ČOVJEK ne potječe od majmuna koji je počeo uspravno hodati, kao što se mislilo sve do naših dana, nego od vrlo starog primata koji je već hodao na dvije noge, tvrdi francuska antropologinja.

Svi znamo priču koja se sve do danas ponavljala u gotovo svim studijama o ljudskoj evoluciji: temeljnu anatomsku osobinu, uspravan hod, dugujemo starom majmunu koji je jednoga dana sišao s drveta, iz šume otišao u savanu i tu počeo uspravno hodati.

Yvette Deloison iz francuskog Državnog centra za znanstveno istraživanje (CNRS) tvrdi da to nije točno, jednostavno zato što se kosi s fenomenom koji je belgijski paleontolog Louis Dollo formulirao u obliku prirodnog zakona o nepovratnosti evolucije.

Prema Dolloovu zakonu koji su potvrdili svi anatomi, organ koji je s vremenom izgubio neke osobine ne može se vratiti unatrag i ponovno ih steći.

U knjizi "Pretpovijest pješaka" Yvette Deloison kaže da veliki majmuni, među kojima su čimpanze, koji se često smatraju obrascem najstarijih ljudskih predaka, nisu anatomski primitivna, nego razvijena, zapravo "specijalizirana" bića.

Nakon proučavanja noge do najsitnijih dijelova, stručnjakinja je došla do neobičnog zaključka: "Čovjek je još životinja najbliža zajedničkom pretku" naše vrste, porodicama izumrlih hominida (kao što su australopitekusi) i današnjih velikih majmuna.

"Morao je postojati nespecijalizirani predak, vrlo star kralješnjak (star barem trideset milijuna godina) koji nije sličio ni čovjeku ni majmunu, nego je imao osobine zajedničke skupini", zaključuje Yvette Deloison koja je tog mogućega pretka nazvala "Protohominoides bipes".

Bio je to, misli, uspravni dvonožac s više-manje okruglom glavom i savijenom kralježnicom, s udovima jednake duljine i stanovitom opozicijom palca i ostalih prstiju.

Problem je što nije pronađen nijedan fosil koji bi potvrdio postojanje protohominida. No Yvette Deloison se ipak nada: "Možda se nije tražilo na pravim mjestima, u prašnjavim starim kartonskim kutijama sa slomljenim kostima? A pitamo se zašto se nije pronašla."