Foto: Facebook

VIŠE od mjesec dana nakon što smo objavili snimku njegova pozivanja na ubojstvo Vesne Pusić i Stjepana Mesića, poučavanja učenika nužnosti nabijanja glava na kolac i veličanja Ratka Mladića, javio nam se vjeroučitelj Krešimir Bagarić.

Laži umjesto isprike

Nažalost, nije ponudio ispriku zbog svojih riječi kojima je trovao dječje mozgove, nego je poslao nešto što je nazvao “Ispravkom netočnih i uvredljivih informacija”. Ispravio nije ništa. U tom sastavku samo je lagao.

Nakon mjesec dana razmišljanja, a imao je mira da i u pritvoru pošteno razmisli, Bagarić je iz sebe uspio istisnuti toliko nebuloza da se njima zaista vrijedi pozabaviti.

“Prije svega želim ukazati na činjenicu da autoru članka prije objavljivanja “snimke” nije bilo važno da li je ista zakonita ili nezakonita. Nije mu bila važna niti činjenica da njegov izvor nije želio autorizirati “snimku” i potvrditi njezinu autentičnost”, napisao je Bagarić. Snimka je naravno zakonita, utoliko što je snimljena i objavljena u javnom interesu. Kako je Bagarić zaključio da nam izvor nije želio autorizirati snimku i kako bi se snimka mogla autorizirati, nije nam najjasnije. Naravno da nam je izvor nesumnjivo potvrdio autentičnost snimke, da smo imalo sumnjali u njenu vjerodostojnost ne bismo je objavili.

Nije uspio ni drugi paragraf pročitati

Nadalje, čini se da Bagarić nije u mjesec dana stigao dobro pročitati članak.

“Unatoč tome autor članka je “snimku” objavio 21. 12. 2017., a da nigdje u članku ne navodi ni kada bi “navodna snimka” uopće nastala”, piše Bagarić. U četvrtom odjeljku teksta napisali smo: “Kako je snimka nastala tik nakon presude Slobodanu Praljku, Bagarić je većinu svoga izlaganja posvetio situaciji u Bosni i Hercegovini te usput pohvalio zločine koje je Ratko Mladić napravio nad Bošnjacima”. Još jednom da i Bagariću bude jasno - tik nakon presude Slobodanu Praljku.

Već u sljedećoj rečenici Bagarić nastavlja s lažima. “Pri tome se autor članka nije previše brinuo niti oko toga što je u objavljenu “snimku” intervenirao, a u tekstu ne objašnjava razlog takve intervencije”. Iz te rečenice vidimo da Bagarić nije uspio stići ni do drugog paragrafa u kojem sasvim jasno stoji: “Zbog zaštite identiteta neki dječji glasovi na snimci su izmijenjeni, a prezimena učenika prikrivena”.

Još jednom da i Bagariću bude jasno – izmijenili smo glasove djece i prekrili im prezimena da bismo zaštitili njihov identitet. Nisu djeca kriva za njegovo divljanje.

Baš nas zanima kako Bagarić interpretira poziv na vješanje

U prve četiri rečenice pisma Bagarić je uspio četiri puta slagati. Impresivno postignuće.
U sljedećem paragrafu bivši vjeroučitelj Osnovne škole Matija Gubec nas optužuje da smo pogrešno interpretirali snimku. Vjerojatno misli da je svojim riječima širio mir i dobro. Nama se ipak čini da nismo pogriješili kada smo riječi: “Za ovo bi trebalo objesiti dva bivša predsjednika i jednu bivšu ministricu vanjskih poslova, ali odmah. Po kratkom postupku. Čovjek je otvorio predsjednički sef i transkripte je dao. Prokleto ti do sedmog koljena bilo, izdajniče. Prljavi, smrdljivi izdajniče. Nikad mira ne imao” opisali kao divljanje i poziv na ubojstvo. Slično je smatralo i Državno odvjetništvo koje je njegov govor kvalificiralo kao javno poticanje na nasilje i mržnju.

Misli da mu je povrijeđena privatnost

U nastavku pisma Bagarić kuka da mu je povrijeđeno pravo na privatnost pozivajući se na Kazneni zakon koji zabranjuje snimanje i objavljivanje nejavno izgovorenih riječi. Ne znamo kako bismo to objasnili da i Bagariću bude jasno, ali škola je javna ustanova i riječi izgovorene pred razredom punim učenika nikako se ne mogu smatrati nejavnima.

Pravi urnebes, ipak, dolazi na samom kraju.

“U pravno uređenoj državi svi su jednaki pred zakonom, pa tako i novinari, koji su dužni poštivati zakonske propise, kako ne bi lošim primjerom pozivali druge da ih krše”, prekorio nas je Bagarić. Zaista nije lijepo nekoga lošim primjerom pozivati na kršenje zakona. Slažemo se. Pogotovo nije lijepo kada to čini učitelj koji svojim primjerom poziva na nabijanje glava na kolac, bacanje u septičku jamu, samoubojstvo s tri metka u leđa i vješanje. Kad nas već proziva da dajemo loš primjer, Bagariću ne bi bilo loše malo ponoviti gradivo o Isusu, trunu i brvnu u oko. Ipak je zvanjem vjeroučitelj. Nadamo se da to nikad više neće biti i zanimanjem.