MEHMED IV., poznat kao Lovac zbog svoje strasti prema lovu, bio je sultan Osmanskog Carstva u jednom od njegovih najvažnijih i najdramatičnijih razdoblja. Njegova vladavina (1648. – 1687.) obilježena je političkim reformama, vojnim uspjesima, ali i ključnim porazom koji je obilježio početak kraja osmanske ekspanzije u Europi – Velikom opsadom Beča 1683. godine.

Uspon na vlast i obnova Carstva

Mehmed IV. stupio je na prijestolje kao dijete, u doba unutarnjih previranja i političkih kriza. Njegov dolazak označio je početak reformi, koje su provele sposobne ruke velikih vezira, poput Mehmed-paše Köprülüa i njegovog sina Fazil Ahmed-paše Köprülüa. Pod njihovim vodstvom Osmansko Carstvo doživjelo je obnavljanje vojnih i administrativnih kapaciteta.

Tijekom Mehmedove vladavine Carstvo je ostvarilo niz uspjeha, uključujući osvajanja u Mađarskoj, ratove s Poljskom i Venecijom te stabilizaciju granica na Balkanu i Bliskom istoku. Sultan sam nije bio aktivan vojskovođa, već je prepustio odgovornost velikim vezirima, dok se posvetio svom hobiju – lovu, zbog čega je stekao nadimak Avcı (Lovac).

Put prema Beču

Godine 1681. veliki vezir Kara Mustafa-paša preuzeo je vođenje vojske Osmanskog Carstva. Ambiciozan i odlučan, Kara Mustafa-paša vjerovao je da je došao trenutak za konačni udarac Habsburškom Carstvu i osvajanje Beča, ključne prijestolnice srednje Europe. Osmanska vojska krenula je u ljeto 1683. s više od 150.000 ljudi – najvećom vojskom koju je Carstvo do tada okupilo.

Opsada Beča započela je u srpnju 1683. Osmanske snage brzo su se utaborile ispred grada očekujući njegov pad u nekoliko tjedana. Grad je, međutim, bio dobro branjeni bastion, a Habsburzi su uspjeli organizirati savez s Poljskom i drugim europskim državama kako bi pružili otpor osmanskoj vojsci.

Bitka kod Beča i dramatičan poraz

12. rujna 1683. savezničke snage pod zapovjedništvom poljskog kralja Jana III. Sobjeskog izvele su odlučujući napad na osmanski logor. Napad husara – elitne poljske konjice – ušao je u povijest kao jedan od najdramatičnijih trenutaka vojne povijesti. Osmanlije su pretrpjeli težak poraz, a Kara Mustafa-paša bio je prisiljen na povlačenje.

Poraz kod Beča označio je prekretnicu u povijesti Osmanskog Carstva. Nakon više od dva stoljeća ekspanzije Carstvo je započelo proces postepenog povlačenja s europskog tla. Kara Mustafa-paša bio je pogubljen po naredbi sultana Mehmeda IV., dok je sam sultan ubrzo smijenjen i svrgnut 1687.

Nasljeđe Mehmeda IV.

Mehmed IV. ostaje kontroverzna figura osmanske povijesti. Njegova vladavina donijela je obnavljanje unutarnje stabilnosti Carstva, ali i jedan od najtežih vojnih poraza. Opsada Beča ostaje simbol propasti osmanskih ambicija na Zapadu i početak konsolidacije europskih sila u borbi protiv osmanske prijetnje.

Danas se Mehmeda IV. pamti kao sultana koji je, unatoč osobnim slabostima, bio svjedok ključnog trenutka u povijesti Carstva – onog koji je definirao sudbinu Osmanskog Carstva u stoljećima koja su slijedila.