OVO JE TRENUTAK koji je ruski predsjednik Vladimir Putin čekao - u kojem ne treba puno učiniti, a u isto vrijeme ono što je ostvario u Ukrajini može nazvati pobjedom.

Ionako statični frontovi u Ukrajini polako postaju još statičniji kako snijeg postaje sve dublji. U Kijevu postoji opipljiv osjećaj da nekoć neuništiv moral lagano opada. Otvoreno se govori o neslaganju između vrhovnog zapovjednika i načelnika stožera – Volodimira Zelenskog i Valerija Zalužnog, navodi CNN u analizi.

Rusija više ne gubi rat

Rusija više ne gubi rat, kao ni teren koji je zauzela, pa ga Ukrajina definitivno ne dobiva. Diljem europskih prijestolnica naziru se izbori, a čak se i poljoprivrednici nepokolebljivog saveznika Poljske svađaju sa svojim ukrajinskim susjedima.

U Sjedinjenim Državama republikanci u Senatu sinoć su blokirali zakonodavni paket koji uključuje 60 milijardi dolara pomoći Ukrajini uslijed sukoba s demokratima oko američke granice i imigracijske politike.

Biden apelirao da će "povijest suditi onima koji okreću leđa slobodi", ali čini se da je to bilo uzalud

U pokušaju da izađe iz slijepe ulice, američki predsjednik Joe Biden apelirao je jučer na Kongres da ne dopusti da "sitna stranačka politika" stane na put pomoći Kijevu. "Povijest će strogo suditi onima koji okreću leđa slobodi", rekao je predsjednik pa dodao: "Ne možemo dopustiti Putinu da pobijedi."

Novoimenovani britanski ministar vanjskih poslova David Cameron trebao je danas govoriti s američkim državnim tajnikom Antonyjem Blinkenom u Washingtonu budući da i Ujedinjeno Kraljevstvo poziva na nastavak međunarodne potpore Ukrajini, koja se od veljače prošle godine hrabro bori protiv ruske invazije.

Jedinstvo se gubi

Jedinstvo svrhe i namjere, tako izvanredno tijekom 21 mjeseca najvažnijeg događaja u Europi nakon pada Berlinskog zida, od početka rata bilo je iznimno. Sada prijeti sve više nereda i nejedinstva.

Cijeli svijet vidi neizvjesnost koja trenutno vlada u Washingtonu. Nespremnost Kongresa da pruži hitno potrebnu pomoć često se opisuje kao situacija u kojoj zabrinuti republikanci ne žele uvući SAD u još jedan sukob.

Ako Amerika ne osigura pomoć sada, možda će se morati boriti sama, a ne preko posrednika

Ali pomoć je namijenjena upravo tome da se to spriječi: da se osigura nastavak ukrajinske borbe protiv Moskve umjesto da dopusti Putinu da dođe dovoljno blizu granica NATO-a i tako prisili Ameriku da se sama bori uz svoje saveznike, a ne preko posrednika.

Počelo je prebacivanje krivnje. U opsežnim člancima opisuje se zašto ukrajinska protuofenziva nije uspjela dati rezultate koji su bili potrebni. Washington Post citirao je anonimne američke dužnosnike koji su tvrdili da je Kijev u protuofenzivu krenuo prekasno ili da je premalo slušao Amerikance.

>> Zašto se ukrajinska protuofenziva pretvorila u fijasko? Ovo su glavni razlozi

Ukrajinski se dužnosnici još uvijek moraju čuditi svojim saveznicima, koji od njih očekuju da izvedu složene vojne napade bez nadmoći u zraku, a NATO-ova vojska bez toga ne bi ni ustala iz kreveta.

Putin se prije pola godine suočavao s pobunom. Sad mu se smiješi pobjeda

Ukratko, radi se o sporom gubitku snage, što je Putin zasigurno dugo priželjkivao. I to je izvanredan preokret za autoritarnog vođu, koji se prije samo šest mjeseci suočio s otvorenom, ali kratkotrajnom pobunom pristalica Jevgenija Prigožina.

Prigožin je mrtav, poginuo je s glavnim ljudima plaćeničke skupine Wagner u misterioznoj zrakoplovnoj nesreći. Moskva se financira novcem od nafte, a ruski zatvori pune rovove naizgled neiscrpnom količinom topovskog mesa.

Ruska vojska ponovno je stala na noge i uglavnom je do sada zaustavljala ukrajinsku protuofenzivu - zajedno s milijardama dolara NATO-ove obuke i naoružanja koje je uloženo u nju.

Kakva je situacija na bojištu?

Linije fronta pričaju tri priče. Na zapadu je Ukrajina napravila hrabar iskorak preko rijeke Dnjepar, iako teško održiv. Napravila je to kako bi zaprijetila napadom na Krim iz smjera zapada. Obližnji grad Herson plaća cijenu. Grad je sablasno prazan, po njemu svakodnevno padaju granate. Ukrajina će možda imati sreće na ovom frontu, ali će joj trebati mnogo da napravi razliku i zadrži opskrbu svojih snaga.

U središtu zemlje linije bojišnice ispod Zaporižje, ključnog žarišta ukrajinskih napada prema gradu Melitopolju, uglavnom su nepromijenjene. Proboj je ovdje bila glavna nada, ključni rezultat koji su Zapad i Kijev mogli nazvati pobjedom. Tako bi odsjekli rusko kopno od aneksiranog Krima - ali to se možda neće dogoditi. Snijeg i tama dodatno će usporiti borbu.

Na istoku oko Avdijivke situacija nije dobra. Grad od male strateške vrijednosti postao je simbol ruske neograničene tolerancije na bol i podsjetnik na golem broj žrtava kako bi se postigla pobjeda. Ruske snage polako okružuju grad, slično kao što su učinile s Bahmutom ranije ove godine. Mogu ga uzeti i pritom izgubiti tisuće vojnika. Ono što brine je da će tako krenuti naprijed u cijeloj Ukrajini. Jedna po jedna mala, ali skupa pobjeda.

Bezidejni Zapad najveća je Putinova prednost

Najveća prednost koju ima Putin je Zapad bez ideja - savez koji je doživio neuspjeh svoje glavne strategije s Kijevom, a sada misli da je slična pomoć uzaludna jer se rat ne može dobiti.

Uskoro bi se moglo činiti da je Putin raspoloženiji za pregovore, a Europa bi mogla gurnuti Kijev prema njima radi mira. I to unatoč tome što je većina zapadnih čelnika itekako svjesna da se Putinu ne može vjerovati i da Moskva koristi diplomaciju kao koristan trik za postizanje svojih vojnih ciljeva. Bilo kakav mirovni sporazum mogao bi trajati taman toliko dugo da dopusti Putinu da se oporavi, iznova opremi svoju vojsku i zatim vrati po još Ukrajine.

Pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u iduće godine u ovu vrlo opasnu mješavinu za europsku sigurnost ubacila bi američkog predsjednika s neobjašnjivom naklonošću prema šefu Kremlja. Trump se hvali da bi mogao sklopiti mirovni sporazum u Ukrajini u roku od 24 sata. Bit će sretan ako i potraje toliko dugo.

Što slijedi?

Što sada? Što Ukrajina može učiniti? Kao prvo, Zapad mora odustati od straha od ponižene Rusije. Putin je pokazao - nakon napada na ruski teritorij, neuspjelog državnog udara i uništenja niza brodova ruske Crnomorske flote, koji se sada drže sigurnosti glavne crnomorske obale Rusije - da nije zainteresiran za eskalaciju.

On se bori za poraz svog slabog susjeda i ne može se u potpunosti suprotstaviti NATO-u. Isto vrijedi i za nuklearni rat; Putin je pokazao da je pragmatičan i da želi preživjeti, a ne da je luđak koji želi globalnu apokalipsu.

Zapad mora do kraja naoružati Ukrajinu, i to brzo

Drugo, Zapad mora do kraja naoružati Ukrajinu, i to brzo. Pristup opskrbe polaganim oružjem pokazao se katastrofalnim: taktički raketni sustavi američke vojske (ATACMS), tenkovi M1 Abrams - stižu, ali prekasno da bi napravili veliku razliku.

Treće, Zapad mora jasno dati do znanja da nikakav mirovni sporazum s Rusijom ne može dozvoliti zadržavanje kopnenog koridora preko jugoistočne Ukrajine između ruskog kopna i Krima. To će uskratiti Moskvi ono što bi mogla nazvati strateškom pobjedom.

Ali ono što je najvažnije - Europa i SAD moraju zadržati uvjerenje da se radi o egzistencijalnoj borbi za zapadnu sigurnost. Na ishodu rata u Ukrajini počivaju kineske ambicije prema Tajvanu, NATO-ova vlastita sigurnost granica i dopuštanje čelniku optuženom za ratne zločine da se izvuče s tim.

Putin ne smije pobijediti. U protivnom će cijenu možda platiti ne samo ova generacija nego i one koje dolaze, zaključuje se u analizi CNN-a.