlju koja ima neovisan i učinkovit pravni sustav i sposobnost da sama istraži svako kršenje zakona. Ne treba nam moralno propovijedanje ICC-a i drugih zemalja, koje će samo polarizirati odnose s Palestincima. I opet, ICC stavlja terorističku organizaciju Hamas na istu razinu kao i suverenu državu, državu Izrael. To je smiješno. Činjenica da je ubojita teroristička organizacija pozdravila ovu odluku najbolji je dokaz njezine moralne vrijednosti.

Kritika ICC-a trebala bi biti primarno usmjerena protiv terorističkih organizacija čiji je glavni cilj uništenje države Izrael. Ovo je cinična izjava koja ne prepoznaje stvarnost na terenu. Oni gledaju vladavinu zakona koju Izrael poštuje, ali kad nas napadnu, želite li da se borimo protiv terorističke organizacije jednom rukom iza leđa? Uza svo dužno poštovanje ICC-u, neka traže one koji su stvarno odgovorni za ratne zločine: Hamas, Islamski džihad, Sirija, Hezbolah, Hutiji u Jemenu...

>>U Jeruzalemu opet kaos i krvoproliće. Zašto je taj grad toliko važan?

Kad smo kod teme vladavine prava, prilično je očito da je izvorni glavni uzrok ove krize i sukoba koji je iz nje proizašao pitanje planiranih deložacija nekoliko palestinskih obitelji iz njihovih domova u susjedstvu Šeik Džarah u Istočnom Jeruzalemu. S jedne strane, izraelski dužnosnici to odbacuju kao pravni spor oko vlasništva nad određenim nekretninama jer bivši židovski vlasnici tih nekretnina, čiji su preci istjerani iz Istočnog Jeruzalema 1948. godine, na sudu traže povrat tih nekretnina. S druge strane, dotični palestinski stanovnici, poput Mohammeda El-Kurda, i drugi kritičari izraelske vlade tvrde da je ovo svojevrsno etničko čišćenje Jeruzalema.

Znam za ovu tvrdnju o etničkom čišćenju. Poštedite me toga. U Izraelu se ne provodi etničko čišćenje, a o Jeruzalemu da i ne govorimo. Ovo je pravni spor između Židova koji polažu pravo na kuće u naselju Šeik Džarah. Oni su se žalili sudskom sustavu u Izraelu, koji je otvoren i poštuje vladavinu prava, a Vrhovni sud u Izraelu odlučio je odgoditi odluku o ovom pitanju. Umjesto da čekaju svoju presudu, oni (Palestinci) sada vrše svoju propagandu.

Tko god Hamasove terorističke napade i stotine lansiranja raketa protiv civilnog stanovništva u Izraelu poveže s pitanjem Šeik Džaraha, ide na ruku terorističkoj organizaciji i dodjeljuje legitimitet terorističkim aktivnostima. Ovo je pravno pitanje koje je Hamas iskoristio i pretvorio ga u nacionalističko i vjersko pitanje kako bi izazvao eskalaciju, nasilje i terorizam. U suverenoj, otvorenoj zemlji možete kupiti bilo koju imovinu koju želite i polagati pravo na ovu ili onu imovinu za koju smatrate da vam pripada. A onda, ako postoji spor, možete otići na sud i tamo riješiti problem. Ni na ulicama, ni u medijima, ni emitiranjem ovakve lažne optužbe koja Izrael prikazuje na negativan način, kao da smo apartheid-država. Naprotiv: mi smo država u kojoj je vladavina zakona jedan od stupova naše demokracije.

U svakom slučaju, sada imamo gradonačelnika mješovitog židovskog i arapskog grada Loda Yaira Reviva, pa čak i izraelskog predsjednika Reuvena Rivlina, koji upozoravaju na opasnost od izbijanja građanskog rata u Izraelu. Sukobi na ulicama između palestinskih i izraelskih civila te između Palestinaca i policije proširili su se i izvan Jeruzalema. Vidjeli smo ulične nerede, paljenje sinagoga, automobila, čak i pokušaj linča s obje strane. Je li izraelska vlada zabrinuta zbog ove vrste eskalacije i snosi li za nju određenu odgovornost?

Zašto mislite da treba kriviti izraelsku vladu?

Pa izraelska policija eskalirala je u Jeruzalemu napadom na Brdo hrama i džamiju Al-Aqsa na njemu, kada su se palestinski prosvjednici i vjernici zabarikadirali u njoj. Od tada imamo dramatičan krug eskalacije.

Sve je započelo zbog jedinstvenog poklapanja Ramazana i proslave dana Jeruzalema. To je pružilo priliku mnogim mladim ljudima u Jeruzalemu da započnu nerede protiv Židova koji su željeli proslaviti dan Jeruzalema, godišnjicu ponovnog ujedinjenja našeg glavnog grada. To je potaklo lančanu reakciju i naravno, mi možemo dozvoliti demonstracije, ali izraelska policija ne može dopustiti nerede, kaos i anarhiju. Zato je izraelska vlada morala obuzdati aktivnosti obje strane, ali poduzela je i mnoge pomirljive korake kako bi smanjila napetost. Prekinuli smo marš na Dan Jeruzalema i zamolili Vrhovni sud da odgodi odluku. Ali Hamas je iskoristio priliku da pogorša situaciju poticanjem Palestinaca na nasilne prosvjede i ispaljivanjem raketa protiv našeg naroda. 

Štoviše, činjenica da je Abu Mazen (Mahmoud Abbas, predsjednik Palestinske nacionalne vlasti i čelnik Palestinske oslobodilačke organizacije) odgodio izbore učinila je Hamas vrlo frustriranim jer oni žele steći uporište i na Zapadnoj obali. Ako danas pogledate na Zapadnu obalu, imamo stabilnost i mir zbog dobre suradnje Palestinske uprave i Izraela. Kad bi Hamas preuzeo kontrolu nad Zapadnom obalom, zamislite kakva bi bila situacija. Hamas i Islamski džihad raketama su terorizirali Izrael - inače, dvoje ljudi koje su njihove rakete ubile su izraelski Arapi. Rakete ne razlikuju Židove od Arapa. Kao što je rekao premijer Netanyahu, nećemo dopustiti anarhiju na ulicama, linč nad Židovima ni nad Arapima. Nadam se da će se, nakon završetka Ramazana, atmosfera popraviti i da će vođe lokalnih zajednica intervenirati.

Stoga mislim da je potpuno pogrešno kriviti izraelsku vladu za ovu nestabilnost. Hamas je iskoristio priliku da se prikaže kao branitelj Jeruzalema. Kao što cinično koriste ljudski štit protiv izraelske vojske, oni također cinično koriste grad koji je vrlo važan za Židove, muslimane i kršćane. Hamas se pokušava nametnuti kao vođa palestinskog naroda, što ova teroristička organizacija nikada neće biti, što se nas tiče.

Da, ovo su teški dani polarizacije i nasilja u izraelskom društvu. Predsjednik, premijer i drugi javni čelnici osudili su nasilje na svim stranama i pozvali na deeskalaciju. Premijer je pozvao građane zemlje da se ujedine kako bi ponovno uspostavili vladavinu zakona, neutralizirali anarhiju i očuvali i vratili sigurnost i mir koji svi zaslužujemo. U izraelskom društvu nema mjesta za takve pojave, a mi u potpunosti osuđujemo nasilje i nadamo se da ćemo se uskoro vratiti suživotu i miru.

>>Stalni rat i beskrajna mržnja. Priča o Izraelu i Palestini je jako mučna

Naravno, mnogi u Palestini i širom svijeta zaista uskraćuju Izraelu pravo na postojanje i često su vođeni antisemitizmom, što je neprihvatljivo i vrijedno osude. Ali s druge strane, postoji i opravdana zabrinutost svjetske javnosti za budućnost palestinskog naroda, koji je još uvijek bez države. Je li izraelska vlada još uvijek otvorena za mogućnost palestinske države?

Recimo, argumenta radi, da je ovaj spor politički, a ne vjerski. Stvarnost je takva da Izraelci ne idu nikamo odavde, a ne idu ni Palestinci. Dakle, imamo dvije alternative - ili možemo nastaviti taj sukob do kraja svijeta, laćajući se mača, ili možemo postići sporazum koji se temelji na kompromisu. Izrael i Palestinci moraju sjesti zajedno za pregovarački stol i razgovarati, ali Palestinci ne mogu koristiti terorističke aktivnosti da natjeraju Izraelce da a priori prihvate njihove uvjete.
 
Oni također moraju prihvatiti osnovna, fundamentalna načela: da je Izrael nacionalni dom židovskog naroda i da Izrael ima pravo na postojanje. Izrael je priznao pravo Palestinaca na samoodređenje Sporazumom iz Osla 1992. Ali palestinski čelnici, a da ne spominjemo terorističke organizacije Hamas i Hezbolah ili Iran koji ih podržava, ne prihvaćaju pravo Izraela na postojanje. Jednom kada Palestinci to prihvate, shvate i internaliziraju, Izrael će biti spreman za raspravu. Ne mogu reći kakav će biti ishod pregovora. Neću proricati iako dolazim iz zemlje proroka. Ono što je potrebno je vodstvo palestinske strane koje će prihvatiti te uvjete i razgovarati s nama. Jer jednom kad razgovarate, ne pucate.

Palestinci moraju shvatiti da ne mogu pregovarati s nama o mirnim rješenjima dok nas u isto vrijeme teroriziraju kako bismo prihvatili njihove zahtjeve, kao što to pokušava Hamas. Abu Mazen je vođa koji zaista odbacuje terorizam, ali s druge strane, odbacio je vrlo velikodušne prijedloge koje smo mi stavili na stol.

Ideja principa "sve ili ništa" još uvijek prevladava u psihi palestinskog naroda, počevši od 1947. i rezolucije 181 Opće skupštine UN-a o podjeli (na Izrael i Palestinu). Rekli su "ne" stvaranju dvije države u Palestini: arapske države i židovske države. Htjeli su čitav teritorij za sebe, vjerujući svim srcem da Židovi nemaju pravo postojati u ovom dijelu svijeta. Palestinci su od 1947. do danas odbacili sve prijedloge za mirno rješenje. Nikad nisu propustili priliku da propuste priliku za mir. Ako mene pitate, vjerujem da će se jednog dana, nadamo se ne predaleko u budućnosti, naći rješenje koje će obje strane prihvatiti, živeći jedna uz drugu, na temelju sporazuma koji je prihvatljiv za obje strane. Ali morate biti iskreni da biste postigli dogovor, a ne igrati igre.

Ako prihvate ove principe, mislim da će velika većina Izraelaca biti spremna razgovarati i puno se žrtvovati da bi ispunila viziju naših proroka: Neka ne bude rata. Mačevi neka se pretvore u plugove i možemo mirno sjediti pod svojim drvećem i uživati ​​u životu. Dakle, postoji rješenje, ali za tango je potrebno dvoje.