ČOVJEK koji tvrdi da se Ante Pavelić predajom Dalmacije Talijanima žrtvovao za Hrvatsku, a da su ustaše bili rodoljubi i branitelji te koji smatra da iz Ustava treba izbaciti antifašizam, točnije ZAVNOH, dobio je na predsjedničkim izborima potporu od 82.787 glasova.

>> Jonjić medijima: Iznenađen sam što ste ovdje. Mjesecima ste mi ignorirali kampanju

Riječ je o Tomislavu Jonjiću koji je u prvom krugu imao 5.09 posto glasova, što je bilo dovoljno za peti rezultat. Osim za njega sjajnog rezultata, Jonjić je uspio Hrvatsku stranku prava (HSP) opet dovesti u fokus političkih zbivanja. 

Lutao po strankama desnice 

Iako je Jonjić predstavljen kao nova snaga hrvatske desnice, on to sigurno nije s obzirom na to da je kroz marginalne desne ekstremističke stranke prisutan na političkoj sceni već više od 30 godina. Uostalom, on sam kaže da je u HSP ušao još 6. travnja 1990. godine, a potom lutao po desnici i u veljači se ove godine vratio u tu stranku sa željom da se kandidira na predsjedničkim izborima. 

Jonjić je zagrebački odvjetnik, povjesničar, političar, publicist i diplomat, poznat po svojim ekstremističkim stavovima, pa nije bilo čudno da ga je HSP uz Željka Glasnovića i Brunu Esih primio u svoje redove. No, krenimo redom. 

Jonjić je rođen u svibnju 1965. godine u Imotskom, dok je Pravni fakultet u Zagrebu završio 1988. godine. Doktorat je stekao kasnije, 2015. godine, i to na Hrvatskim studijima u Zagrebu s tezom "Ivo Pilar kao politički ideolog". 

Kaže da ga mediji izbjegavaju jer "dolazi iz antikomunističke obitelji"

Ovaj političar iz Imotskog naglašava kako dolazi iz antijugoslavenske i antikomunističke obitelji te da je to glavni razlog zašto je izopćen iz medija, kako kaže, "srednje struje". Njegovi roditelji, naime, bili su osuđeni na višegodišnju robiju zbog pripadnosti organizaciji Hrvatska revolucionarna mladež.

U svojoj biografiji Jonjić ističe kako je bio sudionikom Domovinskog rata te od 1992. godine ugovorni diplomat u veleposlanstvu u Bernu sve do 1995. godine. Kasnije je bio savjetnik za međunarodne odnose Ministarstva unutarnjih poslova sve do 1997. godine. Jonjić je široj javnosti poznat i kao glavni branitelj Paška Ljubičića i Valentina Ćorića u Haagu. 

Ljubičiću je suđeno zbog počinjenih zločina protiv civilnog stanovništva tijekom napada na selo Ahmiće 1993. godine, a bio je optužen za napade na civile, ubojstvo, nasilje protiv života i tijela, razaranje, uništavanje ili hotimično nanošenje štete vjerskim i obrazovnim ustanovama, pljačkanje javne ili privatne imovine te okrutno postupanje. 

Ljubičić je osuđen na 10 godina zatvora nakon što je s Tužilaštvom sklopio ugovor o potvrdnom izjašnjavanju o krivici. Što se tiče Ćorića, on mu je otkazao punomoć. Navodno je Ćorić iskazao nepovjerenje prema svom odvjetniku. 

Koalicija s Bandićem ostvarila mu je najveću želju

"Ne želim u to ulaziti, to je povjerljive naravi, ide u odnos odvjetnika i klijenta", rekao je o toj temi svojedobno Jonjić. Ćorić je kasnije osuđen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti uključujući ubojstvo, progon, deportaciju, silovanje, zatvaranje i nečovječno postupanje na kaznu zatvora od 16 godina.

Jonjić se vraća aktivno u politiku 2017. godine kada je izabran za zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Bio je tada na listi stranke Nezavisni za Hrvatsku koju je predvodila Bruna Esih. No, nije se dugo zadržao, pa je prešao u stranku Blok za Hrvatsku koju je vodio Zlatko Hasanbegović. 

Jonjića, Esih i Hasanbegovića povezao je Institut za društvene znanosti Ivo Pilar, a valja naglasiti da je upravo Jonjić bio odvjetnik koji je zastupao Hasanbegovića u sporu protiv novinara i kolumnista Ante Tomića. 

Kao gradski vijećnik gorljivo je zastupao antikomunističke stavove, lustraciju, a njegova velika želja za promjenu imena Trga maršala Tita ostvarena je zahvaljujući koaliciji s višestrukim USKOK-ovim optuženikom Milanom Bandićem.

Dobro zaradio kao vijećnik

Iz tog vremena dok je bio vijećnik, Jonjić je profitirao s obzirom na to da je sjedio u čak pet odbora, odnosno radnih tijela. Jonjić je tako svaki mjesec od toga imao zaradu od oko 8500 kuna, a kako je primijetio Večernji list 2018. godine, tada je Jonjić bio apsolutni rekorder po primanjima. 

Valja naglasiti kako je 2021. godine Jonjić napustio Blok za Hrvatsku negdje u vrijeme kada je najavljeno da će se ta stranka ujediniti s Domovinskim pokretom koji je taman u to vrijeme izbacio Miroslava Škoru. Od veljače ove godine član je HSP-a. 

Jonjić se godinama zalagao za micanje spomena ZAVNOH-a u Ustavu tvrdeći da ustavna preambula nije pravno obvezujući tekst, ali ga "oni koji jadikuju za komunističkom Jugoslavijom pokušavaju tretirati takvim".

Za izbacivanje iz Ustava 

"Treba isključiti kojekakve zavnohijade i slične natege pa Hrvatsku definirati onim što ona jest i treba biti: država hrvatskog naroda i država svih njezinih državljana, koja je nastala kao izraz prava, želje i volje hrvatskog naroda da svoju državu ima, te je obranjena u osloboditeljskom Domovinskom ratu", govorio je Jonjić tvrdeći kako u toj tezi zapravo nema ništa sporno. 

Prema Drugom svjetskom ratu, Jonjić također ima jedinstven pogled, a posebno vezano za Nezavisnu Državu Hrvatsku te odnos prema liku i djelu Ante Pavelića. 

"Kad je Pavelić 1941. žrtvovao dio za cjelinu, jugoslavenska ga je propaganda proglasila izdajicom: žrtva za Hrvatsku se ne nagrađuje, nego kažnjava. Oni, pak, koji Pavelića doživljavaju kao personifikaciju odlučne borbe za uspostavu hrvatske države, neku, makar mršavu zadovoljštinu mogu pronaći u činjenici da se Trumbić pred smrt priklonio Paveliću, a ne obrnuto", govorio je Jonjić. 

Ustaše kao "hrvatski rodoljubi" suprotstavljeni "jugoslavenskom teroru"

Slično kao i Hasanbegović tako je i Jonjić posebno vidio ulogu ustaških vojnika tijekom Drugog svjetskog rata. Tako u recenziji knjige Mate Marčinka U Odžaku se branila hrvatska država, u kojoj se piše o jednoj od posljednjih bitaka između ustaša i partizana, Jonjić naglašava da se "nakon pada Zagreba" dogodio, kako kaže, "junački otpor kojega je nekoliko tisuća hrvatskih vojnika pružalo žestokoj partizanskoj opsadi". 

Nema dvojbe da su za Jonjića ustaše "hrvatski rodoljubi" suprotstavljeni "jugoslavenskom teroru" te ih naziva "braniteljima" i "junacima". 

"No, kad se ima na umu alternativa koju je hrvatskim rodoljubima nametnuo jugoslavenski teror, sada u partizansko-komunističkome ruhu, onda biva jasno kako je dramatična svibanjska epopeja na sjeveru Bosne kristalno čist izraz odlučnosti hrvatskog naroda da svoju slobodu i pravo na državu izbori i obrani bez obzira na ikakve kalkulacije i računice svjetskih moćnika", piše Jonjić o ustašama iz te bitke. 

Tijekom kampanje nije prikrivao svoje divljenje, pa je tako u razgovoru za Kaportal u rujnu ove godine rekao kako se ulazak partizana u Zagreb 1945. godine ne može nazivati oslobođenjem. Isto tako Jonjić je u tom intervjuu negirao i da je NDH imala rasne zakone po kojima je postupala. 

"U NDH nisu postojali rasni zakoni"

"Nisu postojali rasni zakoni, ali jesu prisilni propisi u formi zakonskih odredbi i o tome nema dvojbe. Nedvojbeno su stradavali nedužni, no hajdemo utvrditi razmjere i razloge stradavanja. Povijest i priroda ne prave skokove – postoje uzroci i posljedice", relativizira Jonjić. Jonjić je u kampanji naglašavao da će se zalagati za raskid s balkanskim i jugoslavenskim duhom, globalističkom agendom i totalitarnom baštinom.

Naglasimo kako je Jonjić nakon izbornih rezultata prve etape predsjedničke utrke zaključio kako je tijekom svoje kampanje artikulirano izlagao hrvatsku nacionalnu ideju. 

"Pokazali smo ono najvažnije – odgovornost i poštovanje prema hrvatskoj državi. Isticali smo potrebu nadilaženja strančarenja i pojedinačnih interesa, a umjesto toga nudili smo nacionalno okupljanje oko načela koja su nam najvažnija. Podsjetili smo da narod bez kulture, povijesti i povijesne istine nema budućnosti", istaknuo je Jonjić. Oko 80 tisuća Hrvata smatra da ta načela treba slijediti.