ARISTOTEL (384. pr. Kr. – 322. pr. Kr.) bio je jedan od najutjecajnijih filozofa i znanstvenika antičke Grčke, čiji su radovi oblikovali temelje zapadne filozofije i znanosti. ​

Aristotel je rođen u gradu Stagiri, na sjevernoj periferiji antičke Grčke. Njegov otac, Nikomah, bio je dvorski liječnik makedonskog kralja Aminta III., što je omogućilo Aristotelu rano upoznavanje s makedonskim dvorom. Nakon očeve smrti, skrbništvo nad njim preuzeo je rođak Proksen. Sa 17 godina, Aristotel je otišao u Atenu kako bi se pridružio Platonovoj Akademiji, gdje je proveo narednih 20 godina kao učenik i suradnik Platona. ​

Nakon Platonove smrti 347. pr. Kr., Aristotel nije naslijedio vodstvo Akademije zbog neslaganja s nekim Platonovim učenjima. Napustio je Atenu i otišao na dvor svog prijatelja Hermijasa, vladara Atarneje u Maloj Aziji. Tamo se oženio Hermijasovom nećakinjom i posvojenom kćeri, Pitijom, s kojom je imao kćer također imenom Pitija. Nakon Hermijasove smrti, Aristotel se preselio na otok Lezbos, gdje je zajedno s Teofrastom proučavao zoologiju i botaniku. ​

Učitelj Aleksandra Velikog

Godine 343. pr. Kr., makedonski kralj Filip II. pozvao je Aristotela da bude učitelj njegovom sinu, budućem Aleksandru Velikom. Aristotel je proveo nekoliko godina na makedonskom dvoru, podučavajući Aleksandra filozofiji, politici i drugim znanostima, što je kasnije utjecalo na Aleksandrovo vladanje i širenje grčke kulture. ​

Nakon što je Aleksandar postao kralj i započeo svoje osvajanja, Aristotel se 335. pr. Kr. vratio u Atenu i osnovao vlastitu filozofsku školu, Licej. Škola je bila poznata i kao peripatetička, jer je Aristotel često podučavao šetajući sa svojim učenicima. Tijekom ovog razdoblja napisao je mnoga svoja najznačajnija djela koja obuhvaćaju širok spektar tema, uključujući logiku, metafiziku, etiku, politiku, biologiju i fiziku. ​

Kasniji život i smrt

Nakon smrti Aleksandra Velikog 323. pr. Kr., u Ateni su porasli anti-makedonski osjećaji. Aristotel je optužen za bezboštvo, što ga je navelo da napusti Atenu kako bi izbjegao sudbinu Sokrata, izjavivši da "neće dopustiti Atenjanima da se po drugi put ogriješe o filozofiju".

Povukao se u Halkidu na otoku Eubeji, gdje je umro sljedeće godine, 322. pr. Kr. ​Pretpostavlja se da je umro početkom ožujka pa se ponekad baš 7. ožujka uzima kao pretpostavljeni datum. No, jasno, dokaza nema.

Aristotelova djela imala su dubok i trajan utjecaj na zapadnu misao. Njegova filozofija i znanstvena istraživanja postavila su temelje mnogim disciplinama, a njegova metoda empirijskog promatranja i logičkog zaključivanja postala je osnova znanstvene metode.

Tijekom srednjeg vijeka, njegova su djela ponovno otkrivena i integrirana u islamsku i kršćansku skolastiku, čime je dodatno učvršćen njegov status jednog od najvećih mislilaca u povijesti. ​